Tisuću šibica grlatih, tvrdih momaka zapalit će se večeras nabijeni u toj kutiji od samo jedne iskre lopte koja će u 20 sati krenuti s centra. Gorjet će večeras grla, dlanovi, srce će svima kucati ubrzano.

Neće biti važno ništa u idućih sat i pol, niti zašto smo ovdje, a ne u Ciboni; niti kako se onako glatko izgubilo u prvoj utakmici. A kamoli zašto smo se danas posvađali s curom, ženom, zašto nas je šef izbio iz takta ili bilo što se dogodilo tijekom dana.

Bit će važno samo da ta lopta uđe u gol, da proključa ona mala dvorana puna ponosnih ljudi koji i dalje vjeruju u ove momke na terenu. A oni vjeruju upravo u sve nas, u šestog igrača.

Ove sezone si svi puno dugujemo, većina tih dugova su vraćeni na onoj ludoj četvrtfinalnoj seriji protiv Uspinjače kad se na terenu ginulo do zadnje kapi znoja, a na tribina gubio zadnji atom snage bodreći naš klub. Sad je vrijeme da si naplatimo kamate.

Ne postoji nikakva alternativa pobjedi i igrači su toga jako svjesni. Prava na pogrešku nema, naš klub je opet došao do točke gdje nema natrag.

A u tim situacijama se pokazalo da na terenu imamo plave lavove koji se neće predati, koji će protivniku dati do znanja da je ovo Dinamo, da je ovo Zagreb, da je ovo naša tvrđava koja neće pasti.

Pokažimo večeras “čija krv to kola venama hrabrih”, pokažimo još jednom “snagu i moć”, pokažimo da Futsal Dinamo nije samo klub, već da je to pokret i obitelj svih nas!

DAJ MI SAMO POBJEDE!