Ovaj tjedan predstavit ćemo vam Nikolu Grgića, 20-godišnjeg igrača Futsal Dinama. Nikola je u dosadašnjem dijelu sezone postigao 4 pogotka i svojim igrama nagovijestio kako se radi o igraču koji bi mogao ostvariti veliku futsal karijeru što je potvrdio i poziv za U-21 reprezentaciju Hrvatske. Na početku razgovora Nikola je s nama podijelio dojmove s početka svoje karijere:

-Svoje prve sportske korake napravio sam na nogometnim terenima NK Kustošije. Trenirajući veliki nogomet paralelno sam se bavio futsalom koji je već od djetinjstva bio moja velika ljubav. Na prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet dogodila se ozljeda zbog koje sam morao prekinuti svoju 

nogometnu karijeru i tada se potpuno posvećujem futsalu. Postao sam član momčadi Alumnusa s kojom sam postao juniorski prvak Hrvatske 2013., a godinu dana kasnije i kao član seniorske momčadi okitili smo se naslovom prvaka. Nakon toga zahvalio sam se Alumnusu i na nagovor Matije Đulvata odlučio sam karijeru nastaviti u redovima Dinama.

Jesenski dio sezone pri samom je kraju. Koliko si zadovoljan svojim, i igrama svoje momčadi u dosadašnjem dijelu sezone?

-Svojim igrama sam zadovoljan, iako uvijek gledam interes cjelokupne momčadi i tome se podređujem. Momčad je svakom utakmicom i svakim treningom sve bolja, ali ima tu još dosta prostora za napredak što se nadam da ćemo prezentirati u drugom djelu sezone. Iako je postojao određeni skepticizam kod jednog djela ljudi što se tiče našeg ulaska u sezonu, ja sam bio uvjeren kako ćemo ostvariti sve zacrtane ciljeve jer je individualna kvaliteta mojih suigrača bila vidljiva već na prvim zajedničkim treninzima.

Neki od tvojih starijih suigrača spomenuli su kako vama mlađima najteže pada atmosfera u dvorani, da ste vi pod najvećim dojmom. Kako atmosfera utječe na tebe osobno?

-U prvih nekoliko utakmica cijeloj momčadi bilo je dosta neobično igrati u takvoj atmosferi, tako da nam je trebalo neko vrijeme za adaptaciju. Osobno sam se osjećao jako čudno na početku prvenstva jer sam tijekom utakmice navikao komunicirati sa svojim suigračima na terenu, ali od navijanja nismo 
mogli čuti jedan drugoga. Pritisak je postojao jer nismo željeli razočarati veliki broj navijača koji nas je pratio na našim utakmicama, ali sada nam to postaje olakotna okolnost i vjetar u leđa koji nas gura i kada ne ide sve kako smo zamislili.

Kakva je atmosfera u momčadi, vlada li dobro raspoloženje u svlačionici isto kao i na terenu?

-Iako smo jako kratko vrijeme zajedno, velika većina igrača poznaje se od prije i nije bilo teško stvoriti dobro atmosferu u momčadi. S kapetanom Đulvatom bio sam suigrač u Alumnusu, a s Huzjakom još u juniorskim danima. Ostatak momčadi upoznao sam tek dolaskom u Dinamo i mogu reći kako su me svi redom oduševili i kao igrači, a i kao osobe. Prava smo ekipa i svi se zajedno družimo bez obzira na generacijske razlike među nama. Nama mlađima izuzetna je čast i privilegija igrati sa starijim suigračima koji su puno toga prošli u karijeri i od kojih puno toga možemo naučiti.

Prvi si igrač Futsal Dinama koji je dobio poziv za jednu od selekcija Hrvatske futsal reprezentacije. Našao si se na širem popisu izbornika U-21 reprezentacije za kamp koji se održavao u Delnicama. Kakve dojmove nosiš s tog okupljanja?

– Bilo je to jedno prekrasno iskustvo. Četiri dana mukotrpnih treninga, četiri dana dokazivanja ali i druženja s ostalim reprezentativcima. Na kampu su osim nas sudjelovali i igrači U-15 i U-18 reprezentacije protiv kojih smo posljednjeg dana kampa odigrali utakmicu u kojoj smo uspjeli pobijediti i dokazati kako nismo slučajno na popisu izbornika. Zadovoljan sam s obavljenim poslom i nadam se kako ću dobiti poziv izbornika i za buduće akcije reprezentacije. Sam poziv me ugodno iznenadio, nisam očekivao da ću kao drugoligaški igrač biti u fokusu izbornika, ali očito je prepoznat moj trud i zalaganje u dosadašnjem djelu sezone.

Kao jedini igrač koji je do sada dobio poziv, nadaš li se da bi ti se uskoro mogao pridružiti netko od tvojih suigrača iz Dinama?

-Iskreno se nadam kako će naša kolonija u reprezentaciji iz okupljanja u okupljanje biti sve brojnija. Pružili smo nekoliko zaista impresivnih predstava, i mislim kako je samo pitanje vremena kada ćemo imati momčad punu reprezentativaca. Od mlađih suigrača svakako bih istaknuo Stipića i Huzjaka koji sigurno posjeduju kvalitetu kojom mogu dogurati do reprezentacije. Tu je još i Pezelj koji svaku utakmicu igra sve bolje i bolje, i prava je snaga naše momčadi, a vjerujem uskoro i Hrvatske reprezentacije.

Zbog tri žuta kartona bio si suspendiran prošlo prvenstveno kolo kada je Dinamo ugostio momčad Patriota u Ciboni. Žališ li što nisi izbliza doživio atmosferu prepune dvorane Dražen Petrović?

-U vrijeme utakmice bio sam u kampu reprezentacije. Neizmjerno mi je bilo žao što nisam mogao iz prve ruke osjetiti sve te decibele u dvorani. Suigrači u reprezentaciji ispitivali su me kako je igrati pred toliko navijača, uz toliku gromoglasnu podršku. Nadam se kako će mi se pružiti prilika zaigrati u Ciboni pred našim navijačima.

Možda baš protiv tvojeg bivšeg kluba, Alumnusa. Ukoliko uspijete pobijediti Rugvicu na red opet dolazi Cibona i aktualni prvak Hrvatske.

-Cijela momčad nada se kako će se to zaista i dogoditi. To su utakmice za koje se živi i u kojima svaki pojedinac daje svoj maksimum. Bio bi to spektakl koji bi, vjerujem, podigao cijeli grad na noge. Ali prvo treba pobijediti Rugvicu što neće biti nimalo lak zadatak.

Ove sezone već ste uspjeli pobijediti Rugvicu, u prvenstvu ste na gostujućem terenu odnijeli pobjedu 

– Ta pobjeda bit će samo motiv više našim gostima da dokažu kako to nije bila prava slika njihove momčadi i vjerujem kako će napraviti sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi nam pomrsili planove. Jako su dobra i kvalitetna momčad sa sjajnim pojedincima ali nošeni našim navijačima koji će nadam se doći u što većem broju očekujemo pobjedu i prolazak u finale kupa regije Sjever. Ako se to ostvari, mislim kako ćemo biti ozbiljna prijetnja svakoj momčadi i kako možemo jako daleko dogurati u ovom natjecanju.

Čime se Nikola bavi kad ne igra nogomet?

– Student sam Kineziološkog fakulteta, pa uz futsal i nemam previše vremena za ostale hobije i zanimacije. Potpuno sam posvećen fakultetu itreninzima koje smatram svojim prioritetima u životu. Naravno tu se uvijek nađe vremena za druženje s prijateljima koje mi je svojevrsna relaksacija od svakodnevnih obaveza.

Kao mladi igrač, s tek navršenih 20 godina u kojem smjeru vidiš razvoj svoje futsal karijere? 

-Nikad ne gledam predaleko u budućnost. Želja mi je osvojiti drugu ligu s Dinamom, i nakon toga sa svojim suigračima iduću sezonu pokušati ostvariti što bolji plasman u prvoligaškom društvu. Mlad sam igrač i ne želim se opterećivati s onime što me čeka u budućnosti, trenutno sam fokusiran samo na Dinamo i na što bolje rezultate koje želim ostvariti s tim klubom.

Na samom kraju razgovora poruka za naše navijače:

-Veliko im hvala na svemu što su do sada učinili za nas, bez njih cijela ova priča ne bi imala nekog velikog smisla. Ovo što sam do sada od njih doživio je fantastično, kako za klub, tako i za cjelokupni futsal u Hrvatskoj koji je dobio pozornost kakvu i zaslužuje. Njihova podrška nam jako puno znači i nadam se da ih nećemo razočarati svojim igrama, isto onako kako oni nas nisu razočarali svojom podrškom tijekom dosadašnjeg dijela sezone.

T. BAKOVIĆ