Kao što znate, naša prva momčad krajem siječnja boravila je tri dana u švedskom gradiću Alingsåsu u kojem je odradila treninge s reprezentacijom Švedske koju također vodi Matija Đulvat. Kao član delegacije, u Švedsku je s Klubom otputovao i jedan od naših najdugovječnijih volontera, Marko Mlikota poznatiji pod nadimkom ‘Škemba’ koji je pomagao stručnom stožeru kluba u organizaciji i pripremi treninga, ali i klupskoj marketinškoj službi koja je svaki dan objavljivala materijale iz Švedske.
Pred nastavak sezone (subota protiv Universitasa u Splitu, izravni prijenos na Arenisport 3), donosimo dnevnik našeg volontera Škembe iz kojeg ćete moći saznati kako je prošao boravak Kluba u malom švedskom gradiću, kakve je sve poslove radio za Klub i kako mu se čini stanje prve momčadi pred nastavak sezone.
Piše: Marko Mlikota
„Prema Švedskoj smo se uputili u petak rano ujutro. Meni je letenje avionom već ‘rutina’. Čovjek se mora snalaziti na razne načine kada putuje na Dinamove tekme. Avion je jedno od najugodnijih prijevoznih sredstava. No, nekim članovima naše delegacije, pogotovo onim najmlađima, ovo je bilo prvo letenje. Na licima im se vidjelo vidno uzbuđenje, bilo je i klasičnih ‘štoseva’ kada je riječ o prvom letu avionom, ali cijeli put je na kraj prošao u smjehu i dobrom raspoloženju.
Nakon gotovo dva sata leta sletjeli smo u Göteborg. Nažalost, zbog cijele situacije s COVID-om nismo mogli razgledavati grad pješice, nego tek kroz prozore autobusa na putu prema manjem gradiću Alingsåsu koji se nalazi 40-ak kilometara od Göteborga. Prolazeći autobusom kroz lijepo uređenu Švedsku čovjek je pomalo zaboravio da smo okruženi COVID-om, a onda, na ulasku u hotel – novo testiranje. Svi smo srećom bili negativni te smo se smjestili u lijepe sobe hotela smještenog tik uz dvoranu u kojoj su naši dečki trenirali.
Sam Alingsås je maleni, prilično lijepi i mirni gradić koji broji nešto više od 24 tisuće stanovnika. Nema gotovo nikakve buke ni galame. Idealan je za odmor ili, kao u našem slučaju, za pripreme. Kanalićima je povezan s dva jezera, a ima veliki i prilično prometni kolodvor te je odlično povezan s velikim gradovima u okolici. Recimo, s brzim vlakom si u Göteborgu za svega pola sata.
Osim stalnih testiranja, maske su bile nužne dok smo hodali na putu iz hotela u dvoranu (koja je bila odmah do hotela). Po gradu formalno nismo smjeli šetati, ali sam se u nekoliko navrata ‘slučajno izgubio’ tako da sam bio ‘prisiljen’ proći cijelu jezgru grada ne bih li pronašao hotel u kojem smo bili smješteni.
Jedna od najimpresivnijih ‘građevina’ u Alingsåsu je upravo dvorana u kojoj smo trenirali. Riječ je o kompleksu od 2.000 mjesta, tribine sa sve četiri strane terena, od kojih je jedna, ona iza gola, navijačka, bez sjedećih mjesta s bubnjevima. Naravno, nisam mogao odoljeti pa sam i ja malo zabubnjao…
U toj dvorani inače igra lokalni rukometni klub Alingsås koji je u dva navrata osvojio prvenstvo Švedske, a svojevremeno je igrao i utakmice Lige prvaka protiv RK Zagreba.
Naše navijače, vjerujem, najviše zanima kako su izgledali naši dečki na treninzima i trening utakmicama protiv reprezentacije Švedske. Moj dojam je da smo puno bolji nego što smo bili na početku sezone. Najviše smo, rekao bih, napredovali fizički. Dečki su sve jači iz utakmice u utakmicu, iz treninga u trening. Daju sve od sebe i među njima se osjeti veliko zajedništvo. Prava su klapa! Vjerujem da ćemo s novim pojačanjima, mladim Matijom Tolićem i Nevenom Zonjićem koji, nažalost, nije mogao s nama u Švedsku, napraviti dodatni iskorak na proljeće.
Što reći za kraj? Cijeli boravak u Švedskoj za mene je, kao volontera voljenog kluba, bilo fantastično iskustvo. S obzirom na to da sam volonter praktički od samih početaka članskog funkcioniranja Futsal Dinama, sve igrače sam znao još otprije prilično dobro. No, ova četiri dana koja sam proveo s njima dodatno su me uvjerila o kakvim se sjajnim ljudima radi. Mogu reći da na njih gledam kao na prijatelje, unatoč dosta velikoj razlici u godinama, posebno u odnosu na mlađe igrače kojih, hvala Bogu, imamo puno u ekipi.
Osim u organizacijskom segmentu pripremanja treninga, utakmica i cijelog putovanja, u Švedskoj sam pomagao ekipi iz marketinške službe kluba. Bio sam stalno uz igrače, ispred ili iza njih, snimao i slikao ih s mobitelom, slao materijale u Zagreb, a onda su ih dečki dizali na društvene mreže.
Pred ulazak u avion za Zagreb ponovno smo se morali testirati, dobro raspoloženje bilo je još i bolje nego na početku putovanja, ali ovaj put više nije bilo ‘zabrinutog’ izraza lica najmlađih članova naše delegacije…
