Još jedno veliko futsal natjecanje je u punom jeku. Euro 2022 se ovih dana održava u Nizozemskoj, a Futsal Dinamo na natjecanju predstavljaju tri igrača: kapetan Davor Kanjuh, Kristian Čekol i mlada vratarska nada Ante Piplica s kojim smo popričali o aktualnostima u Nizozemskoj, ali i o dojmovima o prvoj polusezoni i našem klubu.
Osnovna prilagodba prošla dobro, na taktičku se još privikava
Započet ćemo s klupskim temama, polusezona je već iza nas, kako si se prilagodio momčadi i treneru Đulvatu?
“Tako je, polusezona je iza nas te, što se tiče momčadi, nemam što drugo reći osim riječi hvale! Cijelo vrijeme, bez obzira na rezultat vlada pozitivna atmosfera u svlačionici. Mislim da smo jako zdrav kolektiv i stvarno se moram zahvaliti suigračima što su mi maskimalno olakšali promjenu sredine. Na trenera Matiju i njegov sistem rada koji je uveo sam se vrlo brzo naviknuo. Ovdje prije svega mislim na broj treninga i postupno uvođenje profesionalizma. Moram priznati da se na neke taktičke stvari još privikavam, ali vjerujem da će s vremenom sve doći na svoje mjesto.”
Pogreške su sastavni dio golmanskog posla. Što radiš nakon takvih trenutaka da ostaneš jak u glavi i nastaviš s kvalitetnim partijama?
“Na žalost, sve nas golmane prati činjenica da naša greška košta gola, dok se kod igrača to uspije “pokrpati”. Osobno se teško nosim s takvim stvarima, no kako vrijeme ide nastojim svaku grešku čim prije ostaviti iza sebe jer se taj trenutak ne može vratiti. Pogreške su sastavni dio sporta te na kraju, futsal se i igra zbog golova te je normalno da će se greške događati.”
Kaže Ante pa još dodaje:
“Sve je stvar glave i kako gledamo na stvari. Ako nastavimo žaliti za pogreškom, nikad nećemo doživjeti neku lijepu obranu koja bi mogla usmjeriti tijek utakmice.”
Kako se slažeš s kolegama vratarima? Je li ti je Pavlić dao neke savjete s obzirom da ima “koju godinu” iskustva stajanja između vratnica više?
“Atmosfera među golmanima je dobra i mislim da dobro funkcioniramo. S Pavlićem imam odličan odnos i često komentiramo situacije iz igre te što bi mogli poboljšati. Stvarno mi se sviđa što je uvijek potpora i s te strane mi puno znači imati takvog kolegu! Tu je naravno i Domiter koji dobro funkcionira s nama, ali mislim da može i mora dosta bolje. Sa svojim angažmanom nas treba tjerati na bolji rad i puhati nam za vratom svaki trening. Siguran sam da to može, samo je stvar volje koja u njegovim godinama ne bi smjela biti upitna.”
Okrenimo se malo protivnicima. Protiv koje momčadi ti je u prvom dijelu prvenstva bilo najteže braniti i zašto?
“Sigurno su tu ekipe iz vrha koje imaju kvalitetne igrače koji u svakom trenutku mogu izvući neki neočekivani potez. Moram prizanti kako su igrači Novog vremena šuterski dosta dobri te na njihove udarce obraćam posebnu pozornost. Imaju igrače s vrhunskim šutevima s distance, a opet u situacijama jedan na jedan imaju igrače koji imaju “vic” i maštu te je onda to jako teško za braniti.”
Rusi fizički spremniji, a ja puno učim od prva dva vratara reprezentacije
No, da pređemo na reprezentativne aktualnosti. Izborio si svoje mjesto među izabranicima Marinka Mavrovića. Koliko ti znaci da si trenutno u Nizozemskoj?
“Među 16 igrača sam koji predstavljaju našu zemlju na velikom natjecanju i mogu reći da je lijepo biti ovdje, pogotovo kad pogledaš vratarsku konkurenciju u našoj ligi. Smatram da sam to zaslužio i drago mi je što sam to zaslužio na parketu. Poziv na veliko natjecanje me tjera na daljnji rad, skromnost i poniznost te da napredujem još više jer vjerujem da još uvijek imam prostora.”
Koliko daleko, po tvom mišljenju, reprezentacija može dogurati na aktualnom Euru?
“S obzirom na to da Hrvatska nije dugo bila na velikom natjecanju, mislim da za početak moramo proći grupu pa kroz četvrtfinale i ludilo jedne utakmice tražiti put za dalje. Vidjeli ste i sami u utakmici s Rusijom koliki je to nivo iznad što se tiče fizičke spreme i mislim da nas to može koštati toga da uđemo u borbu za odličja. Ne kažem da smo nespremni, nego su druge vrhunske reprezentacije tu kopljima iznad nas. Vjerujem u prolaz grupe, a za dalje je sve moguće.”
Nažalost, u Nizozemskoj nema navijača, kako je igrati na tako velikom natjecanju, bez navijača?
“Po meni bilo koje sportsko natjecanje bez gledatelja nema smisla jer igrati veliko natjecanje bez navijača je ravno trening utakmici, no nadam se da će i to ubrzo bit iza nas.”
I za kraj, koliko si na reprezentativnim okupljanjima naučio od golmana reprezentacije, Žarka Luketina i Zorana Primića?
“Luketin i Primić su dva jako kvalitetna golmana i od svakog od njih mogu čuti korisnu informaciju. Svakoga od nas karakterizira vlastiti stil, drukčiji pogled na određene situacije, ali unatoč tome promatram njihove kretnje kroz treninge te kroz diskusiju pokušavamo doći do najboljeg rješenja. Može se puno naučiti od obojice i njihovim riječima nekako posvećujem posebnu pažnju!”
