U novom intervjuu “Igrači osobno” našeg sponzora Manpower ugostili smo igrača koji dijeli titulu najboljeg strijelca Futsal Dinama s Davorom Kanjuhom. Pogađate, riječ je o prvom pivotu kluba i neumoljivom golgeteru i killeru Hrvoju Penavi. Igrač je to koji nas je mnogo puta vukao do pobjede i “čupao” iz neugodnih zaostatka za protivnikom te je itekako zaslužio da ga upoznamo malo bolje.

Kao i svi dječaci, prvo se počeo baviti nogometom, a njegova nogometna karijera je zaista zanimljiva te primjer kako upornost može dovesti do uspjeha, čak iako to nije bio prvotni plan.

“Nogomet sam krenuo trenirati s nekih 12, 13 godina u Dinamovoj nogometnoj školi. Nakon godinu dana treniranja i neprolaska selekcije, nisam od ustajao već sam se priključio kadetima NK Posavine, tadašnjem Chromosu, koja je kasnije preimenovana u Šukerovu akademiju. U akademiji sam završio juniorski staž te dobio poziv bivšeg trenera u NK Zelinu, tadašnjeg četvrtoligaša i jednog od glavnih kandidata za plasman u viši rang. Nogometnu karijeru sam završio u Dinamu iz Novog Čiča.”

Kako ga je nakon nogometa život doveo u futsal vode?

“Kako sam upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva, upoznao sam se s futsalom koji mi je u svakom slučaju više odgovarao. Imao sam vrhunsku ekipu i priču oko koje smo slagali FutsalFER, futsal selekciju FER-a. Prvi klub za koji sam se registrirao je bio MNK Martinovka. Nakon odigrane sezone prešao sam u Uspinjaču, zatim u Alumnus s kojim sam senzacionalno postao prvak Hrvatske te Futsal Dinamo s kojim i danas nižem uspjehe.”

Smatra li Peni da je prelazak na futsal bio dobra odluka?

“Mislim da je futsal idealan sport za sve, a pogotovo za studente. Mi smo oko naše futsal ekipe na Fakultetu gradili sve, od prijateljstva, treninga, odlazaka na međunarodna natjecanja, do stvaranja kluba koji se i danas natječe u 1. HMNL.”

Iako nije trenirao nijedan drugi sport osim nogometa i futsala, Hrvoja svi sportovi idu podjednako dobro i na rekreativnoj bazi.

“Rekreativno igram ili sam igrao gotovo sve sportove. Imao sam epizode košarke, stolnog tenisa, tenisa…”

Kako je uz uspješnu futsal karijeru uspio završiti i jedan od najuglednijih fakulteta u Hrvatskoj, Fakultet elektrotehnike i računarstva?

“Treniranje u futsal sekciji Fakulteta elektrotehnike mi je pomoglo i u završetku tog fakulteta. Vjerujem da me je futsal dodatno motivirao da steknem diplomu. Imam sreću da se još uvijek nisam udaljio od Fakulteta i kroz malonogometnu ligu i sekciju sam još uvijek vezan za Fakultet. Radim u struci, kao koordinator u ESCO projektima i nakon malo traženja, vjerujem da sam našao idealno radno mjesto za sebe.”

S obzirom na uspješnu i poslovnu i futsal karijeru, hoće li Penava nastaviti s trenerskim poslom po završetku igračke ili će se posvetiti poslu?

“Iskreno, trenerski posao me nije oduševio. Do zasićenja je možda došlo jer sam u fakultetskoj selekciji morao obavljati i trenersku i voditeljsku funkciju. No, vjerujem da ću se nastaviti paralelno baviti i futsalom nakon igračke mirovine, u organizatorskim ili menadžerskim vodama.”

Koliko je teško paralelno graditi karijeru u futsalu i poslovnom, ali i privatnom životu?

“Mislim da je krilatica „sve se može kad se hoće“ najbolja za spajanje sportske i poslovne karijere. Postoje sportovi uz koje je nemoguće graditi sportsku karijeru, no ja sam imao sreće te sam radom i trudom uspio na obje strane te sam pritom uživao u onom što radim. Moram napomenuti kako bi sve to bilo nemoguće bez moje obitelji, supruge Jelene i kćerke Zare koje su mi najveća potpora u svemu što radim i životu općenito. Njih dvije znaju da mi je futsal ponajprije jedno veliko zadovoljstvo i da me čini onim što jesam. Vjerujem da bez njih sigurno ne bih postigao ovo što jesam.”

Za kraj, zamolili smo Penija da nam. Ispriča ponešto i o njemu kao osobi.

“Glazbeni ukus mi je prilično šarolik, mogu slušati sve, od Bocellija do Rozge. Naprosto slušam ono što mi u tom trenutku odgovara. Volim izlaske s dečkima iz kluba. Šalim se da me izlasci pomlađuju, tako da najviše uživam slaveći pobjede s dečkima iz kluba, ali i tugujući s njima poslije poraza.”

Zahvaljujemo se na razgovoru našem dragom Peniju, kojem želimo da i dalje nastavi borbu s Dadom za titulu najboljeg strijelca kluba u povijesti. Nadamo se kako će i naši mlađi članovi, ali i polaznici Škole futsala u Peniju naći inspiraciju i pozitivan primjer kako se može uskladiti sportska i poslovna karijera s obiteljskim životom.

Dinamo – to si ti!