Uoči posljednje utakmice ovog dijela sezone, za naše smo službene stranice porazgovarali s jedinim igračem koji je u Dinamu od samog osnivanja Kluba 2012. godine. Njegovo ime je Tomislav Žunek, drugi vratar Futsal Dinama. S pravom ga se može nazvati „dobrim duhom“ svlačionice, jer Žuna je igrač koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, njegovo društvo je u „trećim poluvremenima“ bilo neizbježno. Uvijek spreman na šalu, ali i ozbiljnost kada je situacija to zahtijevala, mnogima je postao najomiljenija osoba u plavoj svlačionici. Tomislav Žunek u petak će odigrati svoju posljednju utakmicu u Dinamovom dresu jer na kraju polusezone napušta Klub. Razloge odlaska, što zamjera Mići Martiću, kao i razloge slabi gostujućih rezultata pročitajte u nastavku teksta.

 Za početak našeg razgovora prisjetili smo se sportskih početaka, sada već 35-ogodišnjeg vratara Dinama.

– Živio sam u kvartu s kućama pa smo odrastali na ulici stalno se baveći nekim sportom. Nogomet je uglavnom bio sport koji smo najviše igrali, ali na mini golove jer nas je bilo uglavnom premalo za nešto više. Igralo se na ulici između prolazaka auta. Auto dolazi, mi brzo pomičemo golove, čekamo dok se promet opet smiri i onda dalje na igranje. Igrali smo i druge sportove, sami smo na ulici nacrtali teniski teren i igrali tenis, napravili smo i šperploče i stol za stolni tenis, tako da je izbor sportova bio raznovrstan. Mali nogomet sam počeo igrati u srednjoj školi u 2. razredu na tjelesnom i to samo zato što je nedostajalo igrača za nogomet. Tijekom studiranja sam počeo igrati lige po Zagrebu. Na jednoj od liga sam upoznao i Juru Fabijanića s kojim sam krenuo u futsal. Cijela futsal karijera mi je vezana za Cvjetno koje je igralo pod različitim imenima 2. HMNL.

 Jedini si od igrača koji je u Dinamu od samog osnivanja kluba. Kada si započeo svoj put u Dinamu jesi li očekivao da ćeš jednoga dana imati priliku nastupati pred toliko navijača, u takvoj atmosferi?

– Nisam očekivao da ću nastupati pred tolikim navijačima jer osnovna zamisao futsal Dinama je bila da bude B ekipa Alumnusu, kao pogon gdje bi uz neke starije igrače stasali mladi i dobivali priliku da se iskažu i probiju u prvu ligu. Ovo je veliko iznenađenje za mene i drago mi je da smo uz entuzijazam i predanost dogurali do ovoga gdje smo danas.

 Koliko za tebe i tvoje predstave na terenu znači podrška s tribina. Je li to za tebe dodatan motiv ili možda pritisak?

– Podrška je uvijek dobrodošla, sigurno je nekada i pritisak, ali mnogi se rezultati ne bi dogodili da nije bilo navijača. Osjete trenutke kada je na terenu najteže i najgore, i odvedu cijelu momčad u neku ekstazu. Najbolji prijem za to je utakmica protiv Alumnusa u Ciboni kada se dogodio onaj čudesni preokret iz 1:3 u 4:3.

 Uloga rezervnog vratara prati te posljednje dvije sezone. Smeta li te ta uloga, i što misliš o predstavama prvog golmana Gorana Škorića?

– Prati me ta uloga puno duže, jer smo Gogo i ja zajedno branili kroz gotovo cijelu karijeru, a on je uvijek imao ulogu prvog vratara. Pomalo sam već navikao na tu ulogu i Goranove predstave na terenu daju mu za pravo imati ulogu prvog vratara Futsal Dinama. Gogo ponovno ove sezone, kao i prošle, brani fantastično i veliki broj osvojenih bodova njegova je zasluga.

 Pošto ste i ti i Škorić već u godinama kada se približava kraj igračke karijere, vidiš li vašeg nasljednika u mlađim kategorijama?

– Godine su tu, ali kako Gogo brani neće još dugo nitko moći zasjesti na njegovo mjesto. Danijel  Bešlić je već 2 sezonu s nama i mislim da je zaslužio određenu priliku, a tu je i Karlo Maloševac koji je veliki potencijal i nadam se da će postati vrhunski golman, ali mu preostaje još puno truda i odricanja da bi ispunio sve svoje potencijale.

 Dobar odnos sa suigračima nešto je po čemu je Žunek najpoznatiji. Ipak mora postojati netko iz momčadi tko mu je malo draži od ostalih.

– Dobar sam sa svima, ali najbolje se ipak slažem s Pezeljom i Majićem. Uglavnom poslije treninga odlazimo u Dubrovačka zvona na „par čašica razgovora“.

 Osoba koja je u klubu od samog početka sigurno je jedna od najkompetentnijih da usporedi prošlosezonsku i ovosezonsku momčad.

– Pojedinačna kvaliteta ovogodišnje momčadi je veća u odnosu na prošlosezonsku, ali prošle smo godine imali puno bolji kolektiv u odnosu na ovu godinu. Stanje se ove sezone sve više poboljšava, sve smo složniji, što su i pokazale utakmice protiv Makarske i dvije utakmice protiv Alumnusa.

 Kakve su šanse Dinama za plasman u play off ove sezone? Koliko su Nacional i Split daleko od ostatka prvoligaškog društva?

– Šanse Dinama za ulazak u play off su velike, trenutno smo treći i mislim da ćemo tu i ostati. Trenutno su i Nacional i Split jako daleko od svih ostalih uključujući i nas, što jasno pokazuje i stanje na prvenstvenoj ljestvici. Naš je cilj što više im se približiti i probati ih iznenaditi u play off-u.

 Zaključen je prvi dio ligaške sezone. Dinamo zauzima vrlo dobro treće mjesto, ali zasigurno brine podatak da smo na gostovanju osvojili samo jedan bod protiv Uspinjače. Koji je po tebi glavni razlog tome?

– Mora nas brinuti taj podatak, bilo je utakmica koje smo trebali bolje odigrati i osvojiti više bodova. Utakmica u Osijeku u kojoj smo dva puta vodili je trebala završiti našom pobjedom, a i protiv Uspinjače smo promašili nekoliko dobrih prilika za pobjedu. Mislim da je razlog za to malo lošija atmosfera u svlačionici i manjak vjere u suigrače.

 Kao vratar s dugogodišnjim iskustvom i radom s mnogim trenerima, što misliš o Mići Martiću kao treneru, kao i njegovim metodama rada?

– Mićo je trener velikog znanja i metode rada su dobre, ali veliki Mićin problem je njegova blagost prema nama igračima. Mićo nas trenira kao Fince, a mi smo ipak Balkanci. Nama treba galama, kazne i ostale odgojne metoda da se ozbiljno prihvatimo posla. Naravno to je i naš problem jer bi mi morali težiti da budemo kao Finci, a ne se pomiriti s tim da smo Balkanci.

 Nakon završetka polusezone odlaziš iz Dinama. Koji su razlozi tvog odlaska?

– Da, odlazim iz Dinama. Razlozi su isključivo obiteljski. Ženi ističe porodiljni i moram čuvati sina Tibora. Budući da žena radi u Ljubljani moram se preseliti u Sloveniju.

 Što će ti najviše nedostajati iz razdoblja provedenog u Dinamu?

– Ja sam uvijek nogomet igrao zbog druženje, zafrkancije, trećih poluvremena. Tako da će mi to i najviše nedostajati.

 Planiraš li u budućnosti povratak u Dinamo?

– Kako trenutno stvari stoje ne planiram povratak ni u Dinamo, a ni u Veliku Goricu. Dolazit ću u Zagreb zbog posla i obitelji stalno, pa se nadam da će se naći i vremena za pogledati koju utakmicu.

 Poruka za članove i navijače Futsal Dinama.

Nadam se da navijače i članove nismo ove godine previše razočarali s nekim našim utakmicama koje su bile ispod svake razine. Zadnjih nekoliko utakmica smo pokazali znatno bolji karakter i nadam se da ćemo ponovno uspjeti razveseljavati navijače kao u Ciboni protiv Alumnusa. I na kraju hvala svima navijačima na podršci ovih godinu i pol dana.

 

T. BAKOVIĆ