Jedan od najčudnijih dana u životu Dinamovog navijača je prvi dan nakon Šalate. Ne nužno zbog pokojeg soka od hmelja viška, nego jer si istovremeno nevjerojatno ponosan, ali pomalo i tužan. Ponosan jer si ponovno bio dio neuračunljive rulje koja je ponovno zapalila Zagreb, a tužan jer je idući tulum na Šalati tek za godinu dana.
U svega nekoliko sati sinoćnje ludnice, ukratko smo mogli vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost našeg Kluba. Prisjetili smo se svake Šalate dosad i nevjerojatne energije koju je baš svaka, posebna na svoj način, donijela plavom puku. Prisjetili smo se i onih tužnih trenutaka, te još jednom zapjevali tercetu naših anđela koji nas gledaju od gore.Podsjećajući se na prošlost, neizmjerno smo uživali u svakom trenutku sadašnjosti.
Na terenu smo mogli vidjeti nova pojačanja kluba i maštati o tome kakva će biti sezona ispred nas. Ali smo mogli vidjeti i puno dalje u budućnost. Najmlađi dinamovci najprije su se pokazali Šalati na pokaznom treningu naše Škole futsala, da bi u maniri najžešćih navijala euforično otpjevali „Purgere“ s navijačkim kopom, a pravu zagrebačku kulturu demonstrirali su čišćenjem i pripremom terena s nevjerojatnim entuzijazmom. Naizgled ne pretjerano bitan detalj tako nam je svima pokazao da za ovaj klub nema brige. Njegova budućnost ima potencijala kakvog nismo ni svjesni, i ona je u nama.
A ako u to niste sigurni, pročitajte još jednom poruku BBB-a od sinoć, pogledajte snimku „papirijade“ ili pogledajte osmijeh djeteta koje je sinoć prvi put shvatilo kakav je Dinamo i kolika je moć njegove ljubavi. I sigurni smo da će Vam reakcija biti identična – tko će, kvragu, dočekati početak prvenstva i taj Square?
Dinamo, to su ljudi. I oni stariji koji su dužni sačuvati ga, i oni mlađi koji dolaze i koji nevjerojatno vole ovaj Klub.
Dinamo – to smo mi!
