U tijeku ljetne stanke i neposredno uoči početka priprema za premijernu prvoligašku sezonu, porazgovarali smo s donedavnim glavnim trenerom Dinama Matom Čuljkom koji nam je obrazložio razloge svoje ostavke, ali i prokomentirao mogućnosti momčadi koju je donedavno vodio u sljedećoj sezoni. Trener koji je s Dinamom superiorno promarširao kvalifikacijama i s maksimalnim se učinkom plasirao u prvu ligu, te osvojio regionalni kup, za mnoge je bio logično rješenje na klupi Dinama i u idućoj sezoni. Koji su razlozi Vašeg odlaska nakon što ste u prvoj sezoni odradili fantastičan posao i ostvarili sve ciljeve koje je uprava Kluba pred Vas postavila?
– Osim uloge trenera Dinama, obavljao sam i svoj redovni posao koji mi je oduzimao veliki dio moje svakodnevice. Nakon ulaska u 1. ligu shvatio sam kako mi količina slobodno vremena ne dopušta da se upustim u tu avanturu, a i smatram kako ne bi bilo u redu od mene prema vodstvu Kluba i navijačima da svoj posao obavljam polovično. Obaveze trenera u najvišem rangu puno su opširnije nego što su to u 2. ligi. Od priprema utakmica, svakodnevnih treninga, pa do snimanja protivnika i video analiza naših utakmica. Na kraju sezone u dogovoru s vodećim ljudima u Klubu dogovorili smo kako je ovo najbolje rješenje. To ne znači da odlazim iz Dinama, stavljam se na raspolaganje Klubu za bilo koju vrstu pomoći koju im mogu pružiti.
Na Vaše mjesto dolazi naš proslavljeni trener, i stručnjak poznat mnogim zaljubljenicima u futsal širom svijeta. Kakvo je Vaše mišljenje o Mići Martiću? Je li on pravo rješenje za Dinamo?
– Mićo je najbolje moguće rješenje u trenutnoj situaciji. On je trener koji zna raditi s mladim igračima i formirati njihov talent u pravu kvalitetu. Vrlo dobro poznaje naše starije igrače jer je s većinom njih surađivao u prošlosti, a i bio je prisutan na mnogo naših utakmica pa mislim kako neće biti potrebno puno vremena za njegovu prilagodbu novoj momčadi. Ne treba zanemariti ni njegovu popularnost u svijetu futsala koja će donijeti dodatnu promociju i samom Dinamu. Njegova poznanstva i kontakti bit će od velike koristi Dinamu, a uz njegovu stručnost uopće ne treba sumnjati kako će njegovo dovođenje za trenera biti pun pogodak.
Rezime prošle sezone. Postoje li neke stvari koje bi s ove vremenske distance mijenjali ili pak smatrate kako je sve odrađeno baš onako kako ste zamislili?
– Jednom riječju bilo je čudesno i to ne samo za nas, već i za sve ljubitelje futsala u Hrvatskoj. U razgovorima s nekim od naših renomiranih futsal igrača dobio sam informacije kako nas svi gledaju kao jednu vrstu čuda, što zbog atmosfere, što zbog strelovitog napretka koji smo ostvarili već u prvoj sezoni. Kao trener imao sam situaciju iz snova. Svaki trener zahtjeva uvjete za rad, navijače koji te prate i momčad s kojom možeš napraviti rezultate. U Dinamu je sve to bilo na najvišoj mogućoj razini, imali smo treninge četiri puta tjedno, imali smo navijače koji su nas pratili čak i na gostovanjima, i imali smo momčad koja je fantastično funkcionirala kako na terenu, tako i izvan njega. Što se tiče nekih grešaka, sigurno ih je bilo i ne treba od toga bježati. Nadam se samo kako su one pozitivne stvari ipak pomalo bacile one negativne u drugi plan.
Na početku sezone nije sve bilo idealno. Momčad je skupljena na brzinu, zaredalo je nekoliko poraza u pripremnim utakmica. Je li postojao strah od neuspjeha?
– Nije postojao strah iako sam bio svjestan kako će naš posao biti izuzetno težak. Ambicije su bile velike, a momčad je u startu bila sastavljena od igrača koji su došli s različitih strana i bilo je potrebno određeno vrijeme kako bi stvari sjele na svoje mjesto. Liga je koncipirana tako da svaki eventualni kiks predstavlja ogroman korak nazad u borbi za 1. mjesto. Ta činjenica bila je veliki psihološki teret na leđima mojih igrača, pa je i to jedan od razloga što sam u svome mandatu više prilike davao našim starijim i iskusnijim igračima.
Najdraža utakmica protekle sezone?
– Alumnus. I to ne samo zbog pobjede, već zbog svega što se oko same utakmice događalo. Ušli smo u taj susret kao apsolutni autsajderi, u ambijentu koji će teško biti nadmašen, i rezultat koji nam nije išao na ruku većim dijelom utakmice. Filmski scenarij koji se dogodio u samoj završnici teško bi se uspio prenijeti i na filmsko platno, to je jednostavno trebalo doživjeti. Što se tiče trenerskog aspekta, utakmice u Novom Marofu i Rugvici bile su prekretnica sezone, jer smo pokazali i sebi i drugima kako posjedujemo kvalitetu potrebnu za ostvarenje naših ciljeva. Osim poraza protiv osvajača kupa i prvenstva Hrvatske Nacionala, jedina momčad koja je Dinamu uzela skalp bio je Agram. Jeste li se kao trener bojali kako će pritisak velike utakmice protiv Rugvice koja je odlučivala o putniku u kvalifikacije ipak biti previše za vaše igrače?
– Pritisak je postojao, ali reakcija igrača tjedan dana prije utakmice oduševila me. Na treningu su svi išli maksimalno i vidio sam kako se u njima probudio onaj inat da dokažu kako su najbolja momčad naše regije i kako zaslužuju ulazak u doigravanje za 1. ligu. To su sve karakterni igrači koji su bili svjesni kako su sami krivi za poraz protiv Agrama, i htjeli su na najbolji mogući način isprati gorak okus tog poraza.
Zatim je uslijedilo doigravanje. Iako je u medijima kao favorit gurnuta Crnica, na kraju su u prvoj ligi završili Dinamo, te Potpićan kroz dodatne kvalifikacije.
– Prije samog doigravanja imao sam priliku pogledati par utakmica Crnice i mogu reći kako je to momčad koja ima glavu i rep, i koja je s razlogom gurnuta u ulogu favorita. Jedini nedostatak te momčadi je, što za razliku od nas nisu imali prekaljene borce koji znaju igrati utakmice pod velikim pritiskom, utakmice u kojima odlučuje jedna lopta ili pogreška s bilo koje strane. Mi smo iskoristili njihov ogroman psihološki pritisak, i u prvoj utakmici ostvarili veliku pobjedu na njihovom terenu. Kasnije je sve bilo puno lakše i ta nam je pobjeda dala zamah za ostale utakmice, koje smo odradili vrhunski i zasluženo ostvarili plasman u 1. ligu.
Iako će za neki zapaženiji rezultat biti potrebno ojačati prošlogodišnji kadar, kao trener koji ih je uveo u 1. ligu zasigurno možete ocijeniti mogućnosti Dinama u idućoj sezoni.
– Vidio sam kako predsjednik Đulvat najavljuje napad na play-off, ali moram priznati kako je po meni to jako optimistična najava. To prvenstveno mislim zato što je od ove godine promijenjen sustav natjecanja, i samo prve 4 momčadi uči će u borbu za prvaka. Platežna moć nekih klubova kao što su Nacional i Split Tommy daleko je veća od Dinamove i zbog toga će se Dinamo morati orijentirati na mlade i perspektivne igrače koji možda i neće donijeti rezultat prve sezone. Druga ključna stvar su ozlijede kojih će zasigurno biti jer je sezona duga i naporna, a ozljedom nekih ključnih igrača play-off bi došao pod ozbiljan znak upitnika. S druge strane treba zadovoljiti i ambicije i očekivanja navijača koji će htjeti kvalitetan Dinamo koji će se odmah boriti za vrh. Bit će jako teško, ali uz pomoć navijača i malo sportske sreće ništa nije nemoguće.
Zasigurno će biti promjena u momčadi, neki će otići, a neki novi doći. Koliko ste Vi zadovoljni s učinkom svojih igrača u prošloj sezoni, i tko od njih po Vama ima mjesta u prvoligaškom društvu?
– Jako sam zadovoljan svojim igračima jer smo uz kvalitetu na terenu pokazali i da smo prava klapa, i da je odnos starijih i mlađih igrača u momčadi bio savršen. Mlađi igrači bili su dosta skloni oscilacijama kroz sezonu što je i normalno s obzirom na njihovu dob. Iz toga bih ipak izostavio mladog Stipića koji je tijekom cijele sezone bio konstantan i koji je na terenu uvijek odradio ono što se od njega tražilo. Pezelj nas je nosio cijeli drugi dio sezone, iako je u drugom djelu doigravanja za prvu ligu malo pao u formi i nije pružao ono što on može i zna, za razliku od Pavlovića koji je odigrao fantastičan prvi dio sezone, ali je u drugom pao u formi koju nije uspio vratiti do kraja sezone. Škorić je na vratima bio fantastičan i dokazao da spada u top 3 vratara u Hrvatskoj, što je bila nesreća za Žuneka i Bešlića koji su vrlo kvalitetni vratari i sigurno bi u nekom drugom klubu bili jedna od najvažnijih karika. Franja je u drugom djelu sezone kada je zaliječio ozlijede pokazao kako je prava snaga Dinama. Capar i Đulvat odigrali su upravo onako kako se od njih očekuje, i nisu išli ispod određenog nivoa svojih prezentacija. Perković je pokazao kako posjeduje ogromnu kvalitetu, ali i kod njega su se osjetile oscilacije zbog prilagodbe na novu momčad i sustav igre koji mi preferiramo. Tomo Šokota donio nam je ogromni renome upravo zbog imena koje je izgradio u velikom nogometu. Majić nam je donio jednu širinu u situaciji kada se Šokota ozlijedio i kada je propustio gotovo cijeli proljetni dio sezone. Pokazao je kako se na njega ozbiljno može računati i u idućoj sezoni. Dolazi plejada mladih igrača koja ozbiljno kuca na vrata prve momčadi, a neki od njih već su i dobivali određene prilike na terenu. To su prije svih Grgić, Ilić i Šavora koji će puno profitirati od prve lige jer neće svaka utakmica biti kvalifikacijska i bit će više prilika za te mlade igrače.
Mate Čuljak jedan je od onih koji nerijetko spominjao atmosferu kao pokretačku snagu Dinama.
– Kao osoba koja je već dugi niz godina u futsalu, imati onakvu podršku iza sebe stvarno je čudo. O značenju njihove podrške na domaćem terenu napisano je puno toga, ali oni su nam uvelike pomogli i na nekim ključnim gostovanjima prošle sezone. Najbolji primjer je utakmica u Labinu gdje su nas gurnuli do pobjede u kojom smo napravili veliki korak ka plasmanu u 1. ligu. Tijekom cijele utakmice svojim navijanjem i pjesmom nose naše igrače, ali istovremeno stvaraju pritisak na protivnika koji onda ne može dati svoj maksimum na terenu. Upravo zbog tih navijača Dinamo ne smije pristati na sredinu ljestvice u svojoj prvoj sezoni. Postoji obaveza prema toj divnoj publici da se odmah pokušaju napasti najviša mjesta na ljestvici i iskoristiti ovaj zamah koji smo od njih dobili prošle sezone.
T. BAKOVIĆ
