Prije početka drugog djela sezone porazgovarali smo s trenerom Futsal Dinama, koji je s namapodijelio dojmove iz jesenskog djela sezone, očekivanja u nastavku prvenstva, a rekao nam je ponešto i o pojačanjima Dinama koja su se nedavno priključila radu svoje nove momčadi. Mate Čuljak , bivši hrvatski futsal reprezentativac, a zadnjih nekoliko godina trener na početku našeg razgovora rezimirao je protekli dio sezone.

– Kako je sezona išla dalje tako smo mi pružali sve bolje partije, i nažalost za nas završila je u trenutku naše najbolje forme. Bilo je očekivano da ćemo malo laganije krenuti u prvenstvu jer je došao veliki broj novih igrača kojima je bilo potrebno vrijeme kako bi se što bolje uigrali i prihvatili moje trenerske zahtjeve. Moram priznati kako nas je u nekim utakmicama na početku prvenstva rezultat pomazio, nismo odigrali na zadovoljavajućoj razini, ali srećom to se na bodovnom kontu nije odrazilo. Te smo utakmice odradili na karakter i iskustvo starijih igrača, ali s vremenom smo igrali sve bolje i počeli rutinski dobivati utakmice, stvarati pobjednički mentalitet koji je iznimno bitan u momčadima koje streme najvećim ciljevima, a naša momčad je upravo takva.

Koje su najpozitivnije stvari koje bi izdvojili iz dosadašnjeg djela sezone?

-Najpozitivnija stvar i to ne samo za nas, već i za cijeli futsal su naši navijači koji su napravili od tog sporta možda i najpopularniji sport trenutno u gradu. Svi pričaju o futsalu, što je za nas koji smo dugi niz godina u tom sportu veliko iznenađenje, pošto je do nedavno bio na samim marginama. Mediji nisu posvećivali veliku pozornost futsalu, samim time ni sponzori nisu vidjeli svoj interes u tom sportu, a sada se sve to polako mijenja i nadam se kako će situacija u futsalu biti svakim danom sve bolja. Što se tiče Dinama, mislim da smo napravili uspjeh koji se od nas i očekivao. S obzirom na
kvalitetu igrača i logistiku kakvu imamo, sve ispod ovoga što smo do sada postigli za mene bi bilo razočarenje, s tim da je pobjeda protiv Alumnusa bio mali koračić više nego što smo očekivali. U toj utakmici su nam se neke stvari poklopile, malo nas je pogurala sreća i karakter momčadi, te uz pomoć
naših navijača došli smo do te sjajne pobjede.

Iako je dosadašnji dio sezone protekao iznimno uspješno s gledišta navijača, Vi kao trener sigurno ste primijetili neke negativnosti i nedostatke koji bi trebalo ispraviti u drugom djelu sezone?

– Uigranost je bila naš najveći hendikep. Na početku sezone došlo nam je petnaest novih igrača s raznih strana i bilo je potrebno vrijeme da stvari sjednu na svoje mjesto. Kroz sezonu smo rasli i momčad je počela dobivati svoje konture, raslo nam je samopouzdanje, i tko god je kasnije igrao nisu se primjećivale velike razlike u kvaliteti od prve postave, pa do igrača koji su ulazili s klupe. Cijelu sezonu su nas pratile ozlijede naših krucijalnih igrača, Franje, Šokote, Purgara, ali to se na rezultatu nije osjetilo jer smo i ostalim igračima unijeli onu dozu samopouzdanja s kojom su uspjeli održati pobjednički niz naše momčadi. Radili smo na širini momčadi, i da smo se oslanjali samo na par igrača ovaj uspjeh ne bi bilo moguće postići.

Iz trenerskog kuta gledišta, koju bi utakmicu izdvojili kao ogledan primjer kako bi željeli da vaša momčad igra u budućnosti?

– To bi svakako bila gostujuća utakmica protiv Rugvice. U toj smo utakmici izgledali najzrelije, gdje smo u užarenoj atmosferi pokazali karakter i bez nekoliko važnih igrača uspjeli pobijediti u jednoj od bitnijih utakmica u ostvarivanju našeg krajnjeg cilja, a to je plasman u prvu ligu. Da nismo uspjeli pobijediti, Rugvica bi zadržala čelno mjesto na ljestvici i mi bi bili u situaciji da lovimo njih, a to ne bi bio nimalo lak zadatak. Svaka iduća utakmica bila bi nam kvalifikacijska i svaki eventualni posrtaj značio bi gubitak mogućnosti za plasman u prvu ligu.

Možete li istaknuti nekoga od igrača svoje momčadi koji Vas se posebno dojmio u dosadašnjem radu u Dinamu?

– Nepravedno bi bilo izdvajati pojedince, jer svaki od njih donosi dio sebe u momčad i daje ono nešto zbog čega smo trenutno tu gdje jesmo. Matija je jedan dečko koji nam je unio jedan mentalitet i želju za radom u momčad. Franja i Purgar šire jedan pozitivan duh i uvijek su zaduženi za dobru atmosferu koja je svakoj momčadi prijeko potrebna. Tomo Šokota je oličenje profesionalizma, čovjek koji je osvojio sve što se osvojiti da. Kada ne dođe na trening uredno javi, a kad dođe odradi maksimalno koliko može. Od mlađih igrača tu su dva U-21 reprezentativca koji su se kroz naš klub profilirali i počeli pokazivati svoj talent zbog kojeg i jesu dio ove momčadi. Došao nam je Matija Capar koji je vrhunski igrač i isto takva osoba. Svaki od njih zaslužan je za dosadašnji uspjeh, a nadam se i za buduće uspjehe kojih će sigurno biti.

U zimskoj stanci momčad Dinama se poprilično izmijenila. Neki igrači otišli su iz kluba, dok su drugi dovedeni kao pojačanja koja će pomoći u plasmanu u prvu ligu.

– Smatram kako smo bolji nego prije zimske stanke. Na početku sezone u momčadi smo silom prilika imali 20-ak igrača jer nismo znali kako će se cijeli ovaj projekt razvijati, koliko će moći stariji igrači, pa je taj broj bio optimalan za situaciju u kojoj smo se nalazili. Kroz sezonu se to smanjilo na otprilike 15 igrača, međutim i od tih 15 samo ih je osam do deset moglo igrati. Dečki su vidjeli da nema očekivane minutaže za njih, neki su shvatili da ne mogu odgovoriti zahtjevima koje smo pred njih postavili, i odlučili su svoju sreću potražiti negdje drugdje. Jelušić i Vedran Škorić ostat će u klubu na nekim drugim pozicijama i tako nastaviti svoju priču u Dinamu. Što se pojačanja tiče, mogu reći kako se zaista radi o kvalitetnim igračima koji odmah mogu podići kvalitetu naše momčadi i s pravom ih zovemo pojačanja, a ne prinove. O Matiji Caparu ne treba trošiti puno riječi, igrač koji je igrao u vrhunskim klubovima u kojima je osvajao mnoge trofeje, igrač koji sa sobom donosi mentalitet pobjednika koji je potreban svakoj momčadi pa tako i nama. Njegova igra čini boljim ne samo momčad kao cjelinu već i svakog igrača osobno. Nikola Perković igrač je nepoznat široj javnosti, međutim radi se o izuzetno kvalitetnom igraču koji me jako pozitivno iznenadio na prvim treninzima koje je odradio s nama. Posjeduje individualne kvalitete koje već dugo nisam vidio, i na meni je da ga što bolje uklopim u momčad kako bi sve te njegove kvalitete isplivale na površinu. Igrač je sličan Pavloviću i vjerujem kako će svojim potezima dizati publiku na noge. Vraća nam se i Ivan Majić koji je cijelu polusezonu bio ozlijeđen, te se u potpunosti oporavio i priključio momčadi gdje će povećati konkurenciju na mjestu sidraša.

Dinamo uz prvenstvo još uvijek sudjeluje u natjecanju za Kup Hrvatske. Gledate li na obanatjecanja jednako ili ipak dajete prednost prvenstvu?

– Naš glavni cilj je osvajanje prvenstva i ulazak u prvu ligu, i sve drugo za mene bi bio neuspjeh. Ako se to ipak dogodi, ne vjerujem da bih ostao na mjestu trenera Dinama jer bi moja odgovornost ipak bila najveća. Što se Kupa tiče on je šlag na tortu u našoj sezoni i dok god ćemo biti u natjecanju pokušat ćemo u njemu uživati i dati sve od sebe, ali daleko od toga da postoji imperativ osvajanja Kupa, svakako dobro iskustvo u srazu s trenutno najboljom momčadi I HMNL. Nadam se puno boljoj izvedbi nego u prvoj utakmici, jer mi smo to objektivno i zaslužili. 

Uskoro počinje drugi dio prvenstva u kojem Dinamo drži čelno mjesto na ljestvici. Smatrate li da je Rugvica jedini pravi konkurent vašoj momčadi u toj borbi za naslov?

– Uz Rugvicu i nas sigurno će se i Agram pokušati uključiti u borbu za sam vrh. Nisu se predali iako su u bodovnom zaostatku, a u prilog tome govore i pojačanja koja su u ovom prijelaznom roku doveli u klub. Ipak bih Rugvici dao prednost pred Agramom zato što imaju određenu bodovnu prednost pred njima i što su uspjeli pojačati konkurenciju u svojoj momčadi kvalitetnim igračima. Neće nam biti jednostavno protiv Rugvice jer se radi o iznimno ambicioznoj i kvalitetnoj momčadi, ali naša je velika prednost što smo već odradili gostovanje kod njih, a oni tek moraju doći na naš vrući teren i osjetiti tu atmosferu koja će nas, nadam se voditi do pobjede. Niti jednoj momčadi nije jednostavno igrati pred našim navijačima, a posebno mi je drago što je publika počela prepoznavati igru i što ne navijaju samo radi navijanja već nas guraju u trenucima kada osjete da nam je njihova podrška neophodna. Primjer toga je i utakmica protiv Alumnusa kada su nam dali jednu ogromnu injekciju adrenalina koja nam je pomogla u onom fantastičnom preokretu.

Kao trener, pridajete li više pažnje taktičkoj i fizičkoj pripremi ili je ipak naglasak na psihološkoj pripremi i motivaciji?

– Prvi dio sezone naglasak je bio više na fizičkoj i taktičkoj pripremi, a sada sve pomalo uključujemo u naš rad. Formirana je jedna kontura momčadi, pojačanja ćemo probati što prije uklopiti u taj naš sustav igre. Što se motivacije tiče, moj je primarni zadatak ne dopustiti da se igrači previše „zapale“ kako ne bi izgorjeli u prevelikoj želji za pobjedom. Svakodnevno razgovaram sa svojim igračima, a posao mi olakšava što imam svoje produžene ruke na terenu u liku najiskusnijih igrača zbog kojih je i moj posao puno jednostavniji.

T. BAKOVIĆ