Povodom petog rođendana Kluba porazgovarali smo s jednim od njegovih osnivača, osobom koja je uz klub provela svih pet godina njegovog postojanja. Radi se o Juraju Fabijaniću koji je „karijeru“ u Dinamu započeo kao trener u paru s Matom Čuljkom, u sezoni 2014./15. obnašao je funkciju v.d. predsjednika kluba, a danas je član njegovog Nadzornog odbora i pomoćni trener Mići Martiću.

Futsal Dinamo nastao je u proljeće 2012. godine, a šira javnost za njega je čula tek u kasno ljeto 2014., nakon što su navijači Dinama, predvođeni Bad Blue Boysima, u dogovoru s Fabijanićem i Matijom Đulvatom ušli u klub koji od tada funkcionira prema demokratskom načelu. No, navijači malo toga znaju o prve dvije godine postojanja kluba.

„Matija Đulvat kao osnivač i prvi predsjednik, tada igrač Alumnusa, odlučio je osnovati klub prvenstveno s ciljem razvoja mladih igrača te kao mjesto dokazivanja igračima iz Zagreba koji nisu dobili priliku nastupati u gradskim prvoligašima. Mate Čuljak i ja dobili smo poziv biti prvi treneri. Meni osobno, iako mi poslovne prilike nisu davale previše vremena te sam već tada bio zasićen i razočaran razvojem futsala (bio sam trener u Martinovki i Sokolima iz Samobora), bila je velika čast krenuti u suradnju s Matijom i biti trener u klubu koje nosi za mene posebno značajno ime – DINAMO! S obzirom na ciljeve kluba, sam rezultat nije bio prioritetan, a što je s vremenom ipak uzrokovalo razočaranjem i padom entuzijazma te je odlučeno da će se u drugoj sezoni klub nastaviti natjecanje samo u kup natjecanju te u natjecanjima s mlađim ekipama“.

Kakva je bila kvaliteta ekipe u inicijalnoj godini postojanja? Može li se kvalitetom usporediti s recimo Futsal Dinamom iz sezone 2014./15. kada smo dominantno osvojili Drugu ligu?

„Inicijalna ekipa je bila sastavljena od mladih igrača Alumnusa, igrača koji u tom trenutku nisu bili u prvom planu u Alumnusu te igrača amaterske malonogometne ekipe Cvjetno. Puno igrača iz ekipe Cvjetno je bilo dio ekipe Futsal Dinama prilikom osnivanja te, također, prilikom pokretanja suradnje s navijačima. Ponosan sam na sve njih i oni su se bezrezervno odazvali na moj poziv da se priključe i pomognu klubu da stane na zdrave noge. Marin Jelušić, Tomislav Žunek, Vedran Škorić, Ivan Zorić, a kasnije i Ivan Majić te Filip Pezelj su igrači koji su nastupali za Cvjetno i Futsal Dinamo. Svi oni su i dalje uz klub, njihova podrška nam svima puno znači i ja im još jednom zahvaljujem na svemu!

Prilikom sastavljanja momčadi na ljeto 2014. kada se već pripremala Šalata i kada se moglo nadzirati da se stvara nešto dobro i veliko, najveći strah mi je bio kako ćemo Matija i ja složiti ekipu jer seniorske ekipe praktički više nije bilo. Igrači iz Cvjetnog predvođeni našim Goranom Škorićem su tu odmah pomogli i uskočili u ekipu, ubrzo smo se dogovorili i s velikim legendarnim dinamovcima Šokotom i Franjom. Dečki iz Dubrave su nam signalizirali da je Pavlović (popularni Pavla) pravi izbor (i bio je!), legendarni Purgar se vratio iz mirovine i ponovno žrtvovao svoje zdravlje i koljeno. Stvorila se jedna prava "crazy gang" ekipa koja je bila najjača na trećim poluvremenima i koja je iz entuzijazma, uz ogromno srce i puno emocija prvenstveno prema Dinamu krenula u borbu za prvu ligu.

Odlučujući potez zbog kojeg smo u izrazito jakoj konkurenciji (sadašnje Uspinjače i Rugvice) uspjeli izboriti doigravanje i plasirati se u prvu ligu bio je dolazak na jesen Matije Đulvata kao igrača. Uz njegovo iskustvo, kvalitetu, predanost, pošten i iskreni pristup, znao sam da smo na pravom putu i tako smo krenuli“.

Dosta o prošlosti, okrenimo se budućnosti. U klubu još uvijek igra jedan igrač koji je plavi dres nosio u sezoni 2012/13. Radi se o mladom Niki Požegi, koji danas igra za juniorsku selekciju. Kako posluje Dinamova škola futsala, koliko ima prostora za napredak i možemo li u bližoj budućnosti u udarnoj momčadi očekivati neke klince koji su ponikli izravno iz naše škole?

„Dinamova škola futsala je najbitniji element, jer je razvoj futsala i odgoj mladih dinamovaca ključna uloga našeg Kluba. Nažalost, uslijed ostalih obveza osobno nisam direktno involviran u razvoj škole, ali to je jedan dio gdje imamo puno prostora za napredak i gdje moramo biti puno bolji. Uslijed brojnih zadaća i izazova koji su svakog dana ispred nas, vrlo često je naša škola bila u drugom planu. Vjerujem i nadam se da će to od iduće sezone biti promijenjeno. Naša zadaća je da vratimo klince na terene i školska igrališta, da se hakl u kvartovima održi, da neki novi klinci sve nas zajedno "umirove" i da Dinamo uvijek bude mjesto okupljanja svih onih koji gaje ljubav prema plavoj boji, gradu i nogometu. Đulvat, Juraj Čošić, Matija Capar, Kristijan Grbeša i svi uključeni vrijedni volonteri će sigurno znati pronaći način da škola profunkcionira još bolje i da temelj seniorske ekipe budu igrači koji su od prvih koraka bili odgajani kao dinamovci.“

Kada je klub osnovan niste mogli niti zamisliti da će svega pet godina kasnije biti jedan od kandidata za naslov prvaka, najpopularniji klub u državi s vojskom navijača na tribina koji je postao svojevrsni pokret budući da se zalaže za vrijednosti koje nisu baš ustaljene u hrvatskom sportu poput demokracije, transparentnosti, poštenja i gajenja pozitivnih odnosa sa svojim navijačima. Koje su prednosti puta kojeg je Futsal Dinamo izabrao, koji je iznimno težak, ali za mnoge – ispravan?

„Put koji je Futsal Dinamo izabrao je jedini ispravan put i jedini put u skladu s važećim zakonima koji reguliraju funkcioniranje udruga i sportskih klubova koji su uređeni kao udruga. Klub je tu zbog svojih članova i oni moraju imati pravo odlučivati tko će biti osobe koje će ih predstavljati i u kojem smjeru će se klub razvijati. Vrlo jednostavno zar ne?“

Dinamo je nedavno na nepravedan način izbačen iz Hrvatskog kupa, a često smo žrtva i dvostrukih kriterija krovnog nogometnog saveza, kao i osoba koje upravljaju našim sportom. Kako komentirate posljednje događaje oko našega kluba?

„Nedavna odluka kojom smo izbačeni iz kupa je drugi najteži trenutak u pet godina kluba. Da pojednostavim i da ne ulazim pretjerano u pravnu argumentaciju. Krimen kluba zbog kojeg smo se već ispričali članovima je taj što nismo ovjerili pečatom iskaznice i na temelju toga smo prijavljeni. Od odgovornosti za navedeni propust nitko ne bježi i predmetno pitanje će se raspraviti dodatno ako treba na skupštini kluba. Sad dolazimo do biti problema – ne postoji sankcija za neovjeravanje iskaznica već za neplaćanje članarina!

Nadalje, primjenjivi pravilnik ne propisuje u kojem trenutku/roku, na temelju čega se plaćaju članarine (računa, obračuna), tko ga izdaje i koje je dospijeće. Paradoks je da smo mi obračun za članarine dobili prije par dana i da smo (sukladno tumačenju zbog kojeg smo kažnjeni) mogli biti kažnjeni i poslije svake utakmice u prvenstvu tijekom 2017.! Naravno, niti ostali klubovi nisu platili članarine…

U toj cijeloj zavrzlami, mene žalosti cjelokupno postupanje svih uključenih u periodu od odluke prvog stupnja do konačne odluke. Tu prije svega mislim na postupanje Komisije i odgovornih iz HNS-a koji nisu smatrali da je ovo tema koju treba raspraviti i o kojoj treba razgovarati s našim klubom, ali i svim ostalim klubovima, bezrazložno čekanje (mjesec dana) do konačne odluke, sama odluka drugog stupnja i obrazloženje iste, (ne)postupanje plenuma klubova i ostalih tijela nakon konačne odluke. Gard, „nikaj dečki, budete probali druge godine“ je neprihvatljiv i neprofesionalan. Mi nismo dobili niti to.

Završno, svima je jasno, a najviše nama u klubu da mi moramo biti maksimalno oprezni i da su naša postupanja pod posebnim povećalom i kontrolom. S navedenim nemamo problema jer mi niti ne znamo, niti ne želimo raditi drugačije nego maksimalno otvoreno, u skladu s pravilima i uz dostupnost svih informacija svojim članovima. Bilo bi dobro da i krovna nogometna institucija postupa na taj način.“

Iako klub unatoč svemu i dalje raste, koji su najveći problemi futsala u Hrvatskoj i koje se stvari moraju promijeniti kako bi svima koji sudjeluju u ovom sportu bilo bolje?

„Generalno, što se tiče problema u HR/ZG futsalu, s obzirom na to da sam već 15-ak godina direktno/indirektno u ovom sportu, izgradio sam određena razmišljanja. Najveći problem je da se gotovo ništa ne mijenja ili se mijenja jako sporo, a živimo u jako brzom vremenu! Futsal Dinamo je u zadnje tri godine donio jako puno dobrih stvari u domaći futsal i probijena je medijska blokada za što smatram da je velika zasluga na našem klubu. Sama Šalata i utakmice kluba u Ciboni su napokon stavili futsal u razred s ostalim popularnim dvoranskim sportovima. Postavljeni su neki novi standardi u poslovanju, podigla se gledanost. Drugi klubovi su se trgnuli. Savez i nadležna tijela sve to promatraju sa strane kao da futsal natjecanje nije njihovo. Konkretan primjer, nas nikada nitko nije kontaktirao za Šalatu i pitao trebamo li neku pomoć, savjet itd. Jedini kontakt između Saveza i nas vezano uz Šalatu je novčana kazna jer nismo ishodili dozvolu Saveza za međunarodnu revijalnu utakmicu. Nadalje, nestandardan i nelogičan kalendar natjecanja, termini odigravanja utakmica petkom u pretežito amaterskom natjecanju, nedostupnost informacija (web/društvene mreže), loše organizirana natjecanja mladeži, zanemarivanje drugih liga, nepostojanje županijskih liga i sustava, samo su neki od problema koje treba rješavati i kojima se treba baviti.“

Vratimo se na sportski segment, Futsal Dinamo je baš na peti rođendan u Splitu ostvario jednu od najvećih pobjeda u petogodišnjoj povijesti. Svladali smo velikog rivala Split s 4:3 i stvorili si preduvjete da u doigravanje uđemo kao drugi. No, unatoč pobjedi, ne smijemo zanemariti činjenicu da je Split igrao bez pet standardnih prvotimaca, u prvom dijelu promašili su veliki broj prigoda, a u završnici im je mladi Karlo Maloševac obranio dva deseterca. Dakako, sreću treba isprovocirati i ona je zasluga rada, no, ima li Dinamo zaista snage da uđe u istinsku konkurenciju za naslov prvaka, što se najavljuje od početka sezone?

„Nažalost zbog poslovnih obveza nisam mogao biti s dečkima u kombiju za Split. Srećom, putem laptopa sam gledao utakmicu i izgubio podosta živaca i dio dragocjene kose koju još imam. Finalno, sreća i ponos radi pobjede bili su neizmjerni! Mali Ševac je prezentiran javnosti i zaslužio je biti istaknut! Zajedništvo i međusobna podrška među golmanima je jedna prava sportska priča! Već navečer sam se čuo s Matijom i nakon što smo podijelili dojmove već smo se okrenuli budućnosti. Zajedničko razmišljanje je da tek sada trebamo prionuti poslu, treniranju i iskoristiti maksimalno svako zajedničko okupljanje. Moramo dati svoje najbolje i to moramo pokazati na terenu, tribinama, "u kancelariji" i na svim poljima na kojima djelujemo! Vidjet ćemo hoće li navedeno biti dostatno u borbi za naslov. Ono što sam siguran, navijači će biti uz nas i dat će nam podršku koju nitko nema, a na nama je da to iskoristimo na najbolji mogući način i da dostojno prezentiramo klub.“

Fabijanić je u Dinamu obnašao funkciju trenera, v.d. predsjednika kluba, a trenutno je član nadzornog odbora i pomoćni trener. Zanimalo nas je koja mu je od pet godina kluba bila najdraža i zašto?

„Ja sam prije svega član kluba koji voli ovaj klub i vjeruje u njega.Veseli me da sam u zadnje tri godine upoznao još jako puno članica i članova koji vole klub i koji rade kako bismo bili svaki dan čim bolji! Bez neke lažne skromnosti, meni su sve funkcije drage i nije mi teško primiti se bilo kojeg zadatka u klubu, ako ću na taj način pomoći. Svi dečki su mi jako dragi i nekako najviše uživam biti "u kombiju" i na klupi, tu mogu na sebi svojstven način nekada i pomoći (hehehe) ako treba nekoga malo probuditi ili koncentrirati!“.

Još otprije je poznato kako je Juraj Fabijanić veliki Dinamovac. Za kraj smo ga upitali što za njega znači Dinamo i biti Dinamovac?

„Što za mene znači Dinamo stvarno ne mogu riječima opisati. Predstavljati klub koji nosi ime Dinamo za mene znači prije svega čast, zadovoljstvo, ali i veliku odgovornost. Odgovornost da dostojno predstavljamo ime koje nosimo i da se trudimo učiniti naše utakmice mjestom gdje se naši navijači i svi ljubitelji sporta osjećaju ugodno i gdje je sport prva i jedina tema!  Moj san je da raspravljamo samo o tome tko je brži, kakav je gol Banana zabio, kak' je Dado za Penija odigrao dupli pas, jel' Capi trebao podvaliti na drugu itd. Nogomet/futsal je najljepša igra koja nam treba biti izvor veselja, opuštanja i zabave, a utakmice mjesto susreta s prijateljima gdje ćemo zaboraviti na svakodnevne životne brige. Nadam se da će tako i biti!“

Dinamo – to si ti!