ANTONIO FRANJA: IGRAT ĆU DOK BUDEM MOGAO HODATI
U seriji intervjua koje ćemo objavljivati narednih tjedana predstavit ćemo Vam igrače Futsal Dinama.
Neki od njih zasigurno su poznati široj javnosti, dok će drugi to tek postati. Prvi je na naš vrući stolac sjeo Antonio Franja, igrač kojeg navijači pamte po bogatoj nogometnoj karijeri u kojoj je nastupao za Croatiju Sesvete, Zagreb, turski Bursaspor, Inter Zaprešić, portugalsku Vitoriju Setubal, Šibenik te Jeonbuk Hyundai. Pritom se posebno treba osvrnuti na njegovo vrijeme provedeno u NK Zagrebu s kojim je i osvojio naslov prvaka države 2002. godine kojeg smo se prisjetili na samom početku našeg razgovora:
„To je lijepa priča moje prošlosti koje se uvijek rado sjetim i na koju sam ponosan, kao i uostalom na cijelu svoju bogatu nogometnu karijeru. Iako su godine iza mene i dalje se ne dam, kroz futsal ispunjavam sve svoje ambicije i želje koje u svojoj nogometnoj karijeri nisam uspio ostvariti.“
Kao dečku rođenom i odraslom u Zagrebu sigurno je oduvijek bila želja obući plavi dres i istrčati pred prepunim Maksimirom?
„Svaki klinac u Zagrebu koji se počne baviti nogometom nada se da će jednoga dana zaigrati za Dinamo, a ni ja nisam bio iznimka u tome. To mi je ostala jedna velika i neostvarena želja, ali neke se stvari jednostavno nisu poklopile na pravi način.
Kako si se odlučio nakon nogometne karijere posvetiti malom nogometu i futsalu?
„Mali nogomet je oduvijek bio moj hobi broj jedan, i moram reći kako žalim što nije veća popularnost malog nogometa i futsala kod nas. Da su na nivou velikog nogometa siguran sam da bi se u svojoj mladosti prije odlučio za mali nego za veliki nogomet. I za vrijeme nogometne karijere redovito sam igrao Kutiju šibica tako da je odluka o nastavku karijere u futsalu došla kao logičan slijed cijele moje nogometne priče.“
Imali smo priliku vidjeti veliki broj igrača koji su zelene travnjake zamijenili parketom nakon kraja svojih karijera. Koliko je težak taj prijelaz s obzirom na drugačije zahtjeve u igri kod ta dva sporta?
„Kod mene je to bio vrlo bezbolan prijelaz s obzirom na moje prijašnje bavljenje malim nogometom, ali to je više individualna stvar, ovisi od igrača do igrača i njegove sposobnosti da prihvati nove zahtjeve u igri i njima se što prije i što bolje prilagodi. Osobno se smatram izrazito prilagodljiv svim sportovima pa tako i futsalu koji je zahtjevniji po pitanju kretanja na terenu i načinu igre koji je u tom sportu zastupljen. Posebno moram istaknuti Matiju Đulvata kao pravog fanatika koji nam svima pomaže da što prije pohvatamo ideju futsala i zakonitosti koje u tom sportu vladaju, te trenera Matu Čuljka koji nam do u detalje objašnjava stvari koje očekuje od nas pa i nije teško te njegove ideje provesti u djelo.“
Kada i kako je došlo do suradnje tebe i Futsal Dinama?
„Većinu svojih suigrača poznajem dugi niz godina kroz susrete na raznim malonogometnim turnirima, i u jednom od naših zajedničkih druženja pozvali su me da pomognem u jednom fantastičnom projektu što sam objeručke prihvatio i danas sam sretan da sam dio toga i da mogu pomoći.“
Futsal Dinamo krenuo je jako dobro u prvenstvo i nakon par odigranih kola grabi prema vrhu ljestvice. Kakav je tvoj dojam o ekipi i njenim potencijalima?
„Sve su to kvalitetni dečki, i kao osobe, a i kao igrači. Uz kapetana Đulvata, i Tomu Šokotu koji daje jedno veliko iskustvo momčadi i jednu novu dimenziju našoj igri smatram da imamo potencijala da napravimo velike probleme svim momčadima koji će se naći na suprotnoj strani protiv nas. Jedni smo od favorita za ulazak u prvu ligu ali za to će trebati još puno truda i znoja jer je puno kvalitetnih ekipa koje pretendiraju na prvu ligu i s kojim nam sigurno neće biti lako. U nedjelju nas čeka jedna od bitnijih utakmica ove sezone kojom želimo osigurati mirniji nastavak prvenstva. Dečki na treningu idu 100%, jako se dobro i predano radi i nemamo razloga sumnjati u naš uspjeh.“
Kada pogledamo godišta članova momčadi u oči upada dosta velika razlika u godinama. Osjeti li se u momčadi ta generacijska razlika i koliko ona može utjecati na samu kemiju u momčadi i rezultate?
„Nisu bitne godine igrača u momčadi, bitno je da postoji uzajamno poštovanje i da se stvori dobra kemija jer ona je preduvjet za ostvarenje dobrih rezultata. Ima nas i mlađih i starijih ali u momčadi smo svi isti, svi se slažemo, i drago mi je da sam dijelom svega toga. Zajedništvo je najbitniji segment ekipe, to je polazišna točka bez koje se ne može ostvariti niti jedan zacrtani cilj.“
Iako si rekao kako se svi dobro slažete, možeš li izdvojiti neka lica iz svlačionice koja su ti posebno draga, bilo igrački, bilo karakterno?
„Prije svih istaknuo bih Domagoja Purgara koji je jedan poseban lik, zanimljiva osoba s kojom sam se najbolje složio vjerojatno zbog generacijske bliskosti. Posebno mi se svidio i Marko Pavlović za kojeg smatram da posjeduje igračke i ljudske kvalitete s kojima zavrjeđuje igrati u jednoj od tri vodeće momčadi prve lige.“
Toliko je rečenica napisano o atmosferi na vašim domaćim utakmicama, ali koliko samim igračima znači igrati pred ispunjenim tribinama?
„Atmosfera je veliki faktor u cijeloj priči što se i vidjelo u prvim utakmicama naše momčadi. Svakom novom utakmicom osjeti se ta navijačka strast i ta podrška klubu. Mi igrači na terenu to osjetimo, a posebno moji mlađi suigrači koji se pod takvim pritiskom još uvijek ne snalaze najbolje, pa tako najjednostavnije pasove koje na treningu odigravaju zatvorenih očiju, na utakmici ne mogu izvesti. Ali to je taj danak neiskustvu koji će s vremenom nestati, i dečki mogu biti sretni što imaju privilegiju igrati pred takvim navijačima i takvom atmosferom koja se dozivi jednom u životu.“
S obzirom na trajanje karijere, ozlijede i godine koje su na leđima, koliko ćemo još uživati gledajući Antonija Franju na parketu?
„Prije tjedan dana bio sam kod doktora koji je pratio moju karijeru od samih početaka.
Rekao mi je:
„Ako se netko naigrao nogometa, onda si to ti. Sad je već vrijeme za kraj, jer ako ovako nastaviš nećeš moći hodati.“ Ali ne dam se, nogomet je moja ljubav i dok ne budem u invalidskim kolicima ganjat ću tu loptu.“
Poruka navijačima za kraj.
„Zahvaljujem se u svoje i u ime svojih suigrača na fantastičnoj podršci koju su nam pružili do sada. Na terenu se osjeti ta ljubav koju oni gaje prema ovom klubu, a mi ćemo na terenu dati maksimum svojih mogućnosti i na najbolji mogući način uzvratiti za sve ono što su nam do sada priuštili.“
T. BAKOVIĆ
