Nakon vrlo dugog perioda, u prvu momčad Dinama i na teren se konačno vratio Antonio Franja. Utakmica protiv Broda 035, koju su Modri dobili lakše od očekivanog, poslužila je Franji kao odlična uvertira i zagrijavanje za sutrašnju (21. travnja) utakmicu s Nacionalom, ali i utakmice play-offa. Franja je, naravno, povratak na parket jedva dočekao.

„Svaki sportaš se najbolje osjeća kad je na terenu i kad se bori protiv sportskih izazova koji su pred njim. Takav sam i ja sam, presretan sam što sam uspio kojom minutom pomoći svojoj ekipi i time pridonijeti pobjedi koja je za nas izuzetno važna radi konačnog plasmana u play-off.“

Franji je ova sezona vrlo vjerojatno posljednja u dresu Futsal Dinama nakon koje će uz svoje nogometne kopačke, o klin objesiti i svoje tenisice za futsal. Izrazio je želju za dostojnim oproštajem od plavog dresa, koju će mu čelnici kluba vrlo rado ispuniti.

„Teško mi je vjerovati da je kraj blizu. Volio bih da mi se ispuni trenutačno najveća želja pa da organiziramo još jedan veliki spektakl na Šalati, u mom kvartu gdje sam odrastao i razvio sportski duh. Želim da svi još jednom uživamo u futsalu i utakmici u kojoj bih se oprostio sa svojim suigračima iz velikog nogometa i futsala.“

S obzirom na to da je Franja emotivno vrlo povezan s Futsal Dinamom, vjerujemo kako će ostati na raspolaganju ljudima iz kluba i kako će pomoći na koji god način će to biti u mogućnosti, ali ima i neke privatne izazove koji ga očekuju…

„Uvijek ću biti tu za Dinamo, i kao navijač i kao bilo kakva dodatna podrška koja se od mene bude tražila. Dinamo istinski volim i želim mu pomoći da svakim danom bude samo bolji i bolji. Što se tiče mene osobno, uskoro ću postati tata tako da vjerujem da će mi se život podosta promijeniti, ali se, naravno, jako veselim tome.“

Kako svijet ostaje na mladima, Antonio ne dvoji da i mlade nade Dinama imaju kvalitetu napraviti iskorak, kako ove godine, tako i u sljedećim sezonama.

„Ova Dinamova momčad ima potencijal i to dokazuje iz godine u godinu. Titule će sigurno doći, ali ono što je bitno jest da okosnica momčadi ostane što duže zajedno, a tu najviše mislim na reprezentativce (op.a. Kanjuh, Matošević, Grbeša, Horvat i Ziberi) koji će nositi klub. Vjerujem da će današnji mladi igrači htjeti trenirati u takvom ozračju u kojem će sanjati o nastupu pred najboljim navijačima te o stjecanju iskustva uz takve klase od igrača“.

Franja je tijekom dugačke i bogate karijere igrao u nizu nogometnih klubova, ali se zadnjih par sezona u potpunosti posvetio futsalu i Dinamu pa je jedan od onih igrača koji iz prve ruke mogu usporediti nogomet i futsal.

„Razlika je u tome da u futsalu ne možete primijeniti taktično-tehničke elemente velikog nogometa, dok u velikom možete taktično-tehničke elemente igre futsala. Ako jednog dana postanem trener nogometnog kluba, svakako ću inzistirati na treniranju baš tih elemenata iz futsala jer se u tom sportu sve odvija brzo i koncentracija mora biti konstantna jer se u svakoj rotaciji igrača krije prilika za postizanjem pogotka ili stvaranja igrača viška. Futsal naprosto tjera igrače na razmišljanje dok je u nogometu fizička priprema puno bitnija i greške mogu biti puno fatalnije po momčadi za razliku od futsala gdje se više nezgodnih situacija može „spasiti“.

Toniju, koji je cijelo svoje djetinjstvo proveo u Zagrebu, se nažalost nije ostvarila najveća životna želja, no zahvaljujući Futsal Dinamu i Bad Blue Boysima, ipak je ostvario ono o čem je uvijek sanjao.

„Kao klinac, dok sam svakog dana išao na trening u Maksimir, sanjao sam da ću jednog dana obući modru desetku i istrčati pred punim tribinama i Bad Blue Boysima u borbi protiv najboljih europskih klubova. Futsal Dinamo i Boysi su mi na neki način ispunili tu želju jer istrčati pred punu dvoranu navijača koji te zdušno bodre cijelu utakmicu je nešto posebno i neopisivo. Potvrdila se ona izreka kako sve u životu možeš ostvariti ako nešto jako želiš i puno se trudiš oko toga.“

Za kraj je poslao i posebnu poruku navijačima Dinama.

„Hvala svim navijačima, i Bad Blue Boysima i „običnim“ navijačima koji pružaju bezrezervnu podršku klubu jer su upravo oni najveća snaga ovog kluba. Njihova podrška nas igrače zaista gura i izvlači kad je teško te su pobjede slađe uz takvo navijanje. Vi ste energija koja gradi ovu priču jer – VI STE DINAMO!“