U nastavku serijala intervjua, porazgovarali smo s Antonijem Franjom – čovjek koji je legenda HNL-a, prvi "cener" Futsal Dinama kakvim ga danas znamo, bacatelj tribina u trans, a danas dopredsjednik kluba zadužen za razvoj naše Škole futsala.
"Stanje škole je iznad očekivanja. Otvorili smo novu lokaciju (Jazbina) i na broj djece (svaki trening preko 20 klinaca) koja trenira smo jako ponosni mi u klubu, moram se zahvaliti vlasniku centra Fair Play koji nam je omogućio vrhunske termine. U Megatonu treneri Alen Jukić, Jakov Grcić i Dario Posarić rade odličan posao. Prostora za napredak ima puno, sve može biti još bolje ali polako idemo, stepenicu po stepenicu, za sada smo jako zadovoljni. Došla nam je nova visoko kvalificirana trenerica Petra Mandić Jelaska i na to smo jako ponosni jer je prepoznala naš potencijal i siguran sam da će nam puno pomoći u školi…", opisao nam je Franja kako vidi Školu u ovom trenutku svog "mandata", te gdje vidi napredak.
Jedan od najvećih problema za mlade futsal igrače je broj natjecanja i to je nešto gdje nacionalni i lokalni savez moraju početi ozbiljnije raditi.
"Natjecanja nažalost nisu bolje organizirana jer tek počinju od kadetske lige pa ostajemo na par turnira i u ligama koje privatno netko organizira. Mi tu naporno radimo i prijavljujemo klince na što je više toga moguće, ali trebaju nam prava, strukturirana natjecanja kako bismo mogli pratiti stvarni napredak tamo gdje se to najbolje vidi. Da, savez tu može raditi bolji posao – utakmice su te koje čine igrače boljima i roditelje veselijima kad gledaju svoju djecu kako se natječu.".
Neke Škole stavljaju rezultat na rezultat, ali je li to slučaj i u Futsal Dinamu?
"U školi je naglasak na odgoj i zadovoljstvo jer najgore je ubiti želju mladom igraču/djetetu za igru s nekim svojim trenerskim idejama i stavom koji u ovoj ranoj fazi nema efekta. Treba djecu pustiti da se razvijaju i skupljaju iskustvo s malonogometnih terena, pogotovo nakon svjetskog prvenstva i našeg najvećeg rezultata kad svi klinci hoće nabijati loptu,a na nama je odgovornost usmjeriti ih i pustiti da se izražavaju na terenu, a rezultat će dugoročno doci. Kao što sada naši Juniori koji su prošli našu školu, postaju jedni od najboljih u Hrvatskoj, samo radom i dobrim usmjeravanjem može se nešto napraviti. Futsal Dinamo je već odgojio i Karla Maloševca, Tomislava Hercigonju, Matea Mužara, Kristiana Čekola, Vitu Gagulića, Ivana Šulentića, Danijela Dekanića, Frana Vukelića i Dominika Cvišića, a to su sve dečki koji danas uspješno igraju seniorski futsal".
Stvarnost je futsala da mu pristupa jako puno igrača koji stižu s velikog nogometa. Nameće se pitanje kakva je njihova adaptacija na srodan, ali drugi sport.
"Uspjeh prilagodbe, kada netko s velikoga nogometa dođe na futsal, je dosta individualno određen. Netko s više talenta će se prije uklopiti u ideje futsala i ako ih zna prepoznati na terenu će mu biti lakše, dok netko mora puno slušati, raditi da mu uđe u neki automatizam. Teško je raditi velike i generalne usporedbe i opet se sve svodi na to koliko svaki od njih radi, ali nama je jako drago kad nam stigne netko i s velikog nogometa jer posjeduje mnoge kvalitete bitne za futsal".
Konačno, otkrio nam je i ciljeve do kraja ove sezone.
"Za ovu sezonu cilj je naravno školu dignut na još veći nivo po pitanju članstva i rezultatskih želja. Nadamo se da ćemo otići na neke inozemne turnire jer se tu skuplja najviše iskustva. Dođite i uvjerite se u vrijednosti futsal škole Dinama jer trud i iskustvo koje prenosimo na djecu je najbolja podloga za mlade igrače."
Dinamo – to si ti!