Ovoga tjedna predstavit ćemo čuvara mreže Futsal Dinama, Gorana Škorića. 33-godišnji vratar koji je većinu svoje karijere proveo u MNK Cvjetno, te nešto više od godinu dana bio član MNK Nacionala, svoju je sportsku karijeru započeo kao rukometni vratar.

– Cijelo svoje djetinjstvo proveo sam na rukometnim terenima, sve do svoje 16. godine kada sam zbog loma ruke morao prekinuti karijeru. Nakon oporavka počeo sam s prijateljima u kvartu igrati mali nogomet, te nedugo zatim postao i članom MNK Cvjetno. Za to vrijeme vežem samo najljepše uspomene, druženja i prije svega dobru zafrkanciju koja je tada vladala u momčadi.

Osim dobre zafrkancije Goran je pružao i izvrsne vratarske partije pa stoga ne čudi što je 2011. godine dobio poziv MNK Nacionala.

– U Nacionalu sam proveo sezonu i pol, ostvario svoj najveći uspjeh u karijeri postavši prvak Hrvatske 2013. godine. Međutim nakon tog uspjeha stvari su se u mome životu uvelike promijenile. Supruga je ostala u drugom stanju i moji su se prioriteti promijenili, tako da sam odlučio objesiti rukavice o klin i posvetiti se svojoj obitelji.

Mirovina ipak nije dugo trajala, poziv Futsal Dinama bio je jači čak i od umirovljenja.

– Početkom ove sezone dobio sam poziv Futsal Dinama da pomognem momčadi u njenim nastojanjima da se plasira u prvu ligu. Prihvatio sam poziv kluba, i iznimno sam sretan što mogu pomoći. Za mene je to bio veliki izazov, ali ujedno i velika odgovornost prema samom imenu kluba i svemu što to nosi sa sobom. Svjestan sam kako će se svi „paliti na nas“ iz tog razloga i nekada davati više od svojih objektivnih mogućnosti. Ali ponavljam, mi smo Dinamo i znamo što se od nas očekuje. Borba, zalaganje i pobjeda u svakoj utakmici.

Kao igrač koji je prošao nekoliko futsal klubova zanimalo nas je koliko je futsal profitabilan sport. Može li se živjeti samo od toga ili je ovo sport u kojem je ljubav glavna pokretačka snaga?

– Jedan manji broj može živjeti samo od futsala, ali taj broj je zanemariv s obzirom na broj ljudi koji se tim sportom bave. Osobno sam se paralelno s futsalom školovao i završio Ekonomski fakultet u Zagrebu i to je moja preporuka mladima koji se počinju baviti kako futsalom tako i bilo kojim drugim sportom. Školovanje je primarno, a sve što dobijete iz sporta je šlag na tortu.

Čime se Goran Škorić bavi kad ne igra futsal?

– Radim. Pošto nisam jedan od rijetkih koji su imali priliku osigurati egzistenciju kroz futsal morao sam se posvetiti poslu kako bi osigurao sigurno budućnost sebi i svojoj obitelji. Osim posla, veliki dio moga vremena otpada i na 9-mjesečnu kćer s kojom uživam provoditi svaki svoj slobodan trenutak.

Obaveze u Futsal Dinamo sve su češće. Kako to podnosi tvoja obitelj?

– Razumijevanje moje obitelji je nešto bez čega moje bavljenje futsalom ne bi bilo moguće. Oni su mi maksimalna podrška, bodre me na utakmicama i drago mi je da je to tako. Nije uvijek sve idealno, ali i obitelj je shvatila koliko mi ovo sve znači, i dok god su oni uz mene ništa mi ne predstavlja problem. Supruga me redovito pratila na Kutiji šibica, sve do polufinala kada zbog visokog stadija trudnoće nije mogla gledati naš nastup. Izgubili smo tu utakmicu nakon izvođenja sedmeraca, tako da mogu reći kako mi ona donosi sreću. 

Spomenuo si Kutiju šibica. Velika većina tvojih suigrača igrala je i još uvijek igra taj malonogometni turnir. Kakvi su tvoji uspjesi što se tiče nastupa na Kutiji?

– Dva polufinala, dva poraza od kasnijih pobjednika. Ali ne odustajemo, uporni smo i vjerujemo da će se to na kraju isplatiti. San svakog tko je ikada igrao mali nogomet je osvojiti taj kultni turnir.

Futsal Dinamo zabilježio je vrlo dobar start u prvenstvu koji je potvrdio i pobjedom u kupu. Jesi li očekivao ovakav početak sezone svoje momčadi?

– I jesam i nisam. Jesam jer sam poznavao nekoliko igrača od prije i znao sam da posjeduju kvalitetu za ovakve rezultate, ali sam se svejedno pribojavao početka sezone zato što smo relativno nova momčad i nisam znao hoćemo li imati dovoljno vremena za uigravanje. Radimo dobro, ljudi daju sve od sebe i vrijeme radi za nas. Protekom vremena vjerujem da ćemo bit sve bolji i bolji.

Kao vratar koji je već dugi niz godina u futsalu, što bi istaknuo kao najveću kvalitetu koju vratar mora imati?

– Prije svega bih istaknuo koncentraciju. Vratar je taj koji mora bit spreman u svakoj sekundi, jer jedan udarac može odlučiti utakmicu. Naše se greške uvijek gledaju povećalom, i upravo zbog toga ne smijemo dopustiti pad koncentracije kako ne bi cijela momčad ispaštala zbog naše pogreške.

Koliko je teško održati koncentraciju na visokom nivou dok par tisuća ljudi navija iz sveg glasa. Pobjegne li pogled na tribinu?

– Za mene osobno to je samo motiv više, volim igrati u takvoj atmosferi. Vjerojatno zbog godina i iskustva to mi ne predstavlja otegotnu okolnost već samo želju da odradim što kvalitetniju utakmicu i time zahvalim navijačima na podršci. Međutim primjećujem kod mlađih igrača kako ih ta zvučna kulisa impresionira i zato im ne treba uzeti za zlo poneke pogreške tijekom utakmice.

Koje vratarske kvalitete bi istaknuo kao vlastite, a koje mane smatraš da bi mogao popraviti?

– Mislim da su moje najveće vrline refleks i dobra igra rukom, dok bi kao manu istaknuo činjenicu kako nisam učen vratar već sam sve što znam upijao gledajući druge vratare po različitim malonogometnim turnirima pa stoga i sam osjećam kako mi neke stvari nedostaju ali pokušavam ih ispraviti svakim novim treningom i utakmicom.

Nakon završetka karijere vidiš li se i dalje u futsalu ili će to biti kraj tvoje futsal priče?

– Ne vidim se u futsalu, ali ne zato što ne bih želio nastaviti svoj put u futsalu nego nisam siguran koliko sam spreman gledati druge na terenu a da istovremeno igrački ne mogu pomoći. Prije se vidim kao navijač koji će poderati glasnice svaku utakmicu, baš kao što to čine naši navijači.

Na samom kraju razgovora poruka za navijače Futsal Dinama.

– Velika je čast i privilegija, ali i odgovornost igrati pred ovakvim navijačima. Nadam se da smo im do sada dali razloga za sreću i veselje, i da ih ni u nastavku sezone nećemo razočarati. 

Ovim putem želio bih pozdraviti sve naše navijače i poručujem im da nas prate i dalje, a mi ćemo im to znati vratiti na najbolji mogući način.

T. BAKOVIĆ