Nakon završetka sezone 2018./19., barem što se natjecateljskog segmenta tiče, porazgovarali smo s predsjednikom kluba Matijom Đulvatom kojem u srpnju ove godine ističe četverogodišnji mandat, a članovi kluba će na drugoj Izbornoj skupštini u povijesti kluba izabrati novo (ili staro) rukovodstvo na novi mandat od četiri godine.

S Matijom smo porazgovarali o mnogo tema, a s obzirom na opširnost i kompleksnost istih, ovaj intervju smo podijelili u dva dijela. U prvom smo razgovarali o klupskoj prošlosti s naglaskom na sezonu 2018./19., a u drugom dijelu, kojeg ćemo objaviti sutra o klupskoj budućnosti, odnosno o akcijama koje slijede u narednom periodu.

Dinamo je regularni dio sezone završio na četvrtom mjestu, što je najslabiji plasman od kada se natječemo u 1.HMNL, no u doigravanju smo zapeli u polufinalu, kao i u prethodne tri sezone Prve lige. Jesi li zadovoljan sa sezonom?

„Očekivao sam da ćemo napraviti korak više. Iza nas je sezona u kojoj je liga bila dosta ravnopravna, bilo je tu nekoliko klubova koji su došli daleko, evo, Vrgorac je u finalu prvenstva, tu su još bili Square, Split, Uspinjača Gimka je osvojila kup. Mučili smo se, ali cijelo sam vrijeme vjerovao da i mi možemo napraviti taj korak više. Ova sezona je, ako gledamo rezultatski, slabija od prošlih budući da smo završili četvrti u regularnom dijelu i onda, kao i prethodnih godina, ispali u polufinalu. No, kontinuitet rezultata u ove četiri godine postoji, sada se trebamo sjesti i vidjeti kako dalje“.

Na kraju prošle sezone dogodila se tragedija koja je zauvijek obilježila naš klub, koliko je smrt Oskara i Capija utjecala na funkcioniranje Futsal Dinama u aktualnoj sezoni?

„Teško je o tome pričati, pogotovo jer ne želim da zvuči kao alibi. Nakon jedne takve tragedije treba proći nekoliko mjeseci kako bi postao potpuno svjestan što se dogodilo. Nakon svega možda nismo reagirali najbolje, možda smo na podsvjesnoj razini malo „pustili“ stvari, doveli smo samo Jakova Grcića, a ostali smo bez Capija, otišli su Kristijan Grbeša i Goran Škorić, koji se na kraju vratio, budući da s našim mladim vratarima nije išlo onako kako smo se nadali“, rekao je Đulvat i nastavio: „Tako da se nismo pojačali, čak smo bili i slabiji u odnosu na prošlu sezonu. Ponavljam, nije alibi, ali sigurno je da smo svi zajedno proživljavali najteže trenutke u svom životu (klub, navijači, članovi, igrači…), tragedija koja će zauvijek ostati živa rana kluba, Oskar i Capi će zauvijek ostati neprežaljeni".

 Ipak, dojam je kako je bilo svojevrsnih lutanja u sportskoj politici kluba…

„Kada netko kaže 'Mi smo Dinamo i moramo osvajati naslove', ja se s time apsolutno slažem, ali mi nismo Dinamo koji može doći u bilo koji klub i reći 'uzet ću ovog ili onog igrača'. Ne, upravo suprotno. Sutra će nam otići Kristian Čekol zato što će dobiti bolju ponudu, mi ne možemo zadržati igrače koje plaćamo stipendijama od 1.500 kuna, dok im drugi klubovi, pogotovo inozemni, mogu ponuditi ozbiljne novce i mogućnost da postanu profesionalci. Mi ne možemo, kao u nogometu, prodati svojeg igrača i zaraditi ozbiljan novac na njegovoj odšteti. S tim problemom susreću se i klubovi iz košarke, rukometa i ostalih sportova. Igrača kojeg stvorimo ne možemo unovčiti na pravi način“.

Nakon raspleta sezone postavlja se pitanje i je li bio ispravan potez odlazak Miće Martića s Dinamove klupe?

„Mićo je uz nas praktično od početka, a od kada je preuzeo klub mi smo streloviti narasli i postali smo odmah konkurentni za sami vrh.  Zašto je došlo do razlaza? Ekipa se ove sezone mučila i nikako nije uspijevala ostvariti na terenu puni potencijal koji je imala, mučili su se svi, i mlađi i stariji igrači, kao da je došlo do nekog zasićenja, nakon ispadanja iz Kupa moralo se reagirati, pokušati "trznuti" ekipu, vratiti je na pobjednički kolosijek, napraviti šok terapiju s ciljem da se dobije prilika za osvajanje prvenstva ili da se barem dohvati finale. Jesmo li pogriješili? Mislim da je ekipa reagirala dobro, zaredale su pobjede, nažalost u zadnjoj sekundi regularnog dijela smo izgubili 2.mjesto i sve je završilo kao što svi znamo.

Ne znači da s Mićom ne bi bilo isto ili bolje, ali u datom trenutku sam osjećao da nešto moramo poduzeti jer stvari se nisu odvijale u dobrom smjeru za nas. Treba reći da Mićo nije imao lagan zadatak i da nikada nije dobio priliku da posloži ekipu skroz na način na koji je on želio, ali to je bila naša realnost. Jesmo li pogriješili? Mislim da se ekipa trznula i da je to kasnije bilo bolje, da je Alen Jukić odradio dobar posao. To ne znači da mislim da s Mićom ne bi bilo bolje, ali ja sam osjećao da se u tom trenutku nekakva odgovornost trebala preuzeti jer se do tada išlo u smjeru koji je bio dosta utaban i nije bio pravi“.

Kakva je priča s golmanima, krenulo se s mladim vratarima, da bi se pred play-off vratio iskusni Goran Škorić?

„Na početku sezone imali smo priliku uzeti nekog drugog golmana, razgovaralo se i o Marku Vukoviću koji nas je „izludio“ u četvrtfinalu, ali on je tek malo stariji od naših vratara. Moja politika vođenja kluba uvijek je bila da dajemo priliku našim mlađim igračima. Tako smo pružili priliku Čekolu, Šulentiću, Dekaniću, Gaguliću pa su došli na redi i Hercigonja i Maloševac, prije toga su priliku dobivali Horvat i Ziberi, još prije njih dok sam bio u Uspinjači i Alumnusu su prvotimci postajali Matošević, Grbeša, Modrušan, Petrović i ostali…."

„Da bi mladi igrač postao igrač on mora igrati. Odlučili smo da nećemo ulagati u nekog drugog golmana nego ćemo priliku dati našim Maloševcu i Hercigonji, oni su za nas imali potencijal da bi mogli postati pravi golmani. Da smo potrošili novac na nekog drugog golmana, umjesto da smo njima dali priliku, to bi bilo jako demotivirajuće za njih, ali i za ostatak naše škole. Svi oni prate hoće li Šulentić i Gagulić iskoristiti priliku kao što ju je iskoristio Čekol, a sigurno će sutra Mužar, Vukelić, Novak, Tolić i ostali moći računati na priliku u prvoj momčadi. Ako im se ne pruži prilika i ne dobiju šansu, onda to po meni nema previše smisla. Ne može se s mladim igračima uvijek pogoditi, ali mi smo dobili Čekola i još nekoliko igrača koji mogu igrati u prvoligaškoj momčadi. I mi sami smo možda pred te dečke od 20, 21 godinu stavili preveliki pritisak da odmah moraju nešto osvojiti“.

Politika kluba je davati šansu mladim igračima…

„Moram reći kako smo cijelo vrijeme i mi sami dosta improvizirali, imali smo tu i Škorića kao nekakvu sigurnu alternativu te kada smo vidjeli da s mladim golmanima nije išlo kako smo očekivali, vratili smo ga. Možemo reći kako smo s tim pogriješili i sljedeću godinu, ako ostanem predsjednik, napravit ćemo drugačije. Ali, da nismo probali, nikad ne bismo znali“.

Što se iz sadašnje perspektive moglo drukčije napraviti na početku sezone?

„Neki će reći da smo mogli uložiti novac u 2-3 pojačanja i pokušati osvojiti naslov s njima, možda zapostaviti neke druge organizacijske stvari ili neke druge projekte u koje klub ulaže novac, alo što da ni tada nismo uspjeli… Puno više bi izgubili. Potrošili bi novac, ne bi pružili priliku mladima, zakazali bi negdje na organizacijskom planu,  izgubili bi možda te skupe igrače, a i nekoga od ovih koji su nam vjerni bez obzira na novac koji dobivaju. Ja sam još uvijek uvjeren da je ova ekipa imala potencijal za osvajanje. Naravno, neke stvari su se morale poklopiti, a nisu, ali siguran sam da smo stvorili dobre temelje za dalje. Moja je ideja i dalje graditi klub korak po korak, iduće godine opet ojačati organizacijski, ne smijemo zaboraviti da klub igra tek svoju 4 sezonu u 1.HMNL.

Vrgorac nije nikada osvojio prvenstvo, Square isto tako, Novo Vrijeme je dugo čekalo na prvu titulu (više od 30 godina), Split čeka već 7 sezona uz velika ulaganja, ostali klubovi koji su se pojavili i osvojili prvenstvo su nestali svega nekoliko godina nakon osvajanja (Nacional, Gospić, Glama, Potpićan, Sokoli, Orkan) baš zbog toga što nisu imali stabilan klub nego su izgradili jake ekipe koje su obično ovisile o jednom čovjeku. Ja želim da Dinamo traje zauvijek.“.

O kakvom pomaku je Matija Đulvat mislio, ali i o sljedećim aktivnostima kluba, koje se, između ostalog, odnose i na izbore pročitajte u drugom dijelu intervjua koji izlazi sutra…