Legandarni kapetan Futsal Dinama odlučio se umiroviti nakon što je šest godina s ponosom nosio sveti dres. Pavlić je za Dinamo u službenim utakmicama upisao 162 nastupa, a dodao je i jedan pogodak. Kao kapetan pred našim navijačima podigao je dva trofeja namijenjena prvaku Hrvatske i jedan Superkup!

Tim povodom razgovarali smo s Paletom o najljepšim uspomenama, najvećim izazovima i emocijama koje donosi oproštaj od profesionalne karijere.

Nakon šest godina došao je kraj tvog puta u Futsal Dinamu, ujedno i kraj tvog profesionalnog puta. Koliko je bilo teško donijeti tu odluku?

“Dugo sam se lomio, vjerujem da sam mogao odigrati još par sezona, ali u zadnjih par mjeseci sam osjetio da je to to, u sezoni koja je iza nas posebno sam uživao pogotovo na treninzima, a posebno na golmanskim.”

Upisao si 162 nastupa, bezbroj je tu uspomena, no možeš li izdvojiti najdražu?

“Uspomena je previše i  teško je izdvojiti najdražu, ali nikad neću zaboraviti kad smo izlazili na teren protiv Novog Vremena u polufinalnoj seriji, tad je stvarno grmilo s tribine, a dvorana se doslovno tresla. Naravno tu je i treća tekma finala protiv Olmissuma, kad je Marina krenula s razglasa i kad smo prije dvije sezone nakon raspucavanja izborili majstoricu u Zagrebu, slavlje s navijačima koji su potegnuli do Omiša nakon dva teška poraza ću pamtiti do kraja života.”

Ivan Pavlić

Razni igrači prošli su kroz svlačionicu Futsal Dinama, tko je na tebe ostavio najveći dojam?

“Bilo je puno dobrih igrača, svi znaju tko je Tiho, ali veliki dojam na mene ostavili su i Luka Perić, Kristijan Postružin, Davor Kanjuh i Mihovil Prgomet, od tih dečkiju sam stvarno puno naučio na treninzima.”

A tko je najbolji igrač s kojim si dijelio svlačionicu?

“Kroz karijeru sam dijelio svlačionicu sa stvarno vrhunskim igračima, ali Tiho Novak je daleko najbolji i nadam se da će se ove sezone vratiti i opet biti najbolji igrač lige.”

S kojim si suigračima stvorio prijateljstva za cijeli život?

“Iz Futsal Dinama to su Prga i Tiho, ali sigurno ću ostati u kontaktu s igračima poput Piplice, Mužara i Filipa Novaka, naravno ne smijem zaboraviti i Pasaričeka.”

Što bi istaknuo kao najteži period karijere i kako si ga prebrodio?

“Nisam imao neki posebno težak period, ali prvi dio sezone 22/23, tavorili smo na dnu, a igrali smo dobro, sjećam se svake utakmice te sezone i atmosfere, pogotovo ću pamtiti pobjedu u Vrgorcu.”

Ivan Pavlić

Postoji li utakmica koju bi ponovno odigrao da možeš?

“Imam dosta utakmica koja bi ponovno odigrao, ali jedna se posebno ističe, ponovno bi odigrao tekmu četvrtfinala Kupa protiv Šibenika.”

Što će ti najviše nedostajati?

“Sve će mi nedostajati, sve to volim. Razgovori u svlačionici prije i nakon treninga, cuga nakon treninga. Najviše će mi nedostajati treninzi, posebno golmanski treninzi s Mariom Modrušanom. Naravno volio sam i Matijine i Čondine treninge, stvarno su znalci i uživao sam. Nedostajat će mi i putovanja na gostovanja i dobra atmosfera.”

Imaš li poruku za suigrače i trenere s kojima si dijelio svlačionicu?

“Samo nastavite raditi, Futsal Dinamo je podignuo ljestvicu, prošle sezone smo igrali dobro, ušli u finale Kupa, a sezona se smatra katastrofalnom, što je i logično jer Dinamo ima kvalitetne igrače i kvalitetan stožer.”

Ivan Pavlić

Što bi želio poručiti navijačima koji su te pratili svih ovih godina?

“Hvala na svemu, hvala za ljubav koju su mi pružili. Neizmjerno sam zahvalan za svaki autogram i svaku fotografiju. Hvala za podršku u svakom trenutku, pogotovo kad nam nije išlo, drago mi je da sam to doživio iako u poznim igračkim godinama, pomogli su mi da mi se svi snovi ostvare. Još jednom hvala i svaka vam čast!”

Ostaje li futsal dio tvog života i nakon igračke karijere?

“Futsal će sigurno ostati dio mog života, imam ponudu da ostanem u Futsal Dinamu i vjerojatno ću ju prihvatiti. Što se tiče utakmica, sigurno ću biti na svakoj domaćoj, ali i na većini gostujućih.”

Kako bi volio da te navijači pamte?

“Nisam ni znao da imam toliko nastupa za Futsal Dinamo, ali želim da svi znaju da sam u svakom od tih nastupa na parket izašao ponosan jer sam oko srca nosio to malo, ali za mene veliko “d” i uvijek sam davao sve za našu Svetinju.”

Kada se osvrneš na svoju karijeru, što ćeš smatrati svojim najvećim uspjehom?

“Osvojio sam šest titula prvaka, imao sam raznih obrana, pogotovo u finalima, ali podizanje trofeja pred našim navijačima u Draženovom domu kad smo osvojili prvi naslov to je jednostavno neopisivo, nakon tog trenutka sam doslovno dva mjeseca lebdio.”

Pale, hvala ti na svemu. Na svakoj obrani, svakom nastupu, svakom savjetu i svakom trenutku u plavom dresu. Bila nam je čast imati te za kapetana, uvijek si svojim primjerom predstavljao vrijednosti našeg kluba.

Želimo ti puno sreće, zdravlja i uspjeha u nastavku životnog puta. Vrata Futsal Dinama uvijek će ti biti otvorena.

Budi uz svoj Futsal Dinamo

Dinamo – to si ti!