Protekla kalendarska godina bila je vjerojatno najupečatljivija za naš klub otkad funkcioniramo po članskom modelu. Zajedno s vama smo se smijali, plakali, veselili, pjevali i tugovali.

Godinu je Futsal Dinamo započeo pogledom s vrha prvenstvene ljestvice, s obzirom na to da se okitio titulom jesenskog prvaka. U prvom kolu nastavka prvenstva odigrali smo vjerojatno i najslabiju utakmicu u sezoni, te smo glatko izgubili od Split Tommyja sa 6:2 čime smo im prepustili prvu poziciju na tablici. Ipak, opet smo zaredali sa serijom pobjeda u puno težem rasporedu drugog dijela sezone s većim brojem gostovanja. Svladali smo Nacional (3:2), Crnicu (5:6), Brod 035 (2:4) i Vrgorac (3:1), čime smo se vratili na čelo ljestvice.

U međuvremenu smo prošli Murter (3:5) i Alumnus (9:1) u kupu, te osigurali svoje mjesto na završnici u Našicama skupa s domaćinom, Vrgorcem i Split Tommyjem. Ždrijeb nas je u polufinalu spojio s Vrgorčanima koji su već od početka pokazali da Futsal Dinamo nije bio pravi i zasluženo je slavio s 5:1. Bili su to rezultatski i najteži dani regularnog dijela prvenstva, posebno s obzirom na to da smo remijem u Dubrovniku protiv Squarea (4:4) ponovno Split Tommyju prepustili prvo mjesto. Ipak, pobjedama nad Albona Potpićanom (7:3), Alumnusom (1:9), Uspinjačom (7:0) i Osijek Kelmeom (0:2), mirno smo priveli prvenstvo kraju. Nismo dočekali kiks Splićana, pa smo u posljednjoj utakmici dočekali Novo Vrijeme u revijalnom tonu, s obzirom na to da smo znali da ćemo bez obzira na ishod te utakmice završiti drugi na tablici. Utakmica je završila s miroljubivih 2:2.

Drugo mjesto je ujedno i najveći uspjeh Futsal Dinama, što je značilo da ćemo preskočiti četvrtfinale i u polufinalu čekati boljeg iz dvoboja Novo Vrijeme – Square. Ponovno su nam suparnici bili Makarani. U prvoj utakmici smo u punoj Kutiji Šibica slavili s 3:1 golovima Penave, Prgometa i Kanjuha, ali bila je to jako napeta utakmica. Nakon 6 dana, Plavi se nisu ni pojavili na terenu u Makarskoj i domaćin ih je s 4:0 odveo u treću, odlučujuću utakmicu polufinala koje se igra na dvije pobjede. U njoj smo imali jednu od najemotivnijih utakmica u klupskoj povijesti, odmah prozvanom „futsal Newcastleom“. Gosti su poveli, da bi kapetan Matija Đulvat izjednačio tek drugim golom u sezoni. Gosti su ponovno poveli, ali je Plave nosio gromoglasan huk tribine. Točno 21 sekundu prije isteka regularnog dijela, kada je Futsal Dinamo već uveo golmana-igrača i očajnički tražio gol, Matija Capar je postigao pogodak kojim nam je osigurao produžetke. U njima nije bilo novih golova, iako je bilo pomalo nevjerojatno što je domaćin, ali i gost, uspio promašiti tijekom 50 minuta igre. Na raspucavanju su sigurni bili Kanjuh, Grbeša i Capar, dok je koncentracija malo popustila Hrvoji Penavi kojem je vratar Novog vremena skinuo udarac. Gosti su imali sedmerac za finale, ali na golu se ukazao sjajni mladi Hercigonja koji je pročitao Duduov udarac i donio nam novu šansu. Ipak, poslije promašaja Đulvata, Makarani više nisu griješili i otišli su u finale. Kasnije će se pokazati kako smo im mi bili i najtvrđa prepreka, s obzirom na to da su razbili Split Tommy u četiri utakmice i uzeli prvu titulu u povijesti. Navijači su bili emotivno i psihofizički ispražnjeni, ali s ogromnim ponosom u srcu zbog toga što je cijela dvorana disala kao jedno, a igrači ostavili srce na terenu.

Nažalost, noćna mora tek je uslijedila. Na povratku iz Šibenika gdje su naši kadeti igrali još jedan Masters, automobil kojim je upravljao trener Capar doživio je prometnu nesreću u blizini Jastrebarskog i sletio je s ceste. Matija Capar i mladi Oskar Kadrnka izgubili su živote u tragediji kakvu ovaj sport ne pamti. Svi navijači Futsal Dinama, ali i ostalih futsal i velikonogometnih klubova ujedinili su se u iskazivanju pijeteta tragično nastradalim miljenicima Plavih. Njima u čast, Futsal Dinamo je organizirao je još jedan događaj na Šalati, a svi prihodi bili su namijenjeni obiteljima stradalih. U emotivnoj večeri u kojoj smo plakali nekoliko puta, Škola futsala odmjerila je snage s Crnicom, a seniorska ekipa s MNK Šibenikom 1983. Oprostili smo se od Capija i Oskara onako kako su oni živjeli svoj život – haklom na najdražem im, zagrebačkom asfaltu. Bad Blue Boysi su na njihovim školama (kralja Tomislava za Capija i Laginjina za Oskara) napravili predivne murale njima u čast, kako ih nikad ovaj grad i sport ne bi zaboravili.

Ostatak ljeta bio je posvećen još jednom Dinamovom pub kvizu, ovog puta u Dugavama, u sklopu manifestacije „Dani Dinama u Dugavama“. U vjerojatno najvatrenijoj atmosferi sada i na jednom od najbolje posjećenih kvizova ponovno je trijumfirala, a tko drugo nego – Draganička Farma. Drugi važan trenutak ljeta bilo je odigravanje Trofeja Dinamo, koji je ovaj put obuhvatio i turnire van Zagreba, ali i žensku, te veteransku konkurenciju. Tako su dosad održani turniri na Črnomercu, u Bjelovaru, Dubravi, Kutini, na Savici i u Ivanić-Gradu. Nismo se ni okupali kako spada, a već je stigao najiščekivaniji trenutak sezone – otvaranje sezone na Šalati. Uvertiru glavnom događaju dao je Trofej Dinamo na kojem su trijumfirali MC Plus Sveta Nedjelja (ženska konkurencija), AD Tokić & Zloćo i prijatelji Mate Čuljka (muška seniorska konkurencija), te Studentski Zbor Sveučilišta u Zagrebu (muški seniori). Nakon toga, uslijedio je spektakl – prijateljska utakmica protiv Panathinaikosa. Nikad bolje posjećena Šalata obilježena je spektakularnim performansom na tribini sa slikama koje su odmah ušle u zagrebačku sportsku povijest, a osim naših BBB-a, na tribini su bili i navijači grčkog velikana, naši veliki prijatelji.

Futsal Dinamo okrenuo se pripremama za novu sezonu. U prvu momčad promovirani su, shodno klupskoj politici, čak tri nova juniora – Mateo Mužar, Dominik Cvišić i Fran Vukelić. Goran Škorić povukao se iz momčadi zbog najljepšeg mogućeg razloga – postao je otac, te je najavio kako to ne znači i definitivan oproštaj od aktivnog igranja. Klub je napustio Kristijan Grbeša koji svoju sportsku sreću i znanje okušava u praškoj Sparti, ali uspjeli smo dovesti bombastično pojačanje – Jakova Grcića. Radi se o dečku s Knežije koji se nakon dugo vremena konačno vratio u rodni grad, okićen brojnim titulama, trofejima i reprezentativnim nastupima.

Prvenstvo nije počelo sjajno – tek remi u utakmici s MNK Brodom 035 (3:3) slijedio je poraz u Makarskoj od aktualnog prvaka (4:1), a loša serija prolongirala se kad nam je i Crnica u Dvojci „otkinula“ bod (2:2). Nakon toga, Modri su se oporavili. Najprije je poražena sjajna Uspinjača-Gimka s 4:2, da bismo uz odličnu igru i dominaciju uzeli tek bod kod Splita u gostima (2:2). Osijek je u Dvojci pao s visokih 5:1, a najbolju utakmicu u polusezoni odigrali smo iduće kolo u Dubrovniku. Square je, unatoč našoj odličnoj igri, sve do 33. Minute vodio s čak 3:0, ali je plavi uragan do kraja susreta utrpao četiri gola za najveću pobjedu ove polusezone. Nažalost, već iduće kolo Vrgorac nam je vratio istom mjerom – igrali smo izvrsno i već u 7. Minuti vodili s 3:0 uz nekoliko promašenih zicera, da bi nas gosti predvođeni Duškom Martincem šokirali i nanijeli nam prvi domaći poraz ove sezone. Pobjedom u Krapini protiv Jesenja (2:6) i kod kuće nad Alumnusom (5:2) oporavili smo se, da bismo u zadnjem kolu opet u Splitu uzeli bod kod novog prvoligaša Universitasa (1:1). Zasad nam je definitivno najveći problem neefikasnost, te bi uz malo preciznije „topove“ sigurno imali znatno više bodova na kontu.

Ovo je bila i godina rekorda. Naša Škola futsala nikad nije imala više članova, kategorija, turnira i utakmica, kao i velik broj trenera koji s njima rade na dnevnoj bazi. Srušili smo i rekord po broju članova – 2000 član učlanjen je sredinom srpnja, a u studenom smo prešli i brojku od 2500 članova. Rekordnu godinu zaključujemo s 2567 članova doslovno sa svih strana svijeta i čak pet kontinenata. Badnje jutro dočekali smo u centru grada, na Dolcu (Harat's pub) na još jednom Dinamovom božićnom pub kvizu s istim laureatima s najpoznatije kvizaške farme među dinamovcima. Konačno, veliki advent u Zagrebu dobio je i svoj plavi pečat – štand „Dinamove božićne bajke“ na kojem i dalje možete kupiti artikle voljenog Vam kluba.

Pred nama je kratki odmor, a onda težak i naporan rad kako bismo do kraja regularnog dijela sezone ostvarili što bolji plasman, a van terena počeli s velikim akcijama učlanjenjima kako bismo ponovno srušili rekord.

Jedva čekamo 2019. godinu s Vama na tribini i kraj nas, jer Dinamo – to si ti!