Šalata kao kultna zagrebačka sportska lokacija je odabrana mjesecima ranije kao mjesto gdje ćemo predstaviti svoj klub.  Već u prvim danima nakon objave o pokretanju kluba i predstavljanju na Šalati planulo je oko 1000 ulaznica i pokazan je iznenađujuće veliki interes. Toliko velik da je bilo potrebno dodatno tiskanje ulaznica, samo kao pokazatelj da nitko nije očekivao ovako velik interes već na samom početku projekta.

Danima prije revijalne utakmice padala je kiša i dodatno otežavala organizacijski dio, a samo par sati prije početka betonski teren ionako u vrlo lošem stanju bio je doslovno potopljen. Ipak, kiša je stala i teren je nekako očišćen i doveden u donekle normalno stanje. Samo fanatizam svih naših ljudi omogućio je da preskočimo sve prepreke i odradimo predstavljanje MNK Dinamo na najbolji mogući način, glasno i ponosno, kako samo mi znamo.

Unatoč velikom pritisku raznih struja i institucija da se sabotira ovaj događaj i da ne dođe do njegove realizacije uspjeli smo izaći na kraj sa svime i preko 3 tisuće navijača došlo je podržati ovu ideju. Ni kiša ni neke druge sile nisu mogle utjecati na ogromnu energiju i naboj koji se osjećao u gradu. Ta energija bila je vidljiva od okupljanja na trgu pa sve do dolaska na stadion. Konačno nakon toliko vremena rame uz rame s ljudima s kojima dijelimo zajedničku strast prema Dinamu i Zagrebu. Konačno bez negativnih emocija koje su nas toliko mučile zadnjih godina. Šetnjom kroz grad još je jednom pokazano zajedništvo i snaga svih kojima je Dinamo u srcu, od najstarijih do najmlađih, svih ekipa i kvartova.

A na Šalati?

Pjesma Dinamu nije stajala puna 3 sata, tribine su grmjele od revijalne tekme pionira ZG istok (NK Maksimir) –  ZG zapad (Kustošija), spomenimo i da je rezultat bio 8-4, pa sve do pola sata nakon završetka glavne utakmice na kojoj je predstavljena ekipa Futsal Dinama.

Na samom početku glavne utakmice dignuta je koreografija sa 600 malih zastavica u plavo-bijelo-plavoj kombinaciji te šetalica s grbom Dinama na plavo-bijelo-plavoj podlozi što simbolično označava boje našeg kluba kao i njegov pravi grb koji, nažalost, zbog poznatih razloga ne možemo koristiti na dresovima. Zadnjih 30 minuta spektakla na Šalati teško je opisati nekom tko nije bio prisutan, jednako teško je taj osjećaj opisati i onome tko je bio a nije član naše grupe. Pjesma je bila sve jača i glasnija, energija je rasla, nije bilo čovjeka koji nije ostavio glas i srce na tribini, kako je to izgledalo možda najbolje opisuju svjedoci iz našeg grada: Na zgradi HRT-a otvarali su se prozori, ljudi su slušali pjesmu sa Šalate, pjesma se čula i preko Save. 

Malo tko je pratio samu utakmicu koja je ionako bila revijalnog karaktera, ali je zato cijela utakmica protekla u navijanju koje je svojstveno samo Bad Blue Boys-ima. Naš Dinamo predstavljen je na način dostojan svog imena i svojih navijača, ljestvica je dignuta visoko, očekivanja su velika, a svima nama ostaje zadatak da svojim zajedništvom i fanatičnim zalaganjem ispunimo sve ciljeve koje smo zacrtali. 

Poštovanjem prema trudu onih koji su odradili ogroman posao u pripremi ove utakmice i organizaciji MNK Dinamo, ali i njihovim poštovanjem prema nama koji smo napunili tribine, a punit ćemo ih i dalje možemo ostvariti sve što si zacrtamo, jer Šalata je bila samo prvi korak. Prvi korak koji nam je trebao kao grupi, koji  je prije svega trebao i našem gradu, da ga probudimo iz letargije i sna, da u njemu probudimo ponos i strast, baš kako smo onda obećali i našem Joži u njegovim posljednjim danima s nama. Probudit ćemo grad, zapalit ćemo ljude za Dinamom.

Dinamo živi!