Nakon kolumne Miće Martića i bloga Douga Reeda, povremeno će za našu stranicu pisati i naš stručnjak za fizičku pripremu, Denis Petričević.
Ozljede predstavljaju veliku prepreku u dugoročnom napretku sportaša. One narušavaju trening i vraćaju nas unatrag, a ponekad ugrožavaju i čitavu sportsku karijeru. Zato je bitno naučiti kakvim treningom možemo smanjiti vjerojatnost pojave ozljeda kako bi učinili sve što je u našoj moći kako do njih ne bi ni došlo.
Kako bi vam pružili odgovarajući odgovor na pitanje iz naslova, iskoristit ćemo rezultate jednog kvalitetnog meta-istraživanja (takva istraživanja obrađuju rezultate velikog broja drugih istraživanja). Njime je zahvaćeno ukupno 25 različitih istraživanja koja su obuhvatila 26610 osoba kojima se dogodilo 3464 ozljede. Trinaest istraživanja provedeno je na odraslim (punoljetnim) osobama, jedanaest istraživanja na adolescentima, a jedno je istraživanje provedeno na osobama iz obje dobne skupine. Cilj istraživanja bio je pronaći vrstu fizičke aktivnosti koja najviše utječe na smanjenje broja sportskih ozljeda. Fizičke aktivnosti koje su analizirane su sljedeće:
- trening snage,
- trening fleksibilnosti,
- trening propriocepcije,
- kombinacija različitih vrsta treninga.
Što kažu rezultati istraživanja?
Kao prvo, dokazano je ono što svi već znamo – da fizička aktivnost pomaže u prevenciji ozljeda. Od četiri navedene vrste treninga, samo trening fleksibilnosti nije dao očekivane rezultate. Pokazalo se da trening fleksibilnosti nema pozitivnu povezanost s prevencijom ozljeda, dok druge tri vrste treninga imaju pozitivnu povezanost sa smanjenjem broja sportskih ozljeda.
Najbolji rezultati postignuti su treningom snage, zatim treningom propriocepcije i na kraju treningom višestranog karaktera. Trening snage smanjuje broj akutnih ozljeda za jednu trećinu, dok se broj ozljeda nastalih uslijed zamora takvom vrstom treninga može gotovo prepoloviti.
Što se od toga primjenjuje u hrvatskom futsalu?
Iz do sada navedenog, vrlo je lako zaključiti da trening snage predstavlja izvrsno sredstvo u borbi protiv sportskih ozljeda. I zato je još veća šteta da je upravo to vrsta treninga koja se u futsalu jako zapostavlja. Vrhunski sport odavno više nije samo igra i tehničko-taktički trening, no treneri i igrači futsala to vrlo teško prihvaćaju. U futsalu ne postoji sustavan rad koji bi kontinuirano poticao rad na onim kondicijskim karakteristikama koje će dugoročno donijeti napredak igračima ili klubovima pa se stoga o prevenciji ozljeda ne priča gotovo ništa. Čak i reprezentativne pripreme obično prolaze bez ikakvog rada na kondicijskim sposobnostima, a kamoli na prevenciji ozljeda. Ispada da igrači sa završenih reprezentativnih priprema dolaze manje spremni nego su bili kada su na pripreme došli.
U jednom takvom sustavu, gdje se ne rade ni bazične kondicijske stvari, treningu za prevenciju ozljeda ne daje se nikakva važnost. Sve je „krpaj i liječi dok je već prekasno“. I zato neka ovaj članak bude poziv svima uključenima u futsal, od klupskih funkcionera do trenera i igrača. Stvari se moraju mijenjati.
Trening mobilnosti i kvaliteta pokreta
Tijelo je dizajnirano da traje. Postoji samo jedan preduvjet kojim se to osigurava – potrebno je očistiti pokret od svih nečistoća. I tu dolazimo do treninga mobilnosti, odnosno treninga kojim radimo na uspostavljanju punog opsega pokreta u svim zglobovima. Nekvalitetni pokret koji se neprestano ponavlja predstavlja veliki stres – stres koji se nagomilava i troši naše zglobove, ligamente, tetive i druge strukture našeg lokomotornog sustava. Pokret koji se ne može izvesti u svojoj punoj kvaliteti zbog disbalansa te smanjene mobilnost ili stabilnosti dijelova tijela je pokret koji sprječava da naše tijelo traje. Tada se javlja utrnuće, zatezanje, nelagoda, bol i naposljetku ozljeda. Ne smijemo dopustiti da se dogodi nešto loše već moramo reagirati prije toga.
