Moramo reći kako nam je već ponestalo inspiracije za pisanje ovih tekstova nakon završene sezone. Na kraju svake sezone priča je skoro pa ista. I šesti put u nizu došli smo do polufinala prvenstva. Očekivanja smo opravdali, ali ih nismo premašili.
A želimo ih premašiti.
Objektivno gledano, Olmissum je zasluženo bio prvi na kraju 18 kola i zasluženo igra još jedno finale.
No, kada bi sport bio objektivan ne bi se niti igralo.
Mi smo do posljednje sekunde utakmice u Dvojci (0:1) vjerovali u taj gol. U produžetke. A onda i u pobjedu u produžecima. Pa nakon toga i još jednu pobjedu u majstorici.
I pokazali smo da možemo. Da taj Olmissum nije toliko kvalitetniji od nas. Ove i prošle sezone bili su bolji. I na tome im čestitamo. Ali, vidjelo se da možemo. Da nam fali još jako malo. A pazite, uspoređujemo se s momčadi koja je bila jako blizu plasmana na završni turnir Lige prvaka.
Možda nam je falio zdravi Kristijan Grbeša, koji je sezonu proveo na treninzima, a ne po raznim bolničkim odjelima. Možda nam je falila pokoja godina iskustva više u nogama naših talentiranih „klinaca“. Možda nam je falila još malo šira rotacija na klupi.
A možda nam je falio jedan „igrač-kapitalac“. Igrač koji je bolji od svih u našoj, ali i suparničkoj momčadi. Koji u najtežim trenucima uzima stvar u svoje ruke i preokreće stvar na terenu. Igrač bolji i od Barceloninog Ferraa, i Sportingovog Merlima, i Interovog Pita, i Kairatovog Douglasa.
A usluge tog igrača i to na tek 33 posto snage, mogli smo koristiti u samo jednoj ovosezonskoj utakmici. U drugom kolu protiv Squarea. I pobijedili smo 4:1. To nam je bila jedna od najboljih utakmica sezone.
Igrač-kapitalac vodio nas je do pobjede nad Squareom (4:1).
Mi, koji smo u sklopu organizacije utakmice sjedili na tribinama Dvojke prošlog petka, u trenucima kada smo igrali s golmanom-igračem, komentirali smo kako se u ovakvim trenucima osjeti nedostatak tog „kapitalca“. Komentirali smo kako bi Luketinu bilo puno teže zaključati gol, kako klupa gostiju ne bi bila toliko „glasna“. Kako bi naši igrači možda pronašli pokoji atom snage više i zabili za produžetke. A onda i za pobjedu.
Olmissum je objektivno bio bolji. No, objektivno nije bitno. Da je sve u životu „objektivno“, ne bismo se prošetali kroz Drugu ligu prije šest godina. Ne bismo se posljednjih šest sezona ravnopravno nosili s momčadima s većim budžetom od našega. Ne bismo svake sezone osjećali da nam je naslov nadomak ruke.
I dalje to osjećamo.
Iskreno se nadamo kako je ovoj pošasti, koja nam je imobilizirala najboljeg igrača, tog „kapitalca“, boljega i od najvećih zvijezda koje su pretprošli tjedan igrali završnicu Lige prvaka u zadarskom Višnjiku, stigao kraj.
Iskreno se nadamo da je taj igrač-kapitalac sanirao „ozljedu“ i da će iduće sezone na teren „istrčati“ još jači, i još motiviraniji.
Hvala ti, kapitalče, jer si bio uz nas i u ovim teškim vremenima. Kada nam nisi mogao pomoći na parketu.
No, mi smo osjećali tvoju prisutnost. Podršku i snagu.
I želimo ti se odužiti. Već iduće sezone.
Dinamo – to si ti!
