Jedan od igrača koje nismo uspjeli predstaviti našim navijačima je Ivan Majić. Igrač koji je cijeli prvi dio prošlogodišnje sezone zbog ozljede proveo izvan parketa, da bi u drugom dijelu sjajno zamijenio Šokotu i pomogao Dinamu u plasmanu u 1. ligu. Za početak našeg razgovora prisjetili smo se početaka njegove sportske karijere u rodnom Ljubuškom.

– Moji sportski počeci bili su vezani za rukomet. S 10 godina sam postao član omladinske škole rukometnog kluba Izviđač iz Ljubuškog s kojim sam bio kadetski prvak i juniorski viceprvak BiH. Po završetku srednje škole otišao sam u Zagreb na Građevinski fakultet gdje me trener rukometne reprezentacije fakulteta pozvao u RK Zaprešić gdje sam nakon dvije godine prekinuo rukometnu ''karijeru'' .  Iako sam trenirao rukomet, uvijek sam se u slobodno vrijeme bavio nogometom. Natjecanje po turnirima i ligama u Zagrebu te upoznavanje novih ljudi su jedno nezaboravno iskustvo. U  futsalu sam se prvi put ozbiljno okušao u Uspinjači pod vodstvom Marinka Mavrovića ''Buraza'' koji je potrošio mnogo živaca da bi me nešto naučio, a pitanje je i dalje je li u tome uspio. Uslijedio je post od treninga i futsala, a onda je stigao poziv Futsal Dinama.

Iako u to vrijeme ozlijeđen, Futsal Dinamo nije dvojio oko njegovog angažmana.

– Do suradnje mene i Futsal Dinama došlo je preko mog prijatelja, da ne kažem kuma, Filipa Andabake, koji me spojio s čelnim ljudima u Klubu. Veliku ulogu u tom je odigrao naš bivši predsjednik Juraj Fabijanić koji je tražio da budem u klubu iako sam bio ozlijeđen i nisam igrao prvi dio prvenstva.

Nakon oporavka od ozljede, bio je važan kotačić u velikom prošlogodišnjem uspjehu, plasmanu u 1. ligu. Koliko je zadovoljan svojim, kao i igrama svoje momčadi?

– Od samog početka natjecanja u drugoj ligi Futsal Dinamo je pokazao tko je tu gazda i što je cilj ovog projekta. Uz vodstvo Mate Čuljaka na klupi, Matije Đulvata na terenu, s raspucanim Pezeljom i Franjom, u prvom dijelu sezone sve se činilo tako lagano, naravno s tribina. A za to je trebalo raditi i to sam osjetio i sam u drugom dijelu sezone. Svojom igrom nikad nisam u potpunosti zadovoljan i uvijek mislim kako može i mora bolje.

Kada smo ga upitali o najdražoj utakmici, nije puno razmišljao i kao iz topa je ispalio sjajnu pobjedu u Šibeniku.

– Utakmica u gostima protiv Crnice izvan je konkurencije. U toj smo utakmici pokazali svu raskoš svog talenta i svu snagu koja krasi našu momčad. Crnica je do tada od strane neutralnih promatrača bila proglašena favoritom u doigravanju za prvu ligu, ali u toj utakmici mi smo sjajnom pobjedom preuzeli tu ulogu. Kada na sve to dodam i svoj pogodak za 2:1, onda je vjerojatno jasno zašto mi je to najdraža utakmica u Dinamovom dresu.

Jedan dio momčadi već je dugo na okupu i među Vama su se stvorila neka velika prijateljstva. S kim se od suigrača u momčadi najbolje slažeš, tko ti je ipak malo draži od drugih?

– Odnos sa suigračima je odličan, uvijek si međusobno nastojimo pomoći, bodrimo se, ali događaju se stvari kao na tenisu kada bi Goran (Škorić)  sam sebe pojeo, ali sve je to samo sport. Odgovor na to s kim se najbolje slažem je malo teži jer postoji veliki broj suigrača koji su mi zaista dragi. Oni koje bih izdvojio prije svih su Nikola Perković, osoba koja ima puno veće ljudske kvalitete od nogometnih, te ekipa za belu – Žunek, Pezelj i Stipić koji je dostojno zamijenio velikog Domagoja Purgara. Malo se slabije otvara, ali bit će i od njega nešto.

Nakon povratka na teren prošle sezone, postao je neizostavan član početnog Dinamovog sastava, sjajno nadomjestivši izostanak Šokote. Dolaskom pojačanja pomalo je pao u drugi plan, a nas je zanimalo kako on vidi tu situaciju?

– Razlog je taj što se pojačanja ne zovu bez razloga pojačanja, sve su to kvalitetni igrači koji će Dinamo podići na još jednu višu razinu. Njihov  rad će i mene izdignuti, natjerati me na još veći angažman na treninzima i utakmicama pa zato ne sumnjam da ću ubrzo i ja dobiti priliku na terenu i povjerenje trenera.

Na spomen trenera, ne možemo ne pitati kakav je tvoj odnos s novim šefom stručnog stožera, Mićom Martićem?

– Nemojte  misliti da ako čovjek ne igra redovito, da su odnosi narušeni. Odnos je vrlo korektan i od svakog od nas se traži da daje svoj maksimum. Na nama je da njegove ideje prenesemo na teren i da uvijek dajemo svoj maksimum, a vjerujem kako će Mićo to znati cijeniti kod svakoga od nas.

Jedan dio sezone već je iza nas, a nakon šest odigranih kola, vidljivo je kako se Nacional i Split pomalo odvajaju od ostatka prvoligaškog društva. Kakve su šanse Dinama za plasman u playoff na kraju sezone?

– O ove dvije momčadi nema potrebe trošiti riječi, ali jedna od njih mora biti druga, što je samo jedno mjesto iznad trećega. Pri tome sam siguran kako ćemo upravo mi biti broj 3. Posjedujemo kvalitetu za najviše domete, ali potrebno nam je vrijeme da se uigramo i pohvatamo ideje trenera Martića. U ovu sezonu smo ušli s novim trenerom i s mnogo novih igrača pa je logično kako još nismo na gornjoj granici svojih mogućnosti. Kada krene playoff sve je moguće, pa i pobijediti nekog od favorita.

Otvorili ste sezonu s tri uvjerljive domaće pobjede i isto toliko gostujućih poraza. U tri domaće utakmice zabili ste 22 pogotka, dok ste u tri gostujuće zabili samo 3. Koji je razlog puno slabije realizacije u gostima. Je li problem psihološke naravi ili?

– Problem je prije svega što naši navijači ne idu s nama na gostovanja, a drugi problem vidim kao neuigranost jer ipak smo tek počeli našu priču i ima igrača koji se još privikavaju na novu momčad i na igranje u klubu kao što je Dinamo. Naglasio bih tu još i nedostatak dvojice virtuoza (Perković, Franja) koji svojim driblinzima i golovima daju Futsal Dinamu dimenziju više.

Atmosfera i broj navijača nešto je što izdvaja Dinamo od drugih klubova u Hrvatskoj. Koliko je za tebe važna atmosfera i pune dvorane? Stvara li to pritisak ili pak daje dodatan motiv?

– Moram priznati da se u početku teško bilo priviknuti na publiku. Prva moja utakmica u Ciboni protiv Nacionala, pred gromoglasnom publikom nije završila na željeni način. Iako sam kasnije vidio da sam bio u zapisniku i da sam nastupio, u utakmici me nigdje nije bilo. Malo po malo navika se stvorila i puno je ugodnije kad je dvorana punija, nema pritiska, samo dodatni motiv. Zahvaljujući našim navijačima lakše je igrati i u gostima jer nas i tamo dočeka slična atmosfera, samo je ona tada okrenuta protiv nas.

Planovi za budućnost vezani su isključivo za Futsal Dinamo.

– Ne volim gledati predaleko u budućnost i trenutno su sve moje misli i želje usmjerene na Dinamo i plasman u play-off na kraju regularnog dijela prvenstva.

U subotu nas u dvorani II Doma sportova očekuje utakmica 7. kola protiv dubrovačkog Squarea.

– Square je jedan od naših najvećih konkurenata za prva četiri mjesta koja vode u doigravanje. Vrlo su čvrsta i neugodna momčad koja je spremna kazniti svaki naš propust i neozbiljnost. Ozbiljnim pristupom i zalaganjem na terenu vjerujem da ćemo nastaviti svoju dominaciju u Domu Sportova te da će sva tri boda ostati kod nas.

Poruka za članove i navijače Futsal Dinama.

– Sve naše navijače pozivam  da budu s nama u subotu u 19:00 u Domu sportova, te da nas bodre i budu šesti igrač protiv Squarea.

 

T. BAKOVIĆ