Pred Futsal Dinamom najvažnija je utakmica u sezoni. Počinje doigravanje i prvi četvrtfinalni susreti. Dinamo je u play-off ušao s četvrtog mjesta što mu je za protivnika donijelo aktualnog prvaka Hrvatske, makarsko Novo Vrijeme. Prva utakmica na rasporedu je u petak, 24. travnja u 18:15 u Sutinskim vrelima.
Uoči prve utakmice četvrtfinala sjeli smo s našim trenerom Matijom Đulvatom. No nije tema razgovora bilo doigravanje i očekivanja od utakmica pred nama. Htjeli smo od Matije, kao jednog od pionira razvoja hrvatskog futsala, saznati što misli o aktualnoj situaciji u domaćem futsalu, kako gleda na prvih 14 godina svog Futsal Dinama i što bi promijenio da može te što je medalja s Europskog prvenstva donijela našem sportu. Naravno, dotakli smo se i prve utakmice s Novim Vremenom, ipak trener mora dati svoj prognoze i očekivanja.
Razgovor je bio dug, opširan i ugodan. Uživajte u čitanju.
Prije nekoliko dana na našim online kanalima objavili smo video u kojem je napravljen presjek svega što je klub napravio i prošao u ovih 14 godina. Bio je taj video i svojevrsni poticaj za ovaj razgovor jer morali smo sada saznati kako je to sve izgledalo iz perspektive Matije Đulvata. Jesi li u tim trenucima 2012. godina pomišljao da će klub nakon 14 godina biti tu gdje je?
“Sa sigurnošću mogu reći da 2012. nismo imali ni u peti da bi se moglo dogoditi ovo što se danas događa s Futsal Dinamom. Imali smo ideju da napravimo kvalitetan klub i s obzirom na našu želju, entuzijazam i znanje – i Čuljo i Fabo i ja, kao i ostali koji su bili uključeni – vjerovao sam da će klub sigurno biti dobar i uspješan. Naravno, kada su se uključili navijači, ti veliki luđaci, ne njih nekolicina, nego njih 5-6 tisuća, koliko ih je znalo biti u dvorani, to je zaista ispalo kao neka „Pepeljuga priča“.”
Je li klub onda dosegnuo, odnosno prerastao vaša očekivanja kada gledaš unazad? Čak i kad ste se spojili s navijačima, je li postao nešto više nego što ste tada očekivali?
“Ne bih rekao da je prerastao očekivanja. U trenutku kad su se pojavili navijači, kad je to sve krenulo i kad smo vidjeli kakvu podršku imamo, vrlo brzo smo počeli razmišljati drugačije. Već tada, još dok smo igrali drugu ligu, a onda i kad smo ušli u prvu ligu, postavili smo cilj da Dinamo postane najbolji klub u Europi. Kad imaš takvu podršku kakvu smo mi imali, jednostavno dobiješ krila. Imaš nešto što nitko drugi nema i onda moraš razmišljati na najvećoj mogućoj razini – moraš to iskoristiti da budeš najbolji u Europi i svijetu.”
Imali ste tu podršku kakvu zapravo nitko nema. A jeste li, upravo zbog te podrške, imali osjećaj da ne gurate samo klub, da ne gurate samo Futsal Dinamo, nego cijeli futsal u Hrvatskoj?
“Ma ne da smo imali osjećaj, mi smo to znali. Bili smo svjesni da u tom trenutku ne guramo samo klub, nego i cijeli futsal, pa čak i sport u Hrvatskoj općenito. Jer mi smo tada bili prvi koji smo počeli pokazivati kako bi jedan klub trebao funkcionirati i koliko su članovi i navijači važni. To tada nije bila praksa. Bili smo drugačiji, bili smo “crna ovca” sporta. U većini sportova dominirali su jedan ili dva kluba, dok smo mi pokušali promijeniti način funkcioniranja. Mislim da smo upravo mi pokrenuli određene promjene općenito u sportu.”
Kada se na te početke gleda s odmakom, koliko je bilo teško, koliko ste se morali boriti da se probijete i dokažete?
“Kako je to izgledalo? Tako da u jednom trenutku nismo mogli ući u dvoranu jer su nas izbacili zbog vlastitih navijača. Savez nam nije htio dati sredstva, iako smo ispunjavali uvjete. Vlastiti savez nije nam htio dati novce na natječaju, iako smo imali uvjete, ali za njih ih nismo imali. Zatvorena vrata dočekivala su nas na svakom koraku, a ni drugi futsal klubovi u ligi nisu bili uz nas, okretali su nam leđa. Oni koji su trebali biti uz nas jer smo mi dizali ovaj sport, nisu nam bili naklonjeni u tom trenutku jer su nas doživljavali kao prijetnju, odnosno kao protivnike. Ja ću opet ponoviti, kad netko gleda sa strane sve što smo mi napravili, to svima izgleda kao film. To djeluje kao ona američka romantična komedija sa sretnim završetkom koja se ne može dogoditi u stvarnom životu. Ali mi to nismo napravili jednom – takve stvari su se u Futsal Dinamu događale više puta. Od rezultata kad smo bili zadnji i na kraju osvojili prvenstvo, od promjena koje su se dogodile u GNK Dinamu, od kluba koji je od druge lige odmah došao u prvu, osvojio prvenstvo, igrao Ligu prvaka. Od toga da smo krenuli s našim klincima iz Škole futsala i da to još uvijek držimo i da je to i dalje motor našeg kluba…
Sve ono za što se često govori kako bi trebalo izgledati, kako treba funkcionirati – mi smo to proveli u djelo. To zapravo nitko ne radi, nego uvijek sve ostane na riječima. Ne, mi smo to napravili i to radimo i danas. Ponovno ću reći: nešto nije realno sve dok se ne ostvari. Kad se ostvari, postaje realnost. Mi smo svoju realnost stvorili sami. Kada se dogodi da smo osvojili Ligu prvaka, onda će to biti realno. Svatko sam stvara svoju realnost u životu. I mi smo stvorili realnost da je Futsal Dinamo TAJ. I tako i je…”
Vrata su se počela otvarati na nižim razinama – otvorili su ih naš rad i ponašanje
Sami ste stvarali sve pa često i usprkos tim zatvorenim vratima. U kojem trenutku su se ta vrata počela otvarati? Je li to bilo s osvajanjem prvog naslova? Ili i prije toga?
“Promjene su krenule postupno, ali prije svega “odozdo”, odnosno počelo je s “otvaranjem vrata” na nižim razinama. Da budem slikovit, ljudi koji su svakodnevno u sportu, u dvoranama, domari, čistačice, ostali djelatnici, oni su bili uz nas i podržavali nas. S druge strane, na višim razinama to nije uvijek bio slučaj. No kroz naš rad, pokazali smo da mi nismo klub koji ruši, koji se svađa, nego koji gradi. Upravo to nam je s vremenom odškrinulo vrata i pokazalo nove načine kako da ta vrata dodatno otvorimo. Jer mi smo radili ispravno, a kada tako radiš, ne možeš čovjeka ‘zaribati’. Danas gdje god dođemo imamo korektan odnos i otvorena vrata. Nismo imali političku moć, ali smo kroz rad i ponašanje zaslužili poštovanje. S vremenom su ljudi shvatili da smo došli raditi ispravne stvari. To se promijenilo i dolaskom Dinama, odnosno promjenama u GNK Dinamu. Postali smo klub koji je i simbol te kompletne borbe za ispravan nogomet, ne samo za ispravan Dinamo. To smo počeli osjećati tek sad, da smo mi ti, da nam to polako svi priznaju. Ali ponavljam, u početku su bili protiv nas jer smo bili viđeni kao rušilački klub i drago mi je da su ljudi s vremenom shvatili da mi nismo ti. Vidjeli su normalno ponašanje naših članova, naših navijača, u krajnjem slučaju i na tribini. Vidjeli su našu upravu, naše igrače, naš klub. Mi smo sami sebi, svojim odnosom prema sportu i prema ostalima otvorili vrata i na kraju dobili priznanje od svih.”
06.09.2014., SRC, Salata, Zagreb – Predstavljanje MNK Futsal Dinamo kojeg su organizirali Bad Blue Boysi po ustroju 1 clan = 1 glas. Momcad MNK futsal Dinamo. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Odmaknut ćemo se sad malo od Futsal Dinama i fokusirati na futsal u Hrvatskoj općenito. Gdje se zapravo vidio najveći napredak kad govorimo o futsalu u Hrvatskoj u posljednjih deset godina?
“Najveći napredak vidim u profesionalizaciji igrača i trenera – trenira se na ozbiljnoj, profesionalnoj razini. Također, suradnja među klubovima danas je puno bolja, na jednom je visokom nivou, posebno kad je riječ o donošenju odluka na plenumu. Iako na terenu postoji rivalstvo, koje i treba postojati, izvan njega postoji zajedništvo koje je nastalo jer smo dugo bili mali i prepušteni sami sebi. Upravo to zajedništvo smatram jednom od najvećih vrijednosti hrvatskog futsala. Uz to, ulazak Futsal Dinama, dolazak navijača, konkurentnost lige, izjednačenost lige pa onda i zanimljivost sporta upravo zbog tih navijača, sve je to podiglo ligu da dođe među top pet liga u Europi.”
Gdje još ima mjesta za popravak? Kako bi liga i futsal mogli još više narasti?
“Potrebna je još veća podrška Saveza, posebno kroz TV prava i financijske uvjete. Radi se na tome, ali prostora za napredak ima. Klubovi se također moraju dodatno profesionalizirati. Nije dovoljno da jedna osoba vodi sve – potrebno je imati tim ljudi, 4-5 zaposlenih koji će se time baviti profesionalno jer posla ima jako puno. Ključ je i dalje u radu s mladima i to je ono čime smo se isticali, čime se još uvijek ističemo. Škole futsala su temelj razvoja, ali još uvijek svi ne shvaćaju koliko su važne. Bez toga nema dugoročnog rasta. Preveliko oslanjanje na strance može kratkoročno podići kvalitetu, ali dugoročno smanjuje interes i bazu. Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da to može biti pogrešan put. Moramo imati više djece, mora im se dati prilika da oni budu nositelji našeg futsala jer baš tako širimo bazu. Nama je najveća vrijednost naša liga i kad je liga dobra, mi smo ostvarili i rezultat s reprezentacijom. Jednostavno, to je jedini put. Ligu naprijed gura kvaliteta koja onda i u reprezentaciji dođe do izražaja. Ali s našim igračima, s našom djecom, s našim mladima. Ne s toliko puno stranaca.”
Kristian Čekol i Nikola Gudasić
FOTO: HNS
Sad kad je spomenuta reprezentacija, sigurno je velik napredak sporta okrunila ta europska medalja. Znam da si ju ti očekivao, da tebi nije bila iznenađenje, ali što po tebi taj rezultat znači za budućnost futsala?
“Uspjeh reprezentacije donio nam je vidljivost i potvrdu svega o čemu smo godinama govorili. Znali smo da imamo kvalitetu, da nam je liga među top pet u Europi, da imamo top igrače. Sve smo mi to govorili i znali, ali nikako nismo uspjeli isplivati. Možda jer nismo kompletno vjerovali u to. Mi sami prvi, a onda smo tako uvjerili i druge da nismo mi ti. Ali ovaj put je bilo drugačije, napokon smo uvjerili i sami sebe da mi to možemo. Mislim da je ova medalja, kao i neke u nogometu, rukometu, košarci, početna točka za dalje. Mi sada znamo da imamo kvalitetu za medalju i to nam mora biti temelj za buduća natjecanja. Hrvatska uvijek mora biti u borbi za medalju! Ne kažem da ćemo svaki put osvojiti nešto, ali mora s uvijek ići s tim stavom. Moramo biti u borbi da postanemo prvak Europe ili svijeta. To mora biti naš idući korak. Ova medalja dala nam je priznanje da smo mi sport u Hrvatskoj koji je u rangu svih onih najtrofejnijih, najvećih kolektivnih sportova koje imamo.”
Da, ta je medalja sigurno donijela vidljivost, ali misliš li da su i klubovi, liga i Savez dovoljno dobro iskoristili momentum tog uspjeha da dodatno populariziraju sport?
“Mislim da se momentum još uvijek koristi. To se pitanje postavilo i 2012. kada smo bili četvrti. I tada smo rekli da to nismo dovoljno dobro iskoristili. Ali ja bih rekao da klubovi tada nisu bili spremni na to. Sada smo spremniji, ali to ne govorim samo u okviru nekog trenutnog novca. Ja to gledam na način da se nama nakon te medalje povećao broj upisa u Školu. Ako se to dogodilo kod nas u Futsal Dinamu, dogodilo se i u ostalim klubovima diljem Hrvatske. Je li se marketinški moglo još više iskoristiti? Sigurno se moglo, ali krenuli smo raditi. Krenuli smo raditi i sa Savezom i na tome da više utakmica bude u izravnom prijenosu. Bili smo na jednoj, sad smo na dvije, priča se i o dodatnom povećanju… Ponavljam, najveća stvar će biti ako uspijemo profesionalizirati uprave klubova, odnosno one koji vode klubove. Jer ako se oni uz klub bave još i nečim drugim, to ne može biti dobro jer to nije dovoljno. Nije dovoljno da jedan čovjek daje novac, da radi negdje drugdje i da uz to vodi klub. To jednostavno nije ozbiljno, to nije pravi pristup. Moraš imati profesionalce koji će odraditi posao. To je jedini način na koji će klub narasti i kako će klub biti samoodrživ. Nećeš ovisiti samo o jednom čovjeku. I to je nekakav cilj i bit svega.”
Očekujem da prođemo dalje i osvojimo prvenstvo
Vraćamo se Futsal Dinamu jer ipak ne možemo u ovom razgovoru zaobići aktualni trenutak. Počinje doigravanje u koje Dinamo ulazi s četvrtog mjesta. Klub čekaju dvoboji s Novim Vremenom. Koja su očekivanja?
“Očekivanja su vrlo jasna. Očekujem da prođemo dalje i da osvojimo prvenstvo. Mi od toga ne bježimo. Idemo utakmicu po utakmicu i u svakoj idemo po pobjedu. Nismo u najsjajnijem trenutku što se tiče ozljeda igrača i kartona, no godinama smo ponavljali da Dinamo ima širinu, da ima kvalitetu da može pokriti svakoga i to ćemo sada opet probati provesti u djelo.”
Kartoni i ozljede sigurno su poremetili neke planove. Što se tiče ozljeda, na koga se neće moći računati u četvrtfinalnim dvobojima s Makarskom?
“Pa sigurno nećemo moći računati na Tihomira Novaka i Mihaela Čopa. Tu su i određeni sitni problemi s Mitrovićem, ali vjerujem da će on biti spreman. Gudasić i Kalajdžić neće igrati zbog kartona i imamo još nekoliko zdravstvenih problema od prije, Krezo, Fotak. Pranjić se polako vraća… Ali evo, Tiho i Miha Čop su ti koji su trebali možda više od ostalih navedenih sudjelovati, a ipak ih neće biti u ovim utakmicama.”
Kapetana nažalost nema na terenu. Je li netko od igrača preuzeo njegovu ulogu u svlačionici i na terenu, da povuče ekipu ako zapne, ako ne ide?
“Imamo mi tu igrače koji mogu preuzeti odgovornost. To prije svega očekujem od Čekola i Mužara. Mislim da je Mužar to već pokazao na utakmici protiv Rijeke u posljednjem kolu. Sada nam se vraća i Čeki, tako da mislim da imamo kvalitetu i igrače koji mogu i koji znaju. To uopće nije upitno.”
Za kraj razgovora opet ćemo se vratiti na početak, na početak Futsal Dinama. Da se sada možeš vratiti u 2012., postoje li neke stvari koje bi se napravile drugačije?
“Sigurno smo griješili jako puno i sigurno da s ovim današnjim znanjem neke greške ne bismo napravili. No pitanje je bismo li tada ovako uživali i bismo li znali toliko cijeniti uspjeh. Ovako kada ti prođeš kroz patnju, kroz trnje, kroz neke padove koji su bili jako bolni jer znamo, bilo je tu svega. Sjetimo se Oskara, Capija, Čulje, kako ne spriječiti takve stvari… Ali kada nakon svega što prođeš doživiš taj uspjeh, a ne znaš da ćeš ga doživjeti, onda si nekako ispunjen čovjek na kraju krajeva. Bi li baš sve ponovio? Jako je teško odgovoriti na to… Bi li krenuo u sve ovo ponovno? To svakako da. Ja volim izazove. Ali opet, nismo još ostvarili sve ono što želimo. Ima tu još puno stvari koje možemo napraviti.”
I za sam kraj. Futsal Dinamo je prije mjesec dana proslavio 14. rođendan. Kako želiš da ljudi pamte prvih 14 godina kluba?
“Želim da bude baš ono što su mislili da će biti. Klub koji je primjer, koji je vodilja, odnosno pokazatelj kako bi neki klub trebao izgledati. Da ostane primjer kako se vodi klub i kako se voli klub. Želim da ga se pamti kao simbol ispravnog puta pa makar to bio teži put. Želim da uvijek idemo onim ispravnim putem, ako treba i drugačijim putem od svih drugih. I ako treba čekati, čekat ćemo. Ako treba ići težim putem, ići ćemo. I volio bih da to ljudima bude jasno. Jer onda kada ćemo se veseliti, kada nešto napravimo i ostvarimo, onda će se taj uspjeh zbilja cijeniti i znat ćemo ga i proslaviti. Jer način na koji dođeš do njega jednako je važan kao i sam rezultat. Velim, nas su svi priznali upravo zbog tog načina na koji smo došli do svega. Moramo tako i dalje…”
Složit ćemo se i mi da moramo tako i dalje, a po novi veliki uspjeh idemo već večeras, 24. 4. u 18:15 u Sutinskim vrelima u prvoj četvrtfinalnoj utakmici protiv Novog Vremena.
Matiji zahvaljujemo na iscrpnom razgovoru, ali i na motivaciji koju daje svakim svojim odgovorom. Ne smijemo zaboraviti da smo mi Futsal Dinamo, što smo prošli, što smo napravili i tko smo. Mi smo putokaz za ispravno. I ako vam nekad kasnije bude trebao taj podsjetnik ili poticaj, vratite se ovom tekstu i ponovno se inspirirajte riječima našeg trenera. Mi smo Futsal Dinamo, primjer i vodilja.
Budi uz svoj Futsal Dinamo
- Ulaznice za utakmicu Futsal Dinamo – Novo Vrijeme (petak, 24. 4., 18:15, SD Sutinska vrela)
- Postani i ti Plavi prijatelj kluba. Saznaj kako se pridružiti kampanji za samoodrživi klub.
- Posjeti naš webshop, opremi se i s ponosom predstavljaj naš klub gdjegod išao.
