Nakon turbulentne, ali na kraju rezultatski neuspješne sezone, sjeli smo s Matijom Đulvatom na razgovor o cijeloj prošloj godini. Sudbina je tako htjela, da smo baš s Matijom ovaj razgovor obavili ranije nego s nekim drugim trenerom kluba u prošlosti.
Futsal Dinamo sezonu je završio na 6. mjestu na tablici, najnižoj poziciji od ulaska u 1.HMNL, 2015. godine. U doigravanju smo izgubili u trećoj utakmici četvrtfinala protiv dubrovačkog Squarea, što je značilo da nam je i polufinale pobjeglo po prvi put. Ni u Kupu nije postignut iskorak u odnosu na lani.
Stoga je i ovaj intervju bio drugačiji od svih koje smo dosad radili. Rezultatski neuspjeh otvorio je brojna pitanja, a Matija nam je na sva davao iskrene, otvorene odgovore bez uvijanja.
Matija Đulvat: Ja sam isključivi krivac za neuspjeh
No prije same analize, trener Đulvat htio je odmah naglasiti jednu stvar…
Prva stvar koju bi htio napomenuti, a koja možda najviše interesira naše navijače i članove je ta da sam ja isključivi krivac za neuspjeh u ovoj sezoni. Isključivi sam krivac zato jer sam ja izabrao ekipu, radio s ekipom i zato jer sam glavni odgovorni za sve što se dogodilo u sezoni.
Imati ću razgovor s upravom, da vidimo kakvi su njihovi dojmovi. Naravno da nisu zadovoljni, ali zajedno ćemo donijeti zaključak o tome kako nastavljamo. Ja ću svakako analizirati što i zašto nije bilo dobro i dati svoj prijedlog kako mislim nastavit dalje i ostvarit one rezultate koje svi mi priželjkujemo.
>> Komentar za kraj sezone: Bolje je da smo ljuti i tužni, nego da nas nije briga
Počnimo rezime ove sezone s još uvijek najsvježijim temama. Nismo mogli preko Squarea u četvrtfinalnoj seriji.
U četvrtfinalnoj seriji protiv Squarea može se vidjeti preslika cijele sezone u kojoj smo mi pokazali svoja dva lica. Prvo lice je to bilo to iz prve utakmice u Dubrovniku gdje smo dobro radili, bili u igri, ali je onda utakmica otišla u krivom smjeru, a mi nismo imali dovoljno koncentracije da se vratimo.
Drugu utakmicu smo napravili ono što se od nas očekuje. Na terenu smo ostavili tu veliku energiju i pokazali smo što možemo, što može ova ekipa, a što smo na trenutke pokazivali i kroz sezonu. Uz domaću utakmicu protiv Novog Vremena to je bila naša najbolja utakmica ove sezone.
Onda je došla odlučujuća utakmica gdje smo trebali dat još jedan dodatni impuls i prelomiti da smo mi ti koji možemo proći dalje, ali to nažalost nismo uspjeli. Tu se jasno vidjelo kakva smo trenutno ekipa i u kojem smjeru treba dalje graditi. Meni je ta utakmica, sad kad je ponovno gledam, dala jasne odgovore.
Veseli iskorak mlađih igrača
Kako gledaš na cijelu sezonu? Brojni su komentari da su nas boljeg plasmana koštali loši rezultati na gostovanjima, posebno u drugom dijelu sezone.
Što se tiče same sezone, provlači se teza da smo u gostima bili loši i mogu svakako reći da u gostima nismo pokazivali naše pravo lice. Ali opet, u gostima su od nas bili lošiji i Olmissum i Pula koji su završili prvi i drugi, a koji su sad glavni pretedenti za finale. I na domaćim utakmicama smo pokazivali dva lica. Nismo mi ni doma bili toliko uspješni da bi rekli da nam je domaći teren nosio prednost.
No u svim tim utakmicama ne možemo reći da nismo mogli jer smo u najmanju ruku bili ravnopravni do kraja utakmice. Ako pričamo o realizaciji, moramo spomenuti da smo mi sezonu završili s drugom najboljom gol razlikom u ligi.
U Kupu je opet ispalo tako kako je ispalo, gdje smo opet morali ići u goste Olmissumu. Dolje smo dobro otvorili, pa i poveli dva razlike, ali opet nismo bili dovoljno dobri da pobijedimo.
Veseli me to što su naši mlađi igrači iskočili i da su dobili sezonu u kojoj su napredovali. Možda ne konstantno kroz cijelu sezonu, ali dobili su one minute koje su im bitne za razvoj i mislim da oni u budućnosti mogu biti samo bolji.
I Piplica i Vučković i Novak i Mužar su napravili taj dodatni iskorak ovu sezonu i postali su jedni od nositelja ekipe, bitni igrači u ekipi, a mislim da će u budućnosti biti još bitniji.
Gdje smo zakazali? Mislim da stariji igrači, ‘senatori’, možda nisu povukli onako kako se očekivalo, iz opravdanih i neopravdanih razloga.
O igrama starijih igrača u momčadi i nesretnim slobodnim udarcima
Sad kad si spomenuo, bi li nam detaljnije prokomentirao igru ‘senatora’ ove sezone?
Definitivno da uz mene, koji sam ih odabrao i koji sam očekivao da će oni biti ti koji će ove sezone napraviti razliku, nisu odradili to što se od njih očekivalo. Nisu bili ti koji su napravili razliku i definitivno ćemo razmislit jesu li oni ti koji nas mogu povesti u pobjede. U nekim trenucima pokazivali su da oni to mogu, ali na kraju nisu povukli do kraja.
Ako mi moramo dovoditi neke nove igrače, onda naši ‘senatori’ ne mogu svi ostati u toj poziciji u kojoj su sada. Dala im se odgovornost, dala im se svlačionica u ruke, dobili su sve ovlasti u ekipi. Pokušali su, povukli su i ekipa je na trenutke funkcionirala zbilja dobro, ali na kraju nismo uspjeli. To i je razlog našeg neuspjeha ove godine.
Sezonu je obilježio i veći broj promašenih kaznenih udaraca…
I to je definitivno jedna od tema za budućnost. U takvim situacijama ideš s onim iskusnijim igračima, onima u koje imaš više povjerenja, da oni budu ti koji će preuzeti odgovornost u tom trenutku. Oduzet im to pravo u završnici sezone i stavit nekog mlađeg da to izvodi nije logična odluka jer to može biti kontraproduktivno za tog starijeg igrača, a pogotovo za mlađeg igrača kojeg stavljaš pod pritisak ukoliko promaši neku odlučujuću loptu.
U posljednjih 10 godina, našim iskusnijim izvođačima Kanjuhu i Grbeši, udrarci iz prekida bili su možda i najjače ‘oružje’. Na kraju, njihovo postavljanje nije bilo slučajno. Mi smo o tome razgovarali na treningu, vježbali, radili na tom segmentu igre i dogovor za utakmicu je da oni budu ti koji će preuzeti odgovornost.
Kad bi uzeli postotak zabijenih slobodnih udaraca kroz karijeru, mislim da rijetko tko ima više od Kanjuha i Grbeše. Pa i u razgovoru s našim golmanima dobili smo potvrdu da Grbeša ima jedan od najjačih i najpreciznijih udaraca od svih igrača u ligi.
No svemu neminovno dođe kraj, sigurno da ćemo za sljedeću sezonu probati naći neka druga rješenja. Ali prvo smo se morali uvjeriti da ovo riješenje nije dobro, a za sljedeću sezonu će opet trening pokazati tko je najbolji u tom segmentu.
Poraz protiv Crnice u Kutiji je prijelomni trenutak sezone
Ali nije sve tako ni crno, kako se na prvu čini. Spomenuo si, jedno vrijeme smo djelovali sjajno, polusezonu smo završili drugi na tablici. Koji je po tebi bio prijelomni trenutak kad su ‘kola krenula nizbrdo’?
Prvi dio sezone je stvarno bio sjajan, vladao je entuzijazam među igračima. Dogodila nam se onda Kutija Šibica, gdje je u principu ekipa Futsal Dinama izgubila finale. Poslije toga je uslijedila pauza od 2 mjeseca zbog reprezentacije, a nakon pauze dogodio nam se ponovno taj nesretni poraz protiv AFCU-a.
Ta utakmica je utjecala na naše samopouzdanje. Imali smo igrača više i penal i bili smo skroz unutra… to nas je moglo lansirati, ali na kraju nismo uspjeli pobijediti.
Poslije toga smo se kroz drugi dio sezone više ‘vukli’, nije to išlo kako smo zamislili i za ključan trenutak bih izdvojio utakmicu protiv Crnice u Kutiji šibica. Nismo pobijedili tu utakmicu u kojoj mislim da je golman Crnice Franko Bilić radio čuda. Pobjeda u toj utakmici bi nas opet lansirala među prve četiri ekipe i dobili bi priliku da se borimo za vrh.
Ali evo, nismo uspjeli i na kraju kad je rezultat negativan onda je i sve drugo negativno. Ali svejedno, treba pogledati i izvući sve što je bilo pozitivno za budućnost.
Futsal Dinamo je izrazito mlada momčad
Osim Alumnusa, imali smo najmlađi kadar u ligi. Ta činjenica govori dosta o klubu i smjeru u kojem klub ide. I s tako mladom ekipom nijanse su nedostajale da izborimo to polufinale.
Na kraju sezone podvučeš crtu i vidiš gdje si s rezultatom. Malo je nedostajalo, ali nismo uspjeli. Naša je politika da mi dajemo priliku mladim igračima jer ove godine se to iz jednog drugog aspekta pokazalo dobro.
Klub je ove sezone zaista napravio iskorak u profesionalizaciji. Postali smo profesionalni klub s brojem treninga, s načinom kako se trenira, kako se odnosi prema treninzima, pa čak ću i reći i s plaćama prema igračima. Mi smo napravili rast, ponovno sa svojim snagama. Ti mlađi igrači su naš motor.
Također, Škola futsala i dalje raste te postaje sve više i više neovisna od svih drugih segmenata kluba. Škola futsala i ulaganje u nju, stvari koje ljudi često ne percipiraju koliko su bitne, je ono što nama u ovom trenutku održava klub.
Osam igača u prvoj momčadi je oblikovano u našoj Školi futsala, to nitko drugi u ligi nema. Tu ubrajam i nekolicinu igrača koje smo mi doveli iz nečije druge škole i dodatno ih usavršili za seniorski futsal kroz našu Školu futsala.
Naša momčad je mlada. Imamo četiri starija igrača – Grbeša, Kanjuh, Prgomet i Pavlić. Eventualno im možemo sad priključiti Zonjića. Čekola ne možemo zvati starijim igračem kad ima 24 godine. Još uvijek nije došao u svoje igrački najbolje godine.
No i drugi klubovima imaju mlade igrače, nije to samo po sebi toliko bitno. Bitno je koliko mladom igraču daš minuta na parketu. Mi imamo cijelu mladu petorku: Piplica – Mužar – Novak – Vučković – Mudronja, koji su praktički U21 ekipa koja redovito igra i koja će odradit svoj posao.
O pojačanjima…
Na početku sezone došli su nam golman Piplica i bek Konsuo. Sad nakon sezone, možemo donijeti i konkretno mišljenje o njihovoj igri. Kako si zadovoljan s njihovom izvedbom?
Obrnuto sam zadovoljan. To znači da Piplica nije imao dobar početak sezone, ali je kroz sezonu rastao i mislim da je pokazao zašto smo ga doveli i zašto računamo na njega. Ne mogu reći da je imao top sezonu, ali imao je dobru, konstantnu sezonu i mislim da je u drugom dijelu sezone bio jedan od naših boljih igrača.
Dao nam je sigurnost koja nam je trebala. Ali mislim da Piplica može još bolje. Veliki je radnik i ima glavu koja je u futsalu. Siguran sam, a pogotovo za golmana s obzirom da oni sazrijevaju malo kasnije, da može u budućnosti biti naš najbolji igrač.
Mislim da mu moramo omogućiti još jednog trenera u klubu s kojim bi on mogao još više napredovati.
A lijevi bek, Antonio Konsuo?
Konsuo je krenuo jako dobro i jako sam bio zadovoljan s njim. To je bilo ono što sam ja od njega očekivao i mislio sam da će samo rasti. Dogodila se nažalost ta neugodna ozljeda, puknuće mišića, gdje je on morao pauzirati, pa je onda trebalo i dugo vremena da se vrati.
Ali njegova velika želja ga je tjerala na teren da se vrati i ranije. Ja njegovoj volji i fanatizmu skidam kapu. S druge strane mislim da je bio kondicioniran s tom ozljedom, a vjerojatno mu je tu malo i palo samopouzdanje jer nije igrao puno utakmica.
Mislim da je on igrač koji nam može napraviti razliku. Ja takve igrače, koji se bacaju na glavu za ekipu, izrazito cijenim i volim. Na njemu će bit da se dobro pripremi, da se dobro posloži i da nam iduće godine pokaže da je to to što mi u njemu vidimo. Konsuo je još uvijek mladi igrač i ono što ja vidim u njemu je veliki potencijal.
Sredinom sezone u klub su stigli povratnik Matija Tolić i pivot Neven Zonjić. Možeš li nam sad pobliže objasniti njihovu ulogu u momčadi i kako si zadovoljan s njihovim razvojem?
Tolić je taj koji je od ove dvojice odigrao puno više minuta i prema onome što je pokazao mogu o njemu samo pozitivno govoriti. Može pokriti više pozicija.
Tolić mi je bio dobar za zadnjeg i za lijevog beka gdje je on mogao odraditi svoje minute. Obrambeno će odraditi svoj zadatak, a prema naprijed će možda doprinijet malo manje.
To je netko na koga se možeš osloniti i netko tko je potreban ekipi. S druge strane, to je naš dečko, koji je prošao našu Školu futsala. Kvalitetan je čovjek koji nije narušio atmosferu već samo pridonio harmoniji u svlačionici. Sad kad sam i trenirao s njim uvjeren sam da on može biti još bolji i da će sigurno rast. Također smatram da će on tek postati pojačanje za našu ekipu.
Zonjić me ugodno iznenadio. Nije mu trebalo puno da pokaže kakav je igrač, kakav je potencijal. Žao mi je što ga nismo mogli koristiti kroz cijelu sezonu, ali mislim da smo napravili dobru stvar što smo ga sačuvali jer njegova je ozljeda bila teže prirode i tu su se stvari mogle zakomplicirati puno više.
Matija Tolić i Neven Zonjić
U budućnosti, Neven bez sumnje može biti igrač koji će raditi razliku u Futsal Dinamu. S njim još moramo popričati, ali želimo ga zadržati i mislim da na njemu možemo graditi budućnost na toj pivotskoj poziciji.
Nedostajala nam je glad za pobjedom
Dio si Dinamove svlačionice kako igrački, a sada kao trener, već godinama. Kako uspoređuješ atmosferu među igračima ove sezone i ranijih?
Mislim da je atmosfera zbilja bila dobra i tu moram reći da je Kanjuh odradio odličan posao kao kapetan. Ja sam se maknuo iz svlačionice. Grgić, Čonda i ja smo se presvlačili za trening u drugoj svlačionici, a igračima smo prepustili njihovu. Kutija šibica donijela je još jednu razinu tog zajedništva, vjerovali su jedni drugima. Svlačionica je disala dobro.
Ono što je možda nedostajalo, a dogodilo nam se na kraju, je bila ta ljutnja i žestina. Mislim da je to trebalo bit tako od početka. U odlučujućim utakmicama u sezoni, u koje smo ušli što se kaže ‘s nožem među zubima’, spremni za rat i izgubit glavu ako treba, sve su te utakmice uglavnom otišle na našu stranu.
U puno utakmica ipak nije bilo tako nego smo se više oslanjali na neku našu kvalitetu. Nedostaje nam ta neka glad. Glad za uspjehom je nešto što pokreće sportaša.
Je li se ta glad ‘uči’ ili je to nešto što igrač u sebi jednostavno ima ili nema?
Tu je bitno kakve sam sebi ciljeve postavljaš i što te u životu hrani.
Netko tko ima maksimalno dobro osigurane uvjete, a mislim da je ovaj klub nama u sportskom dijelu omogućio sve, od hrane, stana, plaće, publike… Je li to stvara neki pritisak onda, koji igrač osjeća?
Jer puno ti je lakše kad nemaš onu obavezu ‘ja to moram’. Pa kad ti klub ne da plaću. Pa kad te klub stavi u uvjete koji su loši. Ti izađeš na teren, odigraš utakmicu. Ukoliko pobijediš – sve super. Ukoliko izgubiš – „klub mi nije dao plaću, klub nije napravio ovo…“. Imaš taj nekakav alibi koji ti olakšava opravdati neuspjeh.
Na nama samima je imaš li taj nekakav instinkt da ti moraš, pa ćeš ti na terenu dati sve i napravit sve što je potrebno da pobijediš tu utakmicu. Ali ne jednom. To je onda nešto što imaš u sebi i što gradiš iz utakmice u utakmicu.
To nije onaj motivacijski ‘Braveheart’ govor pred utakmicu. To nije ona tribina koja ti da dodatni impuls i energiju kad ti je teško. To je opet nekakva unutarnja sportska ambicija koja te tjera da budeš ljut ako stvari ne idu kako treba i da si onda spreman potegnuti još više.
Može li se to naučiti? Mislim da se može graditi i postepeno shvaćati, da. Ima igrača koji to imaju u sebi prirodno, ali mislim da to sve kreće od te ‘gladi’.
Tko neće biti gladan – neće igrati
Misliš li da da ovaj rezultatski neuspjeh može biti naš katalizator za veću glad za uspjehom u sljedećoj sezoni?
Meni je. Želim pronaći igrače koji to imaju u sebi. Maknuti ću igrače za koje mislim da to nemaju u sebi. Ne kažem da ćemo mi iduće sezone ne-znam-što. Ali ja ću tražiti igrače koji su gladni i koji će to pokazat na terenu.
Ja želim iz utakmice u utakmicu vidjeti igrače koji imaju karakter, koji će izaći na teren s odgovornošću prema klubu i prema navijačima. Igrače koje ću svaku utakmicu tražiti da daju svoj maksimum i da se to vidi.
Tko god neće biti gladan – neće igrati. Mi sljedeće godine ‘možemo i ispasti’, ali ekipa će morati biti gladna.
Možemo pričat i o tome kako je ekipa bila slaba, kako nismo doveli pojačanja, itd. Ali mislim da ta priča ne stoji. Ponavljam, napravili smo veliki pomak prema profesionalizaciji, povećali broj treninga. Počeli smo se odricati nekih stvari koje nisu bile lagane, a ja sam oko nekih stvari možda i pretjerao. Možda sam od ove ekipe tražio i previše. Ni od toga se ne skrivam.
Ali po meni je to put prema iskoraku. To ne znači da mi moramo osvojiti. Mi moramo biti ekipa na kojoj se vidi na terenu da je napravila iskorak.
Je li prerano govoriti o igračkoj križaljci za sljedeću sezonu?
Mislim da je još uvijek prerano za govoriti o tome, odnosno o konkretnim imenima. Nisam još razgovarao sa svim igračima. Ali nisu toliko bitni ni odlasci ili dolasci.
Prva stvar je uprava kluba koja mora stati iza onoga što ja moja ideja, ako će stati. Moje ideje nisu ideje koje vjerojatno ima većina. Druga stvar, to mora prihvatiti i Skupština. Jer kad mi objavimo što želimo i kako želimo, kako vidimo Dinamo u budućnosti, onda će tu možda biti i nekih nepopularnih rješenja.
Možda i neće. No, sve je to sad stvar dogovora. Ali i Skupština onda mora reći da im se sviđa smjer u kojem klub ide i da podržavaju ovu upravu bez obzira na loš rezultat.
Ja volim podsjetit da ovo nije klub Matije Đulvata, Nikole Milojevića, Juraja Fabijanića ili Domagoja Purgara. Ovdje ljudi dođu na Skupštinu, kažu da im se ne sviđa kako ‘plovi ovaj brod’, jave se druge osobe i članovi koje misle da mogu bolje, pa nije ni ta opcija isključena.
Većina naših igrača ima ugovor na minimalno još jednu do dvije godine. Svi mlađi igrači bi trebali ostati u klubu. No još ćemo sa svima popričati gdje i kako se oni vide u budućnosti. Moramo vidjeti mogu li neki stariji igrači pratiti ovo što radimo i je li to uopće žele. Jer mi nećemo imati manje obaveza, jedino više. Ako je ove godine nekome bilo teško pratit ovaj ritam… nećemo se lagat, tražit će se više, nikako manje.
Vrlo bitan dio kluba je doživio izrazitu profesionalizaciju
Ako maknemo rezultat sa strane na trenutak, raduje rast kluba u drugim segmentima. U ovom konkretnom slučaju mislimo na stručni stožer, kondicijsku pripremu igrača, pristup utakmici… Odradili smo i inozemne pripreme ove sezone. Je li to sve veliki zalog za budućnost Dinamove mladosti?
S Domagojem Čondićem i Tinom Krmpotić definitivno smo dobili jako puno u stručnom stožeru. Došli smo u vrhunac sezone bez ijedne ozljede.
Na početku sezone, na Čondićevim treninzima bilo je igrača koji su padali i povraćali nakon treninga, a u drugom dijelu sezone igrači su bili čak i malo frustrirani i ljuti kad bi vidjeli Čondića na treningu. Ali su odradili taj isti trening i bili su puno bolji i brži i još su imali energije biti ljuti nakon treninga.
To je igračima na kraju više bio mentalni napor nego fizički jer su oni to istrčali s lakoćom. Na početku sezone je bio fizički. To znači da smo jako napredovali s te strane.
Imali smo Tinu koja je bila s igračima kad god je to trebalo. Svi koji su imali probleme s ozljedama su se vratili i velika je to stvar u odnosu na prošle sezone. Mislim da ne možemo ni uspoređivati bitnost Čondića i Tine za ovu ekipu. Mislim da su mladi igrači pogotovo imali beneficije od toga jer su oni u ključnom trenutku svog razvoja dobili vrhunske stručnjake koji su ih izgradili.
Na kraju, u posljednjoj utakmici, jasno je vidljivo, naša dva mlada igrača Novak i Mužar su ti koji nas vraćaju u utakmicu. Iz tog primjera je jasno kolika je uloga pripreme i struke u svemu tome. Ali ne samo oni, i Vučković i Piplica su pokazali dobar napredak. Mudronja je tu možda ostao malo dužan, ali to su opet neke stvari za naš interni razgovor. Tu ćemo isto pronaći rješenje.
Organizacijski, kad bi se nekome od igrača nešto dogodilo, ekspresno smo osigurali magnetske rezonance, rendgene i sve druge stvari koje su u tom trenutku bile potrebne. S te strane klub je napravio veliki iskorak. Naravno da je to koštalo, ali tu je urađen veliki korak prema profesionalizmu.
Baš u ovom segmentu ćemo u budućnosti postati još kvalitetniji i profesionalniji, ali više o tome nekom drugom prilikom.
Futsal Dinamo kao prva stvar u životu
I za kraj, da rezimiramo, kakav Futsal Dinamo možemo očekivati sljedeće sezone?
Tražim igrače koji imaju karakter. Koji će biti iz tekme u tekmu gladni i željni napredovanja. Igrače kojima će Futsal Dinamo biti prva stvar u životu.
Ja znam da to nije lako, ali došli smo do toga da ako ti to nije prva stvar u životu teško da možeš pratit to što radimo. Jednostavno, tražit ću igrače koji su se tome spremni maksimalno posvetiti i koji će to pokazivat ne samo na utakmici jer to nije dovoljno. Svaki dan će morati to pokazivati.
Morat će biti jednostavno gladni ili neće moći biti dio ovog kluba. Ovaj klub jednostavno to traži. Klub je osnovan na leđima volonterima, na strasti naših navijača i jednostavno taj ‘dug’ se mora vratiti, pogotovo ako si za to plaćen. Moraš to znati cijeniti.
Komentar za kraj razgovora…
Nadam se da ćemo sljedeće godine nastaviti rasti, posebno što se tiče posjete utakmica, učlanjenja, rezultata…
Ono što je sigurno je da će uprava uraditi svoj dio da se napravi iskorak, da se klub još više ojača, da postanemo još financijski stabilniji. Također, cilj je da Škola još više naraste jer je trenutno ona ta koja je naš motor. Ona je ta koja nas gura, koja raste i vuče klub sa sobom.
U tom segmentu imamo već i fanatike koji su spremni raditi i maksimalno se tome posvetiti i tu se rezultati odmah vide. Tu ćemo sigurno još jače ‘gurati’ da budemo još bolji.
Dinamo – to si ti!
