Matija Đulvat: “Moramo biti ponosni na to što smo odradili, ali ne smijemo stati”

Nakon duge sezone koja je počela zapravo nikad kasnije (tek u listopadu), po prvi put bez zimske pauze, nakon četiri odigrana natjecanja i uoči Redovne ljetne skupštine, sjeli smo i popričali s trenerom prve momčadi, a to je naravno Matija Đulvat.

Matija Đulvat već je četiri sezone na poziciji glavnog trenera, osvojio je tri nacionalna trofeja te s momčadi igrao Ligu prvaka. Iako smo, još uvijek aktualnu, ovu sezonu završili bez trofeja, napredak je vidljiv i ne možemo ga osporiti. Futsal Dinamo po prvi je put igrao Elitnu rundu Lige prvaka, a to znači da je Klub bio među 16 najboljih ekipa Europe, regularni dio prvenstva Plavi su završili na prvom mjestu, a korak dalje napravljen je i Kupu, igrali smo finale.

Pa da krenemo. Što za tebe znači 8. srpnja?

„Uf… 8.srpnja… Ne sjećam se…“

Datum je to Izvanredne skupštine na kojoj si službeno 2021. godine postao trener prve momčadi. Je li to bila neka prekretnica za tebe, ali i za Klub? Jesi li očekivao da će u ove četiri godine Dinamo doći ovako daleko?

„Pa nekako se očekivalo od samog postanka kluba da ću ja jednom biti trener. Predsjednik sam na početku bio više zbog toga što nije imao tko drugi biti. Odluka je pala jer sam jedan od osnivača, a i igrao sam za klub. No, uvijek nas je tu bilo troje-četvero koji smo praktički ravnopravno vodili klub kao i danas. Bilo je prirodno da u jednom trenutku postanem trener nakon igračke karijere, a je li bila prekretnica za klub, rezultatski je, ali mislim da smo uvijek imali dobre trenere i da su oni možda imali uvjete kao ja vjerojatno bi i oni napravili sličan iskorak. Prekretnica se dogodila kada je klub u sportskom smislu počeo profesionalno raditi (sedam treninga tjedno, igrači koji se bave samo igranjem ili studiranjem, ulaganje u dodatne trenere i zdravu ishranu…). Mislim da su i Čuljo i Juka i Mićo radili odličan posao i da su oni postavili temelje današnjih uspjeha, oni su začetnici procesa. Ja sam imao sreće kada sam postao trener da se taj iskorak dogodio baš tada pa smo osvojili dva prvenstva u četiri godine. Prvu godinu slažeš ekipu, učiš i postavljaš temelje kako se radi. Drugu godinu kreće rad i napredak, postaviš sve na one noge kako ti misliš da bi trebalo biti, a onda se treću i četvrtu godina se taj rad vidi. Nama se dogodilo da smo u drugoj i trećoj sezoni osvojili naslov prvaka, a u četvrtoj smo opet napadali, imali smo kontinuitet u prvenstvu. Nismo na kraju ništa osvojili, ali bili smo ekipa koja je osvojila najviše bodova, igrala se Liga prvaka, Kup finale… Sve druge ekipe su nas smatrale favoritima, možda smo na početku sezone izgubili neke bitne igrače, došli su neki novi koji možda nisu imali tu kvalitetu, ali su dali nešto drugo ekipi, pa se nije osjetilo da smo slabiji nego naprotiv, bili smo bolji.“

„Svi mi ćemo gledati o uspješnosti nečega kroz rezultat, ali opet ono što je meni bitno je da smo napravili kontinuitet igara, rasta i kvalitete igre, a mislim da smo to imali. To ja igračima uporno ponavljam da nam ne smije baš sve biti rezultat. Prošle dvije sezone nismo bili najbolji, ali smo se u pravom trenutku iskazali, a ove godine je bilo obrnuto. Sve u svemu, zadovoljan sam s protekle četiri godine i nadam se da ćemo tako nastaviti. Idemo napredovati, osvajati trofeje, vratiti se u Europu. Cilj je biti najbolji u Hrvatskoj, a pokazali smo da to možemo biti, naravno ima tu još puno prostora za iskorak na svim segmentima.“

Rezime sezone: „Nekad je standard bio da igramo polufinala, a sada je standard da se borimo za trofeje.“

Kao što smo već rekli, iako bez trofeja, ova sezona nije bezazlena, već se vidi da Klub raste i ide u pravom smjeru. Kako komentiraš te neke povijesne trenutke, ali i općenito sezonu tijekom koje smo puno puta bili jako blizu nekog trofeja?

„Ja bih čak rekao da smo najveći dužnici ostali u Europi. Tamo sam očekivao par pobjeda, što se nije dogodilo, i žao mi je da u tome nismo uspjeli, a opet mislim da smo utakmice protiv Lavala (Elitna runda op.a.) i Rumunjskog United Galatija (Glavna runda op.a.) odigrali jako jako dobro i da je tu možda izostala nagrada. Pobjedom protiv Francuza dobili bismo priliku boriti se za Final Four. Drugačiji osjećaj imaš kad si na terenu i znaš da si u poziciji gdje se boriš za završni turnir, a to je nešto što nismo uspjeli ostvariti. Nemamo to iskustvo koje ima Kairat, a opet s druge strane, drago mi je da su igrači osjetili te utakmice i taj nivo igre. Koliko god je to izgledalo blizu, tu je još uvijek puno rada, puno odricanja, energije da bi završili među najboljima u Europi. Dinamo ima puno prostora za napredak i mislim da nam je iskustvo Lige prvaka samo poticaj za daljnji razvoj.“

„Dogodile su se utakmice, protiv Torcide i protiv Osijeka, kada smo u kratkom periodu dobili četiri, pet golova i onda se teško bilo vraćati, ali opet i to je nekakva škola. U budućnosti ćemo sigurno biti pametniji, moramo razmišljati da svaka utakmica ima svoju priču i da nikad ne smijemo gubiti gard i krenuti bezglavo jer će nas kazniti. Na kraju, sve te utakmice smo mi stizali rezultat, uložili dodatnu energiju da popravimo stvari, niti jedna od tih ekipa nas nije „ubila“. Nego je strepila do zadnje sekunde, a to je pokazatelj da mi možemo. Bez obzira kako je krenulo, ne predajemo se, ne klonemo duhom, to je isto jako bitno za nas. Ali ako gledamo samo kroz prizmu rezultata, onda nisam zadovoljan, no opet, ako gledam duži kontekst svega onda smo bili dobri. Nekad je standard bio da igramo polufinala, a sada je standard da se borimo za trofeje u svim natjecanjima. Nije ni normalno da svake godine budeš prvak…“

Kako je bilo igrati utakmice bez kultne „Dvojke“, je li to utjecaja na ekipu?

„Što god da kažem zvučat će kao nekakav alibi, a ova ekipa je pokazala da im to ne treba. Jasno da ti je lakše kad igraš u dvorani u kojoj treniraš, ali trenutačno je situacija da to nije ostvarivo i to prihvaćamo. Sretan sam što se „Dvojka“ obnavlja i nadam se da ćemo se što prije vratit tamo.”

Poseban uzlet dogodio se u siječnju, zaredalo se nekoliko pobjeda te je Dinamo izgledao kao nezaustavljivi stroj. Čak ni poraz u Makarskoj nakon toga nije poremetio atmosferu jer ste odmah slavili protiv istog protivnika u polufinalu Kupa.

„Na početku sezone smo promijenili nekoliko igrača i odmah smo igrali Ligu prvaka pa je trebalo vremena da sjedne sve na svoje mjesto. U siječnju, u tom periodu između reprezentacije smo se posložili. Kup se igrao vikendom kada se nije igralo prvenstvo pa smo uvijek bili koncentrirani na tu jednu utakmicu, imali smo vremena dobro se pripremiti. Kada smo prvi put osvojili prvenstvo, Tiho je taman došao na polusezoni i počeli smo pobjeđivati. To je naš period u kojem očekujemo da se ekipa stabilizira i posloži za drugi dio sezone. Nagradio nas je tada i rezultat što nam je dalo dodatnu vjeru i energiju.“

Ipak, još uvijek neosvojeni trofej Kupa izmaknuo je i ove godine. Kako si proživio cijelo to prvo ikad igrano finale? Ponovno si pozivao „luđake“ na uzvratnu utakmicu jer si vjerovao da dečki uz huk s tribina to mogu. Iako smo bili blizu, nažalost, 6:1 iz prve tekme je bilo teško za nadoknaditi.

„Prva utakmica je opet pokazala to neko naše “dječje” lice na pet, šest minuta. Kada gledam utakmicu nakon što je sve gotovo izvučem zaključak da smo prvo poluvrijeme mi dominirali, stvarali šanse, no nismo uspjeli slomiti utakmicu, a onda se dogodilo to što se dogodilo. Makar smo i nakon te “rupe” od pet-šest minuta stvarali šanse, imali smo i deseterac da dođemo na dva, tri razlike, a onda utakmica završi s pet razlike, nismo iskontrolirali do kraja situaciju i onda je završilo tako kako je završilo. Ja znam da mi imamo kvalitetu za napraviti podvig i kad otpustimo kočnice, pogotovo na domaćem terenu ako dođu, nazovimo ih naši “luđaci”, nama ništa nije neostvarivo. Prvo poluvrijeme u Zagrebu smo bili jako dobri, ali vodili smo samo 1:0. Opet smo svi vjerovali da ćemo krenuti kad tad i da ćemo doći blizu, samo što smo došli prekasno. Drago mi je da u takvim utakmicama igrači shvate koliko mogu i da ništa nije nemoguće. To će nam za budućnost sigurno koristiti, pogotovo kada budu europske utakmice, kada u utakmici ulovimo taj trenutak vala energije i entuzijazma onda na tom valu zbilja možemo jako puno. Isto tako, moramo shvatiti da ne smijemo dozvoliti takva padanja kad nas ne ide. Teške krizne trenutke moramo prebroditi bolje. Ovo je ekipa koja ima visoke amplitude, mladost koja može poletjeti, ali i zakopati se u zemlju. Futsal je takav sport pa sam znao da se nakon prve tekme možemo vratiti. Kad te krene, otvori se malo, možeš to stići. Nije bilo lako, ali velim, opet je to neka utakmica koja će nam ostati u sjećanju i koja će nam dati možda poticaj za daljnji rad. Znali smo nakon nje da u prvenstvu možemo do kraja.“

A upravo nakon herojski odigrane uzvratne utakmice Kupa, svi smo vjerovali da smo spremni za novu obranu naslova. Prokomentirajmo i doigravanje, posebno seriju s Osijekom. Pomalo neočekivano, Osijek je poveo 2:0 u seriji, možeš li nam reći što se dogodilo u te dvije utakmice, koje su vjerojatno svima ostale u najlošijem sjećanju ove sezone?

„Sigurno da poraz protiv Osijeka više boli nego onaj protiv Torcide. Jednostavno se u prvoj utakmici dogodilo to da smo nakon dobrog starta brutalno kažnjeni i iz gotovo svakog udarca dobili gol. Poslije smo mi to stizali, čak smo do poluvremena s 0:5 došli do 3:5, imali smo šansi da dođemo čak i bliže. Odgovorili smo na taj krizni trenutak. U drugom poluvremenu smo isto nekoliko minuta stvarali jako dobre situacije, ali kako ja to volim filozofirati kao da netko odozgora gleda pa kaže: „Niste ovaj put to zaslužili, možda još niste spremni, da ne pomislite da ste bolji nego što jeste“. Drugu utakmicu smo dominirali, ali opet nismo uspjeli prelomiti, dobijemo gol iz deseterca i neke polukontre gdje protivnik čeka u principu da vidi što će se dogoditi i nakon naših šansi nas kazni. Nakon toga idemo u Osijek i svi smo uvjerenja da možemo vratiti seriju u Zagreb, što smo i pokazali u prvoj utakmici. Promašili smo i tu jako puno šansi i dozvolili Osijeku da bude u igri, iako po rezultatu izgleda da je bilo lako. A druga gostujuća utakmica…ne mogu objasniti da dobro igramo i radimo, a onda nas opet iz prve dvije situacije Osijek brutalno kazni. Neko je opet odozgora rekao: „Ne možete biti tri puta zaredom prvaci“. A Osijek je bio taj koji nam je u tom trenutku to oduzeo. Jasno da možemo bolje, jasno da smo mi krivi za to, ali stvari se ovoga puta nisu posložile onako kako smo mi mislili da bi trebale. Generalno gledajući, mislim da nismo bili na tom mentalnom nivou na kojem smo bili protekle dvije godine kada smo osvojili prvenstvo.”

Matija Đulvat: „Ja uživam slušati i osjećati tu energiju koju igrači imaju u svlačionici..“

Nakon rezimea sezone, vrijeme je da popričamo i o igračima. Kako si zadovoljan pojačanjima koji su po prvi put u Dinamovom dresu: Pasariček, Cigler i Čop?

„Sva tri igrača imaju veliki potencijal. Najmanje prilika dobio je Cigi i to mi je jako žao. Mislim da sam najveću grešku napravio jer mu nisam dao više minuta u regularnom dijelu prvenstva da dobije sigurnost, da pokaže svoj potencijal koji mislim da ima i to je nešto što ću iduće sezone pokušati ispraviti. Čop…pa ja mogu shvatiti da prema van, ljudi će reći da nije dao što je trebao dati, ali mi koji smo svaki dan s njim i koji radimo s njim, igramo i živimo, svi znamo da je to igrač koji će sigurno eksplodirati i koji će biti nositelj naše igre u budućnosti. Ima kvalitetu, ima znanje, ima predispozicije, reprezentativac je Slovenije i to je igrač koji će se sigurno isplatiti. S obzirom na to da je došao s 19 godina, da je promijenio državu, maknuo se prvi put od obitelji i da je na ovaj način odigrao sezonu, ja mu skidam kapu i mogu reći da od njega očekujem velike stvari i siguran sam da nas neće razočarati. Što se tiče Paste, mislim da je njemu bila možda najteža promjena. Došao je kao prvak Slovenije, igrao Ligu prvaka, bio najbolji strijelac tamo… Opet, hrvatska liga je malo drugačija, u Dinamu se drugačije radi, očekivanja su bila velika… Nije pokazao sve što zna, mislim da se u njemu krije još dosta potencijala. Prilagodba na ovakav način rada koji imamo u klubu nije bila lagana i ja sam svjestan toga. Mislim, odnosno siguran sam da on može bolje, ovo nije pravi Pasariček. Nije dao ono što smo očekivali, ali nije sve njegova krivica jer nije lako doći u Dinamo i odmah se nametnuti kao glavni igrač. On je možda mislio da će to tako biti, ali ja ne mogu reći da sam nezadovoljan. Znam kakav je to tip igrača, s čim se borio, da je mogao bolje, mogao je, ali bit će on još bolji.“

Moramo spomenuti i našeg Mateja Horvata. Kako si zadovoljan njime? Igrao je većinu sezone u ulozi pivota što nije njegova prirodna pozicija.

„Banana je uvijek Banana… uvijek je bio poseban igrač koji može igrati sve pozicije, navikao se igrati na beku gdje drži kontrolu igre i gdje se najbolje osjeća. Na pivotu mu možda nije tako zabavno, a došao je nakon dvije godine stanke. Mislim da je on puno od sebe očekivao, a dobio je minuta i dosta povjerenja. Čak bih rekao da je puno utakmica odradio jako dobro, ali i njemu možda ritam i način igre nije skroz odgovarao jer smo mi brza ekipa, a Banana ipak voli više stati na loptu. To je definitivno igrač koji se primijeti na terenu i koji ne može ostaviti nikoga ravnodušnim. Ima iskustvo, bitan je i za svlačionicu. E sad, on možda nije po brojkama napravio ono što je trebao s obzirom na povjerenje koje je ukazano, ali on je jednostavno igrač koji može napraviti razliku. Da li mu treba još vremena da dođe na svoj nivo, sigurno da treba, i je li njegova pozicija bek ili pivot, to je nešto što ćemo sigurno on i ja raspravljati u budućnosti.“

Odličnu sezonu imao je sigurno Nikola Gudasić. Kako smo jednom komentirali, eksplodirao je na kraju prethodne sezone te svoj odličan ritam nastavio i u ovoj. Najbolji strijelac Plavih (22), igrač sezone po izborima Poliklinika Milojević igrač mjeseca, a evo prije dva dana proglašen je za najboljeg igrača HMNL-a u izboru HUNS-a u kojem glasaju igrači i treneri. Malo ga je ozljeda usporila na kraju, no svakako individualno jedna odlična sezona za našeg Gudu.

„Sve brojke mu idu u prilog i tu nemamo što govoriti. To se sve i vidi, jako je bitan, prvi dio sezone bio je bolji nego ovaj drugi dio. Mučila ga je i ozljeda pa je i to utjecalo, pogotovo sada pred kraj, na njegovu igru. Na veliku potrošnju utjecala je i reprezentacija, gdje je vrlo bitan, a dobio je i dodatne utakmice. Njegov potencijal znamo i ja mislim da njegov rast tu ne staje, tako da on može biti samo još bolji jer je dovoljno mlad da bi napredovao, a stekao je i dobre radne navike.“ 

Možemo malo i o našim golmanima. Filip Ivan Pranjić dobio je nekoliko prilika na golu ove sezone, Marko Miletić sigurno je veliki potencijal, Piplica se dosta ohrabrio u igri prema naprijed, posebno u drugom dijelu sezone, a Pavlić ipak ima najbitniju ulogu, biti kapetan na klupi i izvan nje.

„Odmah moram reći, Modri odlično radi s njima. Marko Miletić se dobro razvija i golman je koji dolazi, tu smo ajmo reći sigurni. Piplica je stasao, nije još dosegao svoj vrhunac i mislim da će svakom utakmicom i svakom sezonom on biti sve bolji. Golmani, ja bih rekao, kasnije sazrijevaju i kad dobiju dodatnu mirnoću i iskustvo tek tada pokažu svoju stvarnu kvalitetu. On nije gotov golman i ima prostora još za napredak, a opet je najbolji u Hrvatskoj i prvi je golman reprezentacije. Pranja je dijete kluba, u Novom Marofu je jako bitno da brani i da ima kontinuitet. Nikakav problem nam nije bio staviti ga na gol u HMNL, odradio je nekoliko utakmica u prvenstvu i Kupu. Sljedeće godine će sigurno dobiti koju utakmicu više, takav je plan s trenerom golmana. Mislim da smo na ovoj poziciji baš sigurni i da tu nemamo problema. Što se tiče Paleta, imati takvog igrača, kapetana u svlačionici, mislim da je veliko bogatstvo. Dok god on bude mogao pratiti zahtjeve prve momčadi, bit će s nama jer je jako bitan za sve nas.“

Koliko je bitna uloga Tihomira Novaka? Već treću sezonu zaredom gledamo ga kako se iskazuje u onim najključnijim trenucima. Koga uz njega vidiš kao vođu na terenu?

„Pa rekao bih da i na tom području nemamo problema. Po mom mišljenu, Mužar i Tiho su ove godine bili naši najbolji igrači. Mužar je sigurno netko tko će naslijediti Tihu i tu smo sigurni, ali dok god je Tiho na ovom nivou, naravno da je on taj i da je lider. Recimo, Čeki je igrač koji radi, i naprijed i nazad je dobar, ali rekao bih da uloga lidera ide s pozicijom na terenu koju igraju Tiho i Mužar. Čak mislim da je i golman taj koji ima bolji pregled igre, komunicira više s ostalim igračima. Tko nosi traku, to je možda manje bitno, ali što se tiče same pozicije na terenu, mislim da su to zadnji igrači. Opet, govorim iz svog iskustva jer sam ja igrao tu poziciju pa onda mi je to nekako logičnije što se tiče terena, davanja ritma utakmice i razigravanja. Mislim da su Tiho i Mužar imali sjajnu sezonu, da su narasli i bez obzira koliko Tiho ima godina, sve nas iznenađuje koliko uvijek može biti bolji i koliko druge oko sebe čini boljima. Njih dvojica su naša garancija za budućnost, a nakon njih tu dolazi i Dominik Fotak koji će ih nadam se pratiti u stopu i brzo doći do statusa da bude pravi.“

Koga bi još trebalo izdvojiti?

„Uvijek volim izdvojiti igrače poput Dekanića, Zonjića, a posebno Konsua i Prgometa koji su jako bitni za ekipu. Oni možda manje igraju, što nije lako, pogotovo u ekipi koja se bori za trofeje. Uvijek su spremni odraditi svoj dio posla na visokom nivou, što nije jednostavno. Što god da se dogodi loše, njih će se kriviti ako su oni bili na terenu u tom trenutku. Mislim da bilo kojeg drugog igrača, iz početne postave, kao što su Čekol, Gudasić, Mužar, Tiho stavimo u tu poziciju da ne igraju ili da igraju bez kontinuiteta i kratke periode utakmice, da ni oni ne bi bili puno bolji i ne bi toliko dali koliko ovi igrači daju. Oni su jako, jako, jako bitni za našu ekipu i nekako, kada pričam, njih najviše zakinem, ali opet svatko u ekipi ima svoju ulogu i oni su tu ulogu prihvatili vjerojatno na uštrb sebe, a za dobrobit ekipe. Nekada im je to vrlo teško, frustrirajuće, malo minuta dobiješ, ali na kraju ja im se želim dodatno zahvaliti i istaknuti ih jer bez njih ne bi bilo ovako dobrog Dinama.“

Za kraj ovog dijela, koliko si zadovoljan atmosferom u svlačionici tijekom sezone?

„To je nešto što je možda i najbitnije za ovu ekipu. Ja uživam slušati i osjećati tu energiju koju imaju u svlačionici, koliko oni vole biti zajedno. Ja bih rekao da je to najveća forca ove ekipe, to me čak iznenadilo. Velim, rijetko kad će se dogoditi ovakva svlačionica kakva je u Dinamu, pogotovo ove sezone. Jako sam sretan zbog njih i mislim da je to nešto što moraju čuvati.“

„Klub naravno radi jako dobro, ali znam da može i bolje.“

Kao netko tko je bio kapetan, predsjednik Kluba, a sada je godinama trener prve momčadi koji zasigurno ima želju da iz naše Škole dođe što više prvotimaca, kako komentiraš razvoj naših mladih igrača? Juniori i kadeti ponovno su među četiri najbolje ekipe, a pioniri za vikend igraju svoju završnicu. Napravili su i odličnu uvertiru za to, osvajanje ZNS lige za U15 kategoriju.

„Sada ćemo raditi velike promjene u klubu što se tiče škole. Jednostavno, da bismo dobivali opet kvalitetne igrače, kako je prva momčad narasla, a škola ostala na istoj razini, sada je puno teže iz mlađe momčadi doći u prvu. Prije je to bilo lakše dok nismo bili prvaci, a sada ćemo morati to preustrojiti. U školi će se morati više raditi, više trenirati, stjecati neka veća odgovornost da bismo mogli izbacivati mlađe igrače. Igrač koji dođe s tri treninga tjedno po sat vremena, junior, u prvu momčad gdje imamo šest, sedam treninga po sat i pol, plus analize, gostovanja i to, ogromna je to razlika. Tom igraču treba jako puno da bi se privikao na rad seniora, bez obzira ne njegovu kvalitetu. Nama je velika stvar bila ta druga momčad koja je igrala treću ligu (2. HMNL centar op.a.) i posudba igrača u Novi Marof. U Marofu su igrali Mitrović, Fotak i Pranjić, skupili su minute i oni će sljedeće godine sigurno biti dio momčadi. Pojačavanjem druge momčadi i povećanjem broja treninga idemo prema tome da Škola nastavi davati mlade igrače. Uložit će se i u trenere naravno, koji će se dodatno educirati, popravit ćemo i fizičku pripremu naših igrača. Ima dosta posla, ali sigurno ćemo se potruditi da idemo korak naprijed sa Školom.“

Uz to, ove godine smo organizirali i treći ZG5 turnir, na puno većoj razini. Osam ekipa U13 i 12 ekipa U15, momčadi iz raznih država.

„Sve te neke ideje na početku ne mogu odmah uspjeti i ne može se to ni očekivati. Ove godine je bio najbolji turnir, a dogodine očekujem da će se te ekipe vratiti jer koliko znam, bile su zadovoljne svim segmentima. Uz njih, vjerujem da će se povećati posjećenost i mislim da će biti i više ekipa. To je opet nešto što je napravljeno, odrađeno, zakopani su temelji kako treba i sad ćemo samo rasti. Najbitnije je da klub ima kontinuitet od rezultata do organizacije.“

Bez stožera, nema ništa. Kako si zadovoljan radom Tine, Grge, Modrog i Čonde?

„Ja bih tu dodao i Fabu, sportskog direktora, koji je s nama aktivno sudjelovao u radu oko prve momčadi. Njima sam rekao puno puta da sam navikao biti „one man band“ i donositi odluke sam. Bilo mi je teško prijašnjih godina priviknuti se na njih, a sad kada gledam unatrag, bez njih sigurno ne bismo napravili ono što smo napravili. To su sve top ljudi, veliki radnici i jako su kvalitetni u svom poslu, a uz to imaju vrhunske radne navike, vole delati, a uz to su mladi i puni energije za rad. Tinu su prepoznali svi pa je radila u više različitih reprezentacija (nogometna, košarkaška, rukometna, teniska…), što je dokaz velike kvalitete i tu zbilja moramo biti sretni što je imamo. Što se tiče Modrog, s golmanima nemamo problema u niti jednoj ekipi, tu on pokazuje svoj veliki rad, a član je gotovo svih HNS-ovih reprezentacija. Godinama svi vide da je Futsal Dinamo možda i najspremnija ekipa u ligi i da svojim ritmom jednostavno gazimo protivnike. Znači da je Čonda, koji se toga primio ispočetka, dao svoj veliki doprinos, a da je to prepoznato, dokaz je poziv u nekoliko različitih kategorija HNS-ovih reprezentacija. Grgić je onaj koji mi daje vrhunske savjete na poluvremenu, a kad me nema onda s dečkima odradi sve maksimalno dobro. Učimo jedni od drugih, rastemo, ima među nama uvijek nekih nesuglasica i oprečnih mišljenja, što je normalno, ali generalno imamo svi isti cilj, a to je da napredujemo. Dobro je da nemamo uvijek isto mišljenje, ali na kraju se uspijemo dogovoriti. Naravno, kada treba presjeći onda sam ja taj koji donese odluku, ali mi je drago da su oni od početka, od kako radimo skupa, sve kvalitetniji i kvalitetniji. Jako bi mi bilo teško da ih nemam i jako sam zadovoljan s njima i mislim smo vrhunski tim. Veliko im hvala na svemu jer mene su sigurno napravili boljim čovjekom, a i trenerom.“

A radom ostatka ljudi u klubu?

„I tu ćemo napraviti iskorake sigurno. Mislim da klub raste, kao što sam rekao za školu, da smo možda zapeli negdje, da moramo popraviti neke stvari jer se prva momčad digla jako. Klub naravno radi jako dobro, ali znam da može i bolje. Sada ćemo podvući svi zajedno crtu i vidjeti gdje sve želimo napredovati. Od kluba koji je bilo na nuli, koji je bio viđen kao neki otpor sistemu, došli smo do toga da smo najcjenjeniji u Hrvatskoj. I to ne samo u Hrvatskoj, već nas i klubovi izvan države kopiraju – dosta klubova se počelo udruživati s futsal klubom, a to je sve krenulo od nas, od Dinama. A ono što je bitno, zadržali smo tu neku svoju viziju i kulturu vođenja kluba. Baziramo se na mlađima, na školi, želimo biti samoodrživi, ne zaletavamo se. Hvala svim ljudima koji rade u Dinamu od, ajmo reći, 2014. godine jer bez njih ne bismo ovo sve ostvarili. Moramo biti ponosni na to što smo odradili, ali ne smijemo stati. Moramo opet podići ljestvicu što se tiče organizacije i biti još bolji.“

Vrijeme je za Skupštinu: „Nadam se da će ove godine ljudi postavljati još više pitanja jer na taj način pokazuju da im je stalo.“

Za točno tjedan dana (12.6., 20:00) na redu je četvrta Redovna ljetna skupština. Reci nam, koliko je važna demokracija u sportu općenito?

„Ja sam onaj prvi koji kaže da u sportu nema demokracije… hahahah…. demokracija je jako bitna da ljudi izaberu lidere, tko će ih voditi, zato je sigurno bitna. Oni koji su izabrani moraju donositi odluke u cilju napretka kluba. Često se kaže da u demokraciji odlučuje puno ljudi, ali ne, opet na kraju odlučuje jedan, dva ili tri čovjeka, ali demokracija je ta poluga koja omogućuje se ti ljudi maknu ako izgube kompas, energiju, ako pomisle da su bitniji od samog kluba… e zato je demokracija bitna. Sve ovo drugo… kada izabereš nekoga da radi, puštaš ga da radi, nema tu miješanja u nečiji posao.“

• Redovna skupština (četvrtak, 12. lipnja, Restoran Pivana, 20 sati)

Članovi su glasali i 11. 7. 2015. kada si postao prvi izabrani predsjednik Kluba, a 2021. sazvao si Izvanrednu skupštinu na kojem je izglasani predsjednik Nikola Milojević odmah postavio upravo tebe za glavnog trenera. Vjerujemo da obje funkcije imaju određenu težinu odgovornosti, posebno ako su donesene putem glasova članova kluba, direktno ili indirektno. Znamo da ti članovi nisu samo članovi, to su navijači i zaljubljenici u ovaj Klub. Kako ti gledaš na tu odgovornost?

„Uvijek ti je drago i lijepo je kada se ljudi odluče za tebe, ipak je to čast biti predsjednik jednog kluba, a pogotovo ako je to Futsal Dinamo koji je u tom trenutku nešto najljepše u Zagrebu. Iza tog kluba su tada stali svi navijači Dinama i građani Zagreba koji vole Dinamo. Svi su podržali taj klub jer su vidjeli u njemu nešto, što bih ja rekao na kraju, što se i dogodilo. Kako bi klub trebao funkcionirati, razvijati se i kakav bi zapravo trebao biti. Ja mislim i nadam se da ih nisam razočarao s time kako se klub razvio. To je nešto što će mi ostati uvijek u sjećanju. Bilo je puno ružnih stvari, ali opet kad gledaš, još više je bilo i lijepih trenutaka. Dinamo mi je puno dao općenito što se tiče tih nekakvih emocija, sjećanja i to je najbitnije. Kao Nikolin izbor, bilo je pomalo očekivano da sam ja taj koji će biti trener, ali isto tako mislim da nisam razočarao nikoga. Osvojili smo dvije titule, mislim da smo narasli, tako da se i taj njegov odabir pokazao ispravnim. Što nam nosi budućnost, ne znamo. Nadam se da ćemo nastaviti s dobrim radom i rezultatski biti uspješniji nego ovu sezonu. Ponosan sam i sretan na sve što smo ostvarili zajedno, i kao predsjednik, i kao trener, a na kraju krajeva i kao igrač.“

• Učlani se u Futsal Dinamo

Koliko za Dinamo znači demokratsko načelo „jedan član, jedan glas“? Uveli smo i novu opciju, a to je da članovi mogu postavljati pitanja putem maila prije same skupštine. Vidiš li to kao dobar potez i možda priliku da se još više ljudi uključi u Skupštinu?

„Mislim da još uvijek ljudi ne razumiju tu demokraciju i to pravo koje imaju. Prije sam rekao da nema demokracije u sportu, ali ima. Tko god je došao na Skupštinu, tko god je htio nešto pitati, uvijek je ispoštovano i odgovoreno. Nadam se da će ove godine ljudi postavljati još više pitanja jer na taj način pokazuju da im je stalo. Ne moraju to biti ugodna pitanja, sve što čovjeka zanima na meni i nama je da probamo na to odgovoriti. A nadam se da će i ova opcija postavljanja pitanja putem maila biti iskorištena. Također, nadam se da će biti puno ljudi jer je i to način pokazivanja da je nekome stalo, da je dio tog kluba i sudjeluje u radu. Bez obzira na to što su neki ljudi izabrani, svaki član ima pravo predložiti neku ideju i reći ono što misli. Uvijek je dobro poslušati ideju, savjet od nekoga tko je dobronamjeran i želi pomoći. Ono što mi mislimo da može biti iskorišteno, mi ćemo iskoristiti. I dalje mislim da ljudi još uvijek nisu svjesni što znači imati svoj klub gdje ti imaš pravo glasa i gdje možeš sudjelovati u radu.“

Nismo još ništa završili…

Došli smo i do samog kraja našeg intervjua, može li neka završna riječ?

„Završne riječi nema sigurno, nismo još ništa završili. Žao mi je što nas neće biti sad neko vrijeme, neće biti utakmica gdje se svi najviše podružimo. Naši navijači mogu biti sigurni da smo već krenuli s radom i da su pripreme za iduću sezonu već u tijeku. Volio bih da nas dogodine još više podrže jer i sami mogu biti svjesni koliko nam znači njihova podrška. I kad je lošiji dan za ekipu, ako imaš dodatnu energiju s tribine, mislim da se onda puno lakše igra. Tako da, volio bih da navijača bude što više i da uživaju u našim utakmicama.“

Našem Matiji zahvaljujemo na izdvojenom vremenu, a vas naši dragi navijači i čitatelji još jednom pozivamo da se, ako još uvijek niste, učlanite u Klub koji pripada navijačima i dođete na Redovnu ljetnu skupštinu za tjedan dana, 12. lipnja u Pivanu (Ilica 222) s početkom od 20:00 sati. Nastavljamo dalje graditi Klub zajedno! Dinamo – to ste vi!

Budi uz svoj Futsal Dinamo

• Daj krila Leptirićima i osvoji medalje s Fujijem – tvoja donacija mijenja živote. Doniraj!
• Postani i ti Plavi prijatelj kluba. Saznaj kako se pridružiti kampanji za samoodrživi klub.
• Posjeti naš webshop, opremi se i s ponosom predstavljaj naš klub gdjegod išao.

Dinamo – to si ti!

• UČLANI SE!
• POSTANI PLAVI PRIJATELJ
• UPIŠI ŠKOLU FUTSALA