Futsal Dinamo svoje je putovanje započeo prije više od dvije godine kao amaterski klub s kvartovskim igračima. Klub je do danas igrački i organizacijski značajno porastao, a cijelim putem imao je podršku prvog plavog sponzora i velikog Dinamovca, Nikole Milojevića.

G. Milojević rođeni je Zagrepčanin, koji je s 12 godina preselio u London. U engleskoj prijestolnici diplomirao je medicinu 1995. te se specijalizirao na području estetske medicine. Godine 2005. u Londonu je otvorio firmu Milo Clinic posvećenu nekirurškoj estetskoj medicini, a 2011. u Zagrebu otvara Polikliniku Milojević, najmoderniju anti-aging kliniku u ovom dijelu Europe u koju često dolaze i brojni sportaši.

No, možda i najbitnije, dr. Milojević je veliki navijač Dinama i hrvatske reprezentacije.

“Rođen sam u Zagrebu 1970., a na prvoj utakmici Dinama bio sam s pet godina kada me je na zapadnu tribinu Maksimira odveo moj polubrat. Ljubav se javila odmah. U bivšoj državi Dinamo je predstavljao i simbolizirao sve – Zagreb, Hrvatsku i, naravno, nogomet. Dinamo pratim cijeli svoj život. Sjećam se da sam u šampionskoj sezoni ‘82., netom prije nego što sam se preselio u London, nabavio karte za proslavu naslova u zadnjoj utakmici prvenstva protiv Budućnosti na Maksimiru. To je tada bila velika stvar. No, ja sam dobio vodene kozice i utakmicu sam morao slušati doma na radiju s djedom Ivanom. To mi je istovremeno bio jedan od najgorih, ali i najljepših dana u životu.”

Nikola Milojević pohađao je klasičnu osnovnu školu u Zagrebu do svoje 12. godine, kada s obitelji seli u Englesku i nastavlja srednjoškolsku edukaciju u katoličkoj školi St. George's College u Weybridgeu.

“U Engleskoj živim od svoje 12. godine. Tada me, moram priznati, bivša država nije privlačila, no od osamostaljenja Hrvatske, domovina me vukla nazad. Prije našeg prvog velikog natjecanja, Europskog prvenstva 1996., Hrvatska je gostovala u Londonu protiv Engleske. Završilo je 0:0. Nakon toga uslijedio je Euro, bio sam na svim utakmicama s Jurajem Fabijanićem. Cijelo to prvenstvo osjećaj je bio neopisiv. Igrali smo odličan nogomet, kao nezavisna zemlja, sa Zvone Bobanom kao kapetanom.”

Kada god mu se pružila prilika, Milojević je, uz hrvatsku reprezentaciju, pratio i NK Dinamo.

“Nikada neću zaboraviti gostovanje Dinama na Old Traffordu protiv Manchester Uniteda (0:0) koji je tada bio aktualni prvak Europe. To mi je najdraže gostovanje u životu, najviše zbog atmosfere koja je bila neopisiva. Navijanje se nije prekidalo prije, za vrijeme ni nakon utakmice.”

Nikoli Milojeviću Futsal Dinamo nije prvi doticaj s futsalom. Dugi niz godina već sponzorira MNK Cvjetno.

“U MNK Cvjetno imali smo izuzetnu ekipu iako se radilo isključivo o kvartovskim dečkima. Nismo imali puno novaca, ali smo znanjem i iskustvom postizali velike stvari. Dva puta dogurali smo do polufinala Kutije šibica. Fabijanić i Matija Đulvat skupili su pametne glave koje imaju ogromno iskustvo. Znali su prepoznati dečke koji nisu zahtijevali novčanu naknadu za svoju igru, što su kasnije napravili i u Futsal Dinamu.”

Kada spojimo njegovu ljubav prema Dinamu i futsalu, ne čudi zašto je od početka prepoznao naš projekt.

“Klubu sam odlučio pomoći prvenstveno iz ljubavi prema Dinamu i našim navijačima koji tada nisu imali svoj dom. Drago mi je što sam bio prvi “veliki”, iako i dalje mali sponzor. No, bez truda i rada dečki iz kluba i, naravno, šestog igrača, ne bi bilo ništa. Klub je dignula upravo ta simbioza igrača i navijača, taj “kvartovski” pristup. Usijane glave se u Klub ne primaju, samo oni koji su spremni razmišljati. Također, drago mi je da više nisam najveći sponzor, da u Klub ulaze veći igrači od mene. To je dokaz da Klub raste. Nadam se da će Futsal Dinamo jednoga dana postati dio velikog Dinama, što bismo svi željeli. Nadam se da ćemo u budućnosti igrati i Ligu prvaka i da će nam u Zagreb doći najveći europski futsal klubovi”.

S obzirom na dugogodišnji životni staž u Londonu, Milojević je dobro upoznat i sa situacijom u engleskom nogometu koji gaji dugačku tradiciju privatnog vlasništva nad nogometnim klubovima. Suprotnu od one koju mi prakticiramo u Futsal Dinamu.

“Iako je Dinamo jedini klub za kojeg navijam, u Engleskoj simpatiziram Arsenal, djelomično i zbog toga što dioničari ne dopuštaju jednoj osobi da postane većinski vlasnik kluba. No, sistem kojeg Futsal Dinamo prakticira, “jedan član, jedan glas”, je odličan jer je sve transparentno te postoji velika simbioza i “familijarnost” između kluba i navijača koji imaju pravo glasa. U Londonu imam jako puno prijatelja koji su navijači Wimbledona, čak sam i sam bio na njihovoj utakmici, kada su pobijedili Tottenham u FA kupu. I onda su došli investitori, preselili klub u Milton Keynes koji je izvan Londona, a navijači su ostali bez svojega kluba. No, tada su krenuli iz početka, s AFC Wimbledonom, a moji prijatelji i danas prate taj klub. To je primjer da se može uspjeti na takav demokratski način i u sredinama u kojima je privatizacija klubova realnost.”

Zanimalo nas je koja mu je utakmica Futsal Dinama ostala u najsretnijem sjećanju?

“Svakako pobjeda protiv Alumnusa 4:3 u finalu Kupa. Svaka Šalata je bila divna, pogotovo prva. Ja sam sjedio na “obiteljskoj” tribini s djecom, navijači su bili preko puta nas i bilo je stvarno nevjerojatno. No, Alumnus je bio neopisiv. Ta drama, ta atmosfera. Ne sjećam se jesam li takvu utakmicu, takav preokret ikada doživio na velikom nogometu. Rekao bih da je utakmica bila neponovljiva, no nadam se da će se ponoviti”.

Futsal Dinamo ove je sezone složio stvarno respektabilnu momčad. Mediji, ali i sam Klub najavljuju borbu za najvišu poziciju.

“Ja naravno očekujem naslov prvaka. Ipak smo mi Dinamo. No, bit ću zadovoljan ako doguramo do finala. Za sada nas malo koče ozlijede, ali, evo, krenuli smo relativno dobro u sezonu, pojačali smo se. Šanse za play-off su nam velike, a zašto ne bismo sljedeće godine igrali i Ligu prvaka? Pa neka nam dođu Barcelona ili Benfica!

Nikolu Milojevića na utakmicama Futsal Dinama možete vidjeti u pratnji osmogodišnjeg sina Maksa. “Već se sprijateljio s navijačima Dinama, uživa s njima, a najdraži igrači su mu Banana i Đulvat”, rekao nam je za kraj naš sugovornik.

Dinamo – to smo mi!