Na Redovnoj skupštini MNK Futsal Dinama, održanoj 30. prosinca 2021. u SD Megatonu, Futsal Dinamo je drugi put promijenio adresu ‘stanovanja’. Od kraja prošle godine, Dinamo više ne stoluje u Ilici 37, nego u Domu sportova, na Trgu Krešimira Ćosića 11.
“Posebno bih se zahvalio članu Nadzornog odbora kluba Ivanu Bilušiću koji je vodio natječaj za novi prostor. On nam je omogućio da dobijemo koncesiju na prostor u Domu sportova na pet godina, do 30. rujna 2026. godine”, rekao je, između ostalog, tajnik Kluba Sebastian Sobota na nedavnoj skupštini.
> Održana je Redovna skupština MNK Futsal Dinamo: Iza nas je prvih pola godine nove Uprave
Ovo je drugi put u povijesti da je Dinamo promijenio svoju adresu ‘stanovanja’. Klub je registriran 21. ožujka 2012. sa sjedištem u Ilici 67. Klub je na toj adresi bio registriran sve do Redovne skupštine kluba 2019. kada se preselio 30 brojeva istočnije, s Britanca na križanje Ilice i Mesničke, u Ilicu 37, u kojoj je registriran i Bad Blue Boys Fan Shop.
Koliko je identitet našeg ‘malog’ Dinama povezan s onim ‘velikim’ potvrđuju brojni slučajevi. Neki namjerni, a neki slučajni. Mogli bismo čak reći i ‘sudbinski’.
Jedan naš član nedavno nam je poslao isječak iz ‘prastarih’ novina, a koji priča priču o počecima našeg nogometnog kluba koji svoj identitet veže uz ‘prijeratni’ 1.HŠK Gradjanski.
„Počelo je u drvarnici“, glasi naslov tog teksta, a u nastavku se navodi:
„Najslavniji hrvatski nogometni klub, Građanski, počeo je u – drvarnici. Da, prve prostorije bile su neugledne, mračne, u Ilici br. 24. A drvarica je bila vlasništvo jednog vatrenog člana kluba. Tu su se održavali sastanci, tu se maštalo o budućnosti, sutra“.
Već s prvim odlomkom mogu se ‘identificirati’ svi naši članovi koji su u početnim godinama bili dio priče o članskom Futsal Dinamu…
„I, tko bi rekao da će Građanski, iz drvarnice, krenuti do svjetske slave. Gospon Šafanek, vlasnik te drvarnice i purgeraš, pun zanosa, nosio je optimizam. „Dečki, zapamtite, za nas buju čuli i u Europi…“
Ove gornje riječi su nam također od nekud poznate…
„Građanski je poslije preselio niže, u Ilicu 67. Tamo je dočekao veliko slavlje pobjede nad BSK-om, tridesetosme, a kraj je Građanskoj u Boškovićevoj 4“.
Nakon ovog odlomka jednostavno smo ostali bez riječi. Gradjanski i Futsal Dinamo bili su registrirani u istoj zgradi! U Ilici 67!
1.HŠK Gradjanski i Futsal Dinamo imali su sjedište u istoj zgradi u Ilici 67 (Foto: Google Street View)
Za tu informaciju saznali smo tek nekoliko tjedana prije nego što smo službeno dogovorili novu lokaciju na kojoj će trenirati naši polaznici Škole futsala – Osnovnu školu Tin Ujević koja se nalazi u Koturaškoj cesti 75! U ulici u kojoj je Gradjasnki igrao od 1924., a onda i naš Dinamo do 1948.
A pazite ovo… svega nekoliko dana kasnije, klub je dogovorio novu lokaciju Škole futsala – Osnovnu školu Jabukovac (Jabukovac 30) na kojem je Gradjanski odradio prvi trening! Ako to nije sudbina, onda ne znamo što je.
Ostatak ranijeg teksta prenosimo u cijelosti:
„Purgerski je narod, okupljen u toj drvarnici, bio pun poleta, oduševljenja (i ovo nam je poznato, op.a.). I nije čudo, ta će se crta vući, debelo, crveno, kroz ne samo čitavu povijest kluba već i kroz samu igru. Elan! To su pisale novine, onda. Purgerski je elan slamao protivnika. Ako su haškovci i concordijaši ‘umirali u pimplu’, Građanski je igrao snažno, čvrsto, mudro. I prije Engleske, igrao je engleski. Tvrdo odostraga, lukavo naprijed.
Nije slučajno Zagreb zgrabio purgere. Postali su miljenici ne samo Vlaške vulice. Krasnim pobjedama, osvojili su srca Hrvata. Postali su sinonim Hrvatske (Dinamove?, op.a.) težnje za slobodom.
Njihove pobjede bile su veliko ‘JA’, čitavoj Hrvatskoj koja je bila zdrobljena velikosprskom hegemonijom. Purgeri se nisu dali. Tukli su u glavu, u Beogradu!
I zato, Građanski je bio u srcima Zagreba. I Hrvata.
Iako nogometni klub, Građanski je imao i druge sekcije. I, ne slabe: atletiku (izvrsni Zemljić), boks (Bukovci), koturaštvo (Prosenik i Šolman). Imali su nakratko i rukomet (Škrtić). Imali su motorističku stazu na svom igralištu u Koturaškoj, koja je kasnije ‘zatrpana’. Građanski je bio visoki djelatnik.
Pa, ipak, Građanski je bio nogomet. Sjajan nogomet. Veliki treneri, veliki igrači. Velike pobjede. Silni uspjesi. Građanski je bio moć. Građanski je bio polet.
Od prvog dana u drvarnici, do usudnog kraja. Ta, zadnju je utakmicu odigrao 1. svibnja ’45. Osmog su partizani ušlo u grad. Pa, čak i u kombinaciji sa HAŠK-om, haškovski je Građanskim jednom lijepom pobjedom, 4:0 u Genovi, protiv istoimenog kluba, potvrdio sve ono što su slavni purgeri ‘delali’. 4:0! I – nažalost, zbogom!
Da, dok je srca… bit će i – Građanskog!
Drago nam je da smo i mi, barem na simboličkoj razini, s bivšim sjedištem u Ilici 67, s Koturaškom cestom i terenima OŠ Jabukovac gdje su trenirali i igrali ‘klinci’ Gradjanskog, a sada će trenirati naši klinci, pa djelomično i ovim tekstom, zadržali sjećanje na slavni zagrebački klub čiji je identitet nakon nasilnog ukidanja preuzeo naš voljeni Dinamo.
Gradjanski i Dinamo – to smo mi!
