Od sezone 2021/22 Hrvoje Penava više neće biti igrač Futsal Dinama. Penava je u Dinamo došao prije početka prve prvoligaške sezone s pedigreom jednog od najboljih i najefikasnijih napadača lige. A tu titulu potvrdio je i u Futsal Dinamu.

U prvoj sezoni u ‘svetom dresu’ zabio je 16, u idućoj rekordnih 28, u trećoj (u kojoj je zbog posudbe na Malti igrao samo proljetni dio sezone) 12 te u četvrtoj 15. Posljednje dvije sezone nisu bile toliko efikasne, zabio je ukupno sedam golova, dovoljno za ukupnu brojku od 78 pogodaka u 141 nastupu što ga čini drugim najboljim strijelcem u povijesti kluba i igračem s trećim najvećim brojem nastupa.

Odlazak Plavog 9

„Prvo, moram reći da sam drukčije zamišljao svoj oproštaj s ‘Plavom devetkom’. Imao sam i cilj postići 100 golova u modrom dresu. To nažalost nisam uspio.“

Koji je razlog odlaska?

„Nema tu nekakve velike ekskluzive niti zamjerki. Novi trener, bivši predsjednik, Matija mi je ponudio ulogu trećeg pivota u momčadi, uz još manju minutažu nego što sam imao prošle sezone, na što nisam pristao. Mislim da sam protekle dvije sezone odradio dobro mentorstvo Prgometu i Mudronji. Prvenstveno sam gledao na momčad, ne na sebe. Između ostalog jer sam i obnašao funkciju potpredsjednika kluba. Posebno mi je bilo teško gledati ovaj zadnji playoff s klupe jer sam imao dojam da sam mogao kudikamo više pomoći klubu na terenu. No, odluka trenera je bila takva i kako god mi nije odgovarala, prihvatio sam ju i odradio sezonu do kraja, onako kako jedino i znam: profesionalno i sa 100-postotnim angažmanom. Što se tiče nastavka karijere, sve je otvoreno. Mislim kako mogu još puno toga dati na terenu, no pitanje je postoji li klub koji mi odgovara u ovom trenutku”.

Imaš li već neke ponude?

„Imao sam neke neformalne razgovore, ali mislim da mi još nitko ne vjeruje da odlazim iz Futsal Dinama.“

Penava je pri kraju školovanja za futsal trenera B kategorije, znači li to da bismo te možda mogli vidjeti u Dinamovoj Školi futsala ili bi više volio samostalno voditi neku ekipu?

„Sve je moguće, iako, s kim god da sam pričao o tome, svi me vide kao trenera seniorske momčadi. Pa čak i profesori na HNS-ovoj Akademiji. Mislim da sam jako puno toga prošao u svojoj futsal karijeri, imao vrhunske trenere, puno naučio od njih te da se mogu odmah prihvatiti treniranja seniora. A moram reći da me to i najviše zanima. No, kako sam rekao, sve je moguće. Trenerske opcije su razne. Moram priznati da sam uvijek bio izbirljiv u karijeri. Birao sam uvijek dobre i ambiciozne projekte.“

Iako Penava više nije formalno dio kluba, kao igrač ili dopredsjednik, ostaje u Dinamu kao volonter.

„Već sam spomenuo da sam navijač Dinama i kao njegov član ostajem na raspolaganju novoj upravi da im pomognem kao jedan od klupskih volontera. Ove promjene u upravi kluba su po meni odlična stvar za budućnost Futsal Dinama. Vjerujem da je klub ovim potezom napravio korak unaprijed i kako klub može samo dodatno rasti“.

Pamtit ću lijepe i tužne trenutke

Iza tebe je šest godina provedenih u Futsal Dinamu, kako bi rezimirao cjelokupno razdoblje?

„Cijeli taj period je za mene bio nevjerojatan. Sjećam se i prvog razgovora s Jurom Fabijanićem kada smo dogovorili moj transfer. Od prvih utakmica, pa do moje zadnje s Olmissumom, s Futsal Dinamom sam prošao sve. Od suza radosnica, pa do tužnih trenutaka koji će mi ostati zauvijek u sjećaju. Što se rezultatskog segmenta tiče, njega bih ocijenio neuspješnim. Mislim da smo u tih šest godina zaslužili i trebali osvojiti naslov prvaka. Naravno da uvijek možemo ‘izvući’ i pronaći alibi, no, na kraju se samo naslovi pamte i trofeji u vitrinama broje. Ja sam uvijek bio svoj najveći kritičar i reći ću kako nisam zadovoljan sa svojih šest godina u Futsal Dinamu. Mogao sam i trebao više, bolje, jače. No, isto tako mislim da svi koji me poznaju znaju da sam na svakom treningu i na svakoj utakmici pokušao dati sve od sebe. I tu si ne mogu ništa predbaciti. No, isto tako, ovo je timski sport i nekada je teško naći dobitnu formulu za uspjeh.“

Odlazak plavog 9

Prva utakmica Hrvoja Penave u plavom dresu: Futsal Dinamo vs Nottingham University

Koja ti je od tih šest sezona najviše ostala u pamćenju?

„Teško mi je reći. Sve su mi ostale u pamćenju po dobrom. Možda su mi one prve četiri sezone ostale u nešto boljem sjećanju, kada smo kvalitativno bili bliže vrhu iako smo se natjecali protiv kvalitetnijih, bogatijih i bolje organiziranijih ekipa nego u zadnje dvije. Djelomično i zato jer sam u tim momčadima imao ključnu ulogu. U posljednje dvije sezone bili smo kvalitetom slabiji, ali smo ponovno mogli otići do kraja“.

A koji bi gol izdvojio kao najupečatljiviji?

„Inače slabo pamtim utakmice i golove, no kako se on često ‘vrti’ u klupskim izborima za najljepši gol u povijesti, valjda mi je zato ostao u sjećanju. Ima i jedna anegdota s te utakmice. Bio sam ozlijeđen, a to mi je trebala biti jedna od prvih utakmica pred našim navijačima. Prešutio sam ozljedu kako bih mogao biti dio atmosfere i biti na terenu. Izgarao sam od želje za nastupom za dokazivanjem, a nisam mogao niti pravilno trčati, što se možda i vidi na snimci. Na kraju sam zabio taj gol koji će, eto, ostati upamćen.“

Hrvoje Penava gol Potpićanu – 2:21

A koju bi utakmicu u tih šest sezona izdvojio?

„Svakako onu majstoricu protiv Novog Vremena u polufinalu prvenstva. Prvo pogodak Matije, onda i Capija su nešto što nikada neću zaboraviti. Imali smo u toj utakmici jako puno problema, ali i šansi za uspjeh. Na kraju su odlučivale nijanse. Došli smo do penala, a ja nisam zabio. To je tako u sportu, ali i životu“, rekao je Penava i nastavio:

„Ono što se dogodilo nakon te utakmice obilježit će sve nas do kraja života. Capi mi nije bio samo suigrač. On mi je bio jedan od najboljih frendova. Njegova smrt je jako puno utjecala na mene. Na početku nisam bio potpuno svjestan što se dogodilo. Tek sam kasnije shvatio koliko mi fali. Kao persona. Kao suigrač. Kao prijatelj“.

Nisam mogao biti dopredsjednik i igrač

Posljednje dvije sezone Penava je obnašao funkciju potpredsjednika kluba, a sada ga je na toj poziciji zamijenio Domagoj Purgar.

Kako gledaš na svoj mandat na toj funkciji i općeniti na rad uprave kluba u posljednje dvije sezone?

„Bio sam malo skeptičan prema toj situaciji u kojoj su predsjednik i potpredsjednik istovremeno i igrači. I moram priznati da su mi se sumnje, nažalost, ispunile. Mislim da je jako teško objediniti te dvije funkcije i skidam kapu Matiji na njegovoj podređenosti i jer je to uspio. Ja nisam mogao. Već prije pola godine obavijestio sam upravu da ću se povući s te pozicije. Jer, po meni su to dvije nespojive pozicije. S jedne strane kao igrač se maksimalno posvećuješ treninzima, slijepo slušaš trenera, fokusiraš se na utakmicu, a s druge strane znaš sve što se događa u klubu i normalno je da te dvije funkcije dolaze u konfrontaciju. Laknulo mi je jer je došlo do promjene u upravi i siguran sam da će klub od cijele ove situacije imati jako velike koristi“.

>> Skupština MNK Futsal Dinamo izabrala novo Predsjedništvo

Kako si gledao na Futsal Dinamo te 2015. kada si dolazio i kako na klub gledaš sada, šest godina kasnije, nakon što odlaziš iz njega?

„Klub je napredovao u svakom segmentu, prije svega organizacijski. Prije šest godina, upravljanje klubom, funkcioniranje, omladinski pogon bile su samo vrhunske ideje. Danas je to realnost. U ovih šest godina prošlo je jako puno igrača kroz Futsal Dinamo, koji su se razvijali, ne samo igrački nego i karakterno. Upoznavali se s time što znači Futsal Dinamo. Danas mogu reći da je Futsal Dinamo sigurno jedan od najorganiziranijih hrvatskih klubova. Unatoč ograničenom budžetu, klub može pružiti igračima nešto što niti jedan drugi ne može. Cijela priča oko članskog modela, navijača, činjenica da Futsal Dinamo nema nikakvih financijskih dubioza i repova… siguran sam da bi svakom igraču futsala trebala biti čast nastupati u dresu Futsal Dinama. A i kada dođe kraj, mora časno napustiti Klub i gledati sa sjetom na njega“.

Što se po tebi može poboljšati kako bi klub dodatno narastao u narednom periodu?

„U suvremenom svijetu ključan je novac kako bi klub mogao nastaviti rasti u svim segmentima i kako bi bio u mogućnosti privući još kvalitetnije igrače koji će se ovom poslu posvetiti kao pravi profesionalci. U klubu još uvijek ne igraju svi profesionalci. A i oni koji su profesionalci se nažalost ne ponašaju kao profesionalci. Biti profesionalac znači biti 24 sata posvećen poslu koji radiš. Kad budemo imali ljude koji su isključivo posvećeni radu u klubu, onda ćemo rasti u svim segmentima, ne samo sportskom“.

Tvojim odlaskom Klub je ostao bez iskusnog pivota, tvoju ulogu sada preuzima Mihovil Prgomet, a tu su još i mladi Jakov Mudronja i Luka Bjelić.

Kako gledaš na aktualnu garnituru Dinamovih pivota?

„Nadam se da sam bio jedan od razloga zašto je Prga toliko napredovao. Kada je dolazio u klub bilo je mnogo upitnika oko njega jer se nikada nije profesionalno bavio futsalom. Sada je jedan od najboljih pivota u državi, za mene sigurno kalibar za reprezentaciju. Iza njega je fenomelana sezona, nadam se da će ne samo nastaviti gdje je stao, nego da će biti još i bolji. Posebno me je oduševio njegov napredak u obrani“.

„S druge strane, s Jakovom nisam zadovoljan. To mogu reći bez ustručavanja. Mišljenja sam da ima starhoviti potencijal, a u ove dvije godine nije se dovoljno trudio da ga i pokaže. Znam kako Jakov i Mihovil rade na treninzima. Kada bi se Mudronja ugledao na Prgometa siguran sam da bismo imali već sada najbolji tandem pivota u državi, bez premca. Ovako, po mom mišljenju, njegove predstave i ovih pet golova koje je zabio u prošloj sezoni je puno premalo za igrača takvog kalibra“.

Luka Bjelić je još prošle sezone bio junior. On tek treba stasati, puno raditi, trenirati i sigurno će doći i njegovih ‘pet minuta’.

Dinamo je poznat i u svijetu, a za Hrvatsku je neupsjeh neplasman na Svjetsko prvenstvo

Poznat si kao veliki poznavatelj svjetskog futsala i osoba koja ima mnogo ‘futsal-prijatelja’ u inozemstvu. Kako oni gledaju na Futsal Dinamo?

“Svi povezuju Futsal Dinamo s scenama navijanja kakve nitko nije doživio osim u Brazilu. Naravno da svi sa zavišću gledaju na mogućnost igranja pred ovakvom publikom kakvu mi imamo”.

Hrvatska se nažalost nije plasirala na Svjetsko prvenstvo, ali je na Euro koje se početkom 2022 održava u Nizozemskoj.

“Poznato je da sam bio veliki kritičar reprezentacije u doba Mate Stankovića. Znao sam da naša reprezentacija može i treba puno više. Relativno ‘friški’ poraz od Češke još uvijek boli. Kao i činjenica da neću imati za koga navijati u Litvi. Gledajte, njihova reprezentacija je u silaznoj putanji, nemaju više igrača poput braće Mareš koji su nosili tu reprezentaciju prije desetak godina. I onda mi dopustimo da odu iz Zadra s pozitivnim rezultatom. Svi znamo kako je taj dvomeč završio, a pojedinci su predstavljali Čehe kao europsku silu. Kasnije su Česi s jednakom reprezentacijom podbacili u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a mi smo, također s jednakom, ali s drugim izbornikom, izdominirali skupinu s maksimalnim brojem bodova”.

Futsal ima budućnost

Već više od 13 godina voditelj si Ožujsko MNL FFER. Kako gledaš na to natjecanje?

„Imao sam dosta projekata vezanih uz futsal, no na OŽUJSKO MNL FFER sam možda i najviše ponosan. Kad sam počinjao sam s ovim projektom, svi su bili skeptični i upozoravali me kako futsal nema svoju publiku i kako ću inzistiranjem na pravilima futsala izgubiti dio ekipa i kako liga neće zaživjeti. Naravno da sam bio tvrdoglav, kao i uvijek, a posljedice znate. Trinaest godina, 25 sezona je iza nas. To je živi dokaz da futsal ne samo da ima svoju publiku, već da je pred njih svijetla budućnost.“

Futsal Dinamo već četvrtu godinu organizira natjecanje Trofej Dinamo koje se suočilo sa sličnim problemima. Mnogi su tvrdili kako futsal nema budućnost. No, svake godine sudjeluje sve više, posebno mlađih ekipa.

Ti si s Cvjetnom Poliklinikom Milojecić osvojio pet turnira i brojne individualne nagrade, no još uvijek čekaš onu krovnu nagradu i titulu za najboljeg igrača i strijelca još uvijek čekaš…

„Trofej Dinamo je također pokazatelj da za futsalom vlada veliki interes. Goričani i Dugavezi su pokazali kako se organizira turnir, pokazali su ljubav prema Dinamu, organizaciji i svaka im čast. Krovni naslov će vjerujem doći, a što se tiče pojedinačnih turnira i nagrada, moram reći da za Cvjetno igram prvenstveno iz ljubavi i poštovanja prema Juri Fabijaniću i Nikoli Milojeviću. Volim igrati s tom ekipom, uživam u ekipi i drago mi je kad se svi raduju. U Gorici se vidjelo koliko uživam igrati i neću odustati od igranja dok god ću biti u stanju trčati“.

Penava je u karijeri igrao za samo pet klubova. Krenuo je u MNK Martinovki, zatim je odradio dugački staž u ‘staroj’ Uspinjači, potom i u Alumusu da bi posljednjih šest godina bio u Futsal Dinamu. Točnije pet i pol, budući da je jednu polusezonu proveo na posudbi na Malti.

Volio bih da Alumnus i Uspinjača zadrže svoj identitet

Kako gledaš na svoje bivše klubove Uspinjaču i Alumnus?

„Za Uspinjaču mi je jako žao jer je izgubila onaj svoj izvorni identitet, što više nije prava Žuta podmornica, koja je bila ponos Zagreba i za koju je bilo čast igrati i kad rezultati nisu bili najbolji. Gledajte, ja sam s Uspinjačom osvojio Kup Hrvatske, u strašnoj ekipi u kojoj su bili jedan Grdović, Novak, Capar, Šimurina, Purgar… itd. No, bio sam u klubu i kada su u njoj bili Matija, Capi, Toni, Juka i ostali. Osim što nema Žute podmornice, žao mi je da u 1. HMNL više nema ni Borisa Durlena. On je uvijek vukao hrvatski futsal i bio jedna od njegovih ikona. Nekad je možda vukao i previše po svom nahođenju, u krivom smjeru, no napravio je, vjerujem, puno toga dobroga. Između ostalog, i mene je dovukao u Uspinjaču i pokazao prvoligaški futsal.“

„Još jedno moje ‘dijete’ je Alumnus. Jedan sam od osnivača kluba i s njim sam ostvario svoj najveći uspjeh u futsal karijeri. I imat će posebno mjesto u mom srcu zauvijek. I on i vruća Martinovka koja je moj drugi dom. Kao i moj drugi rođendan, kako mu volim ‘tepati’. Volio bih da se i Alumnus ne odmakne od svog izvornog identiteta i da bude poligon za studente koji će se zaljubljivati u futsal. No, sretan sam da ih tako dobro vodi moj prijatelj Jakov Ungarov, jedan od najboljih trenera uopće u Hrvatskoj. Drago mi je i da moj brat Ivan Penava na početku svoje futsal karijere ima priliku učiti od njega.“

Sada jedno standardno pitanje, koja bi bila najbolja postava, kada bi iz svakog kluba u kojem si igrao morao uzeti po jednog bivšeg suigrača, s time da ti, naravno, igraš pivota?

„Haha, znao sam da će biti takvo nekavo pitanje. Ne bih htio raditi nikakve postave jer sam igrao sa stvarno klasnim igračima i ne bih zbilja htio nikoga uvrijediti. Da krenem nabrajati imena s kojima sam dijelio svlačionicu ili teren, vjerujem da bi se mnogi začudili. No, samo jedno ime bih izdvojio, ne samo zato što više nije s nama, nego zbilja jer je bio futsal maestro. Matija Capar. Koliko sam mu se divio na početku svoje futsal karijere, koliko smo se puta znali i posvađati, ali iz svakog poteza si mogao zaključiti koliko je velik. I koliko mu je stalo do svakog treninga i utakmice. Tu strast je dijelio sa mnom i zbog toga smo ‘kliknuli’ već 2003. kad smo se upoznali.“

Odlazak Plavog 9: Hvala svima od srca

Za kraj, poruka članovima Futsal Dinama?

„Ah, što reći. Hvala vam od srca. Hvala svima koji su me podržavali i vjerovali u mene i Futsal Dinamo. Ma i onima koji nisu. Uživao sam proteklih šest godina u svakoj sekundi privedenoj na terenu u dresu Futsal Dinama. U pamćenju će mi ostati sve utakmice odigrane pred punim tribinama, a nadam se da su i te tribine vidjele koliko uživam u igri noseći plavi dres. I koliko mi je krivo što odlazim bez velikog trofeja u vitrinama kluba. To će mi zauvijek ostati kao nekavo breme, ali vjerujem da će Dinamo uz pravo vodstvo i uz moju pomoć u bližoj budućnosti doći i do toga.“