Šalata. Već sama riječ izaziva oduševljenje i prekrasna sjećanja svakom Dinamovcu, a tako je bilo i sinoć Dva velika kralja zagrebačkog nogometa doživjela su neke od najljepših trenutaka u svom životu. Preko dvije tisuće ljudi podsjetilo je Zagreb što je bit sporta i kako se zahvaljuje svojim velikanima.

Nakon završnice Trofeja Dinamo, odigrana je utakmica „The Next Generation“ u kojoj su mlade nade Futsal Dinama međusobno ukrstili koplja. Utakmica je bila izvanredna, potezi i sjajni golovi su pljuštali na sve strane, te su mladići pokazali kako su uistinu budućnost zagrebačkog malog nogometa, futsala, ali i hakla.

Nakon toga, uslijedila je i posljednja utakmica večeri. Futsal Dinamo zaigrao je protiv Franjinih prijatelja za koje su nastupili Dario Šimić, Tomislav Šokota, Igor Bišćan, Silvio Marić, Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Ivica Olić, Josip Bulat, Sergej Jakirović, Hrvoje Štrok, Jerko Leko, Tomislav Dujmović, Igor Cvitanović, Eddy Bosnar, Hrvoje Čale, Josip Palić, Ivan Tomečak, Igor Baričević, Branko Hucika te Johnny Šulentić. Ali, prije toga je uslijedilo veliko iznenađenje.

Legendarni Dinamov napadač Kujtim Shala stigao je na Šalatu i prije utakmice je došao ispod tribine kako bi pozdravio Bad Blue Boyse! Susret između navijača i njihovog idola bio je nabijen nevjerojatnim emocijama. Shala je dotrčao do tribine i na njih bacio kopačke, replicirajući pritom scenu iz 1991. kada je nakon dva pogotka Željezničaru napravio isto i na Maksimiru, a ta dva gola su bila posljednja pod imenom Dinamo. Publika je vrlo glasno pozdravila kultnog napadača pjesmom: „Mi imamo svoga kralja, ime mu je Kujtim Shala“. Slavnog Shalu je to slomio, i suze su počele teći same od sebe. Brišući lice sa šalom od Bad Blue Boysa, poručio je tribinama: „Vi ste Zagreb i vi ste Dinamo. Uvijek ću biti jedan od vas.“, dok je u razgovoru za medije dodao: “Ovo nisam nikada doživio. Nije me bilo jako dugo, stvarno nisam mogao ni sanjati ovakav prijem. Hvala BBB-ima i Futsal Dinamu, srce mi je puno večeras.”

Nakon toga, uz glasnu pratnju pjesme s tribine, odigrana je i glavna utakmica večeri. U njoj su Franjini prijatelji slavili sa 6:4, ali nikome nije bilo pretjerano stalo do rezultata. Predivna atmosfera izazivala je poglede s terena prema publici, a u nekoliko navrata prolomio se spontani pljesak za sve ono što se događalo na tribinama. Nekoliko minuta prije kraja, došao je i taj trenutak.

Antonio Franja skinuo je svoj dres i položio ga na centar igrališta. Ni igrači na terenu, ni navijači na tribinama, nisu mogli sakriti koliko ih je taj trenutak pogodio. U povijest je otišao prvi „cener“  Futsal Dinama, i ne može se riječima opisati koliko je baš taj broj i baš čovjek koji ga nosi, podario klubu. Da navijači to razumiju, potvrdile su ovacije s tribine koje su slomile i drugog zagrebačkog kralja.

Za kraj emotivne večeri i ovog teksta, najbolje se oprostiti riječima velikog, najvećeg, Antonija Franje: „Ne znam što bih vam rekao. Shrvan sam. Ne mogu vam opisati emocije koje su momentalno u meni. Hvala navijačima na svemu. Čak i kad sam bio mali, kad smo svi u nekom svojem filmu, nisam ovakvo nešto ni sanjao. Shrvan sam, ali ponosan, hvala na svemu.“.

Hvala i tebi, Toni. Nikad te nećemo zaboraviti. Zauvijek ćeš ostati jedan od nas.