Danas ćemo vam predstaviti prema mnogima jednog od ponajboljih igrača Futsal Dinama ove sezone, Marka Pavlovića. 26-godišnji bek koji je nekoliko puta nastupio za Hrvatsku futsal reprezentaciju uspio je u vrlo kratko vrijeme postati jedan od ljubimaca zagrebačke publike, prije svega zahvaljujući svojim atraktivnim potezima kojih ovu sezonu nije manjkalo. Relativno nepoznat široj javnosti, Marko nam je na početku razgovora otkrio kako je uopće počela njegova futsal karijera.

– Početak svoje sportske karijere vežem za veliki nogomet i Dubravu gdje sam napravio svoje prve nogometne korake. Međutim to nije bilo dugog vijeka pošto me uvijek više privlačio mali nogomet, i sa 16 godina sam se potpuno posvetio futsalu trenirajući u Promet Orkanu gdje sam imao prilike raditi s nekim od velikana futsala u Hrvatskoj kao što su braća Mavrović i Kujtim Morina. Iako vrlo mlad, uspio sam se prilično brzo izboriti za mjesto u momčadi  te je moja karijera krenula uzlaznom putanjom. Nakon prekrasne dvije godine provedene u Orkanu, prešao sam u Zagreb1 koji je praktički bio druga momčad Nacionala. Iza toga nastupao sam neko vrijeme i za Uspinjaču, da bi se napokon skrasio u Dinamu.

U svojoj bogatoj karijeri ubilježio si i 2 nastupa za Hrvatsku reprezentaciju u prijateljskim ogledima sa Slovenijom odigranim u veljači 2008. godine.

– Te nastupe za reprezentaciju smatram jednim od najvećih uspjeha svoje dosadašnje karijere jer iznimna je čast i priznanje nastupati za najbolju selekciju svoje zemlje. Osim nastupa za seniorsku reprezentaciju, odigrao sam i kvalifikacije za EP 2008. u Rusiji za U-21 reprezentaciju gdje smo ostvarili dvije pobjede i neodlučen rezultat protiv Češke, te se plasirali na to Europsko prvenstvo. Još nekoliko puta bio sam na širem popisu izbornika i sudjelovao u okupljanjima reprezentacije gdje sam igrao s današnjim reprezentativcima Marinovićem, Sutonom, Babićem i ostalima. To je bilo jedno od najljepših razdoblja moje karijere, pa iako sam trenutno zadovoljan svojom formom i igrama koje pružam na parketu, ne gajim iluzije o povratku u reprezentaciju jer sada u životu imam neke druge prioritete, a i red je na mlađima da preuzmu glavnu riječ što se reprezentacije tiče.

Imao si prilike igrati s velikim igračima i trenirati uz vrhunske stručnjake. Postoji li netko tko je na tebe ostavio snažan dojam  i netko koga ćeš posebno pamtiti?

– Teško je izdvojiti samo jedno ime jer stvarno sam imao privilegiju raditi s vrhunskim trenerima i odličnim igračima, ali ako bih morao izdvojiti jednog čovjeka onda bi to svakako bio Kujtim Morina. Čovjek koji me se posebno dojmio još iz vremena kada sam kao klinac počeo igrati futsal u Orkanu, a jedno vrijeme je čak i obnašao dužnost trenera, tako da sam u to vrijeme spoznao o kakvoj se igračkoj i ljudskoj veličini radi. Od trenera bih istaknuo sadašnjeg trenera Matu Čuljka s kojim je užitak raditi i koji sjajno prenosi svoje bogato futsal znanje na nas igrače.

Spomenuo si sadašnjeg trenera, pa je moje sljedeće pitanje usmjereno baš na taj odnos trenera i igrača. Koliko smatraš da je trener bitan u cijeloj futsal priči? Je li njegova uloga ograničena samo na pripremu utakmice ili se potezi i rukopis trenera ocrtavaju i kroz samu utakmicu?

– Za mene je uloga trenera od krucijalne važnosti. Usudio bih se reći kako je dobar trener pola momčadi. Njegova uloga puno je šira od same pripreme utakmice, jer on svojim potezima za vrijeme utakmice može utjecati na krajnji rezultat. Velika je razlika između trenera velikog nogometa i futsala. Dok je kod nogometa ona puno statičnija, u futsalu je zbog prirode samog sporta dinamičnija i trener mora puno više sudjelovati u igri zajedno sa svojom momčadi. Meni osobno puno pomažu trenerovi savjeti tijekom utakmice, i trudim se upiti svaki njegov savjet kako bih pružio što bolju igru na terenu.

Vratimo se na sami početak cijele priče. Kako je uopće došlo do suradnje s Dinamom?

– Do naše suradnje došlo je sasvim slučajno. U jednom razgovoru u povećem društvu povela se tema o futsalu, gdje sam ja spomenuo kako sam trenutno bez kluba i kako imam veliku želju nastaviti igrati futsal. Igrom slučaja u tom je društvo bio i Juraj Ćošić, potpredsjednik Dinama koji me pozvao da se pridružim njihovom novom projektu. S velikim sam zadovoljstvom prihvatio njegov poziv, i drago mi je da jesam, jer ono što sam nedugo zatim doživio na Šalati stvarno me oborilo s nogu. Ni u najluđim snovima nisam očekivao onakav spektakl, i bio je to jedan prekrasan početak cijele ove priče oko Futsal Dinama.

Bliži nam se početak drugog djela sezone. Kakvi su tvoji dojmovi o do sad odrađenom poslu i koliko si zadovoljan svojim osobnim učinkom na terenu?

– Mislim da moramo biti zadovoljni dosadašnjim djelom sezone. Ostvarili smo ono što nam je na početku sezone bio i cilj, a to je biti na vrhu ljestvice kako bi dogodine izborili prvu ligu. Momčad je sastavljena od vrhunskih pojedinaca, a i mi smo kao kolektiv iz utakmice u utakmicu sve bolji. Iako nas već mnogi vide u doigravanju za 1. ligu, ne bi smjelo biti mjesta opuštanju jer nas čeka izrazito teška borba protiv suparnika koji su iznimno motivirani da uzmu skalp Dinamu. Ako budemo na razini iz prvog djela sezone, smatram kako ćemo se na kraju svi veseliti plasmanu u viši rang natjecanja. Navijači i atmosfera je to što nas gura naprijed, iako sam dojma kako su se navijači tek sad zagrijali u pravom smislu riječi i kako nas u nastavku sezone očekuje pakao na tribinama. Što se mog osobnog učinka tiče, zadovoljan sam iako sam svjestan kako uvijek može i mora bolje. Neke utakmice igrao sam jako dobro, dok sam u nekima možda i podbacio, ali trudim se svakim treningom i utakmicom poboljšati svoje prezentacije na terenu.

U zimskom prijelaznom roku momčad se dosta izmijenila. Misliš li da ste trenutno jača momčad nego što ste bili po završetku jesenskog djela sezone?

– Apsolutno. Pojačali smo se na nekim pozicijama na kojima smo bili prilično „tanki“ u prvom djelu sezone. Svaki od pridošlih igrača za nas je pojačanje koja će pojačati konkurenciju u momčadi, a time i nas „starosjedioce“ natjerati na još predaniji rad i na još više truda i zalaganja. Neke od njih poznajem već i otprije tako da mislim kako neće biti veliki problem uklopiti ih u momčad. Svaki kvalitetan igrač dobrodošao je u Dinamo, i nadam se kako će ih biti još i više.

Za mnoge navijače ostao si upamćen kao igrač koji je umalo koštao Dinamo ispadanja u Kupu kada si protiv Alumnusa dobio crveni karton nakon udaranja suparničkog igrača.

– Zasigurno mi je to bila najteža utakmica u karijeri. Smatram kako nisam zaslužio crveni karton, jer nije došlo do udaranja kako bi to neki htjeli prikazati. Nakon manjeg verbalnog sukoba, protivnički igrač mi se unio u lice, a ja sam ga lagano odgurnuo od sebe što je on iskoristio i teatralno pao „kao pokošen“. Iskoristio je moju nesmotrenost i u tim trenucima imao sam osjećaj kao da sam ostavio momčad na cjedilu. Kao sol na ranu došao je njihov treći pogodak, i u tim trenucima mislio sam kako će moja glupost koštati Dinamo poraza. Na sreću moji su suigrači odigrali fantastičnu završnicu, i kreirali rijetko viđeni preokret zbog kojeg je i moj potez izgubio malo na težini. Taj crveni karton osigurao mi je dvije utakmice ne igranja, tako da nisam bio u mogućnosti pomoći momčadi u prvoj utakmici protiv Nacionala, a neću moći niti u drugoj.

Što bi istaknuo kao svoje igračke vrline, a što kao mane koje bi želio ispraviti?

-Što se vrlina tiče, jako mi je teško o tome govoriti jer nisam osoba koja voli sebe hvaliti. Ali mnogi kao moju najveću vrlinu ističu dribling i neke individualne kvalitete. Smatram kako i te vrline mogu podići za još jednu razinu i postati bolji igrač. Kada govorimo o manama, tu sam puno slobodniji i svjestan sam nedostataka u svojoj igri koje moram popraviti. Prije svega tu je završnica, koja bi morala biti bolja i koju nastojim poboljšati stalnim treninzima. Brzina je moj nedostatak koji je teško ispraviti, posebno u ovim godinama, pa stoga moram to pokušati nadomjestiti borbenošću i pametnim postavljanjem na terenu.

Čime se Marko bavi u svoje slobodno vrijeme? Koje stvari ga zanimaju kad futsal nije u fokusu njegovog života?

– Pošto nisam ostvario neku zavidnu futsal karijeru, morao sam se posvetiti nekim drugim stvarima u životu kako bih sebi i svojoj obitelji osigurao bolji i lagodniji život. Trenutno studiram na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, a uz studij radim pa mi i ne ostaje previše vremena za ostale aktivnosti. Uživam u futsalu i to je moje slobodno vrijeme kojemu sam apsolutno posvećen.

S 26 godina, još nisi rekao zadnju riječ na futsal terenima. Kakvi su planovi za budućnost?

– Trenutno su sve moje misli usmjerene na Dinamo i na naš cilj, plasman u prvu ligu. Prestar sam da bih se zavaravao nekom zvjezdanom karijerom, ali trenutno uživam na terenu i to mi je najveća satisfakcija. Dok god se budem tako osjećao i dok god budem vidio da sam koristan svojoj momčadi, do tada ćete me gledati na terenu.

Za kraj našeg razgovora poruka za navijače i članove Futsal Dinama.

– Jedno veliko hvala za sve što su nam do sada pružili. Bilo je zaista prekrasno igrati pred takvom publikom i takvim navijačima. Nadam se kako ćemo „uspješno surađivati“ i u drugom djelu sezone, a mi ćemo dati sve od sebe kako bi im priuštili nova veselja i radosti zbog uspjeha Dinama.

T. BAKOVIĆ