Iza naših sugrađana, ali i ostatka Hrvatske, vjerojatno je i najteži dan od Domovinskog rata. Osim što smo suočeni s najvećom globalnom pandemijom u zadnje 102 godine, i prisiljeni smo biti samoizolirani od dragih nam osoba i društva, naš voljeni Zagreb i naš dom u nedjelju rano ujutro pogodio je najveći potresu u posljednjih 140 godina. A evo, iako smo već zagazili u proljeće, naša metropola u utorak se pobudila obavijena snijegom…

No, mi kao Klub moramo funkcionirati i dalje, te ćemo u narednim danima pokušati gurati pozitivu, kako bismo zabavili (ne samo naše) navijače, skrenuli im misli s crnih tema i vratili im osmjeh na lice.

A taj osmjeh na lice prvi su vratili Bad Blue Boysi, koji su, kao i svaki puta do sada, prvi izašli na prvu liniju fronte i odradili neizmjeran dio posla, u trenucima kada je to bilo najpotrebnije. Mi smo njihovu veličinu znali oduvijek, a nadamo se kako će i šira javnost ubuduće prestati stereotipno gledati na te dečke (i poneke cure) koji su nebrojeno puta do sada dokazali kako imaju ogromno, plavo srce…

Kao prvi u nizu pozitivnih sadržaja, donosimo razgovor s trenerom prve momčadi Alenom Jukićem, jedinim trenerom u 1.HMNL koji u “crnoj” 2020. nije doživio poraz.

Za početak, Juka nam je rekao kako on, njegova familija i stan nisu stradali u potresu, tek nekoliko sitnica s regala…

Prije svega, pohvalio bih sve naše navijače, Bad Blue Boyse, koji su bili uključeni u akciju pomaganja oko bolnica i ugroženima nakon potresa, kao i zbog akcije Plavo srce kojom pomažu najosjetljivijim skupinama društva i donose im osnovne potrepštine i lijekove u ovim teškim vremenima. Svaka im čast na svemu!“

Što se tiče prve momčadi, Futsal Dinamo je jedini hrvatski futsal klub koji u 2020. godini nije doživio poraz. Na prisilni godišnji odmor otisnuli smo se s uvjerljivom pobjedom protiv viceprvaka Hrvatske Vrgorca 7:3 i vodeće momčadi prvenstva (i potencijalnog prvaka) Olmissuma u Omišu. Stanka je stigla u trenutku kada smo djelovali zaista dobro…

„Za mene proljetni rezultati i nisu iznenađenje. Dogodio nam se onaj dugoočekivani ‘klik’ između naših igara i rezultata. S dobrim rezultatima znatno se podigao i nivo samopouzdanja. Obranu smo podigli na jednu višu razinu, a iz te dobre obrane došla je do izražaja i brzina koju posjeduju pojedini naši igrači.  Tako da nam je dobra obrana dala toliko potreban prostor za jednostavne napadačke akcije. Slažem se da nam se stanka dogodila kada je forma ekipe išla prema gore, kada smo se posložili i ekipirali po pitanju ozljeda i kartona i kada smo izgledali opasno za sve protivnike. Spojila se naša mladost s iskustvom i puno smo bolje djelovali kao momčad. Na jesen smo puno više ovisili o raspoloženim pojedincima, dok teret proljetnog dijela, i dobre i loše stvari, iznosimo svi zajedno“, rekao nam je za početak Jukić.

Jukić je nedavno za CroFutsal izjavio kako bi volio da se prvenstvo odigra, u nekakvom skraćenom obliku, ali da je zdravlje dakako na prvom mjestu…

„Ako se prvenstvo nastavi, a iskreno se nadam da će situacija to dozvoliti, dat ćemo sve od sebe da već u prvom kolu pokažemo formu i prezentaciju koja nas je krasila prije pauze“.

Ako dođe do nastavka, u što se i mi nadamo, igrači će se nakon pauze vjerojatno vratiti u drugačijoj formi… jesu li dobili kakve upute za održavanje iste?

„Naša trenerica Petra je napravila i podijelila program treninga koji igrači odrađuju u ovoj pauzi. Ovisno o dužini pauze taj ćemo program mijenjati i s novim informacijama koje dobijemo od Saveza prilagođavali situaciji i datumima nastavka“.

Treba li, po tebi, Savez dati malo vremena klubovima da se pripreme s obzirom na to da ne mogu trenirati?

„Kada dobijemo zeleno svjetlo za povratak u dvorane sigurno bi trebalo dati nešto vremena igračima i trenerima da dođu do neke minimalne natjecateljske forme kako bi između ostaloga preventivno djelovali na potencijalne ozljede uzrokovane pauzom. Iako, kada se prvenstvo nastavi kalendar natjecanja će sigurno biti vrlo gust. Nadam se da ćemo prvenstvo uspjeti završiti po zamišljenom modelu, regularni dio plus play-off“.

Ako se prvenstvo nastavi, tko je po tebi favorit ove sezone i jesi li ikad igrao (ili trenirao) ovako ujednačenu ligu i kako to objašnjavaš?

„Što se tiče favorita za osvojiti naslov, siguran sam da favorita nema i da se ekipi kojoj dođe do kraja mora posložiti najbolja forma u pravo vrijeme. Vjerujem da smo i mi ekipa koja se ima pravo nadati se naslovu ponajviše zbog naše kvalitete, atmosfere, posloženosti unutar pozicija, mogućnosti rotacije i samopouzdanja koje nas krasi u kojem god gradu igrali i protiv kojeg protivnika“.

Kriza je zaustavila i tvoje juniore koji su osvojili prvi naslov (regija Sjever) i pred završnicu bili jedni od favorita za nacionalni naslov….

„Ne bih ulazio u usporedbe s prijašnjim juniorskim generacijama jer to ne bi bilo fer budući da naša futsal škola nije bila posložena kao što je sada. No, ova generacija ima ono ‘nešto’ što druge možda i zbog uvjeta u kojima smo radili nisu uspjele pokazati. Moram prije svega zahvaliti našoj vrijednoj upravi koja nam je omogućila tri treninga tjedno u dvorani II Doma sportova u večernjem terminu i što nam sponzoriraju kvalitetnu i nama zbog kratkog prvenstva prijeko potrebnu ligu Futsal FER. Sve je to dovelo do toga, da uz kvalitetu, redovitost, međusobnu organiziranost unutar ekipe imamo dovoljan fond treninga i međusobnog druženja koje je rezultiralo tome da smo složili fantastičnu škvadru gdje nisu bitni samo igrači kojima ja dajem veću minutažu, nego toj atmosferi doprinosi i onaj novo-upisani član koji se sam javi kao dobrovoljac za mjerenje vremena. Ja sam na njih ponosan, ne samo zbog rezultata, nego i još više zbog ponašanja kako na terenu, tako i izvan. Iako, moram primijetiti da ponedjeljkom vole doći sat vremena ranije kako bi pratili napredak vršnjakinja iz rukometnog kluba Lokomotiva hahahaha“.

Kako se oni nose s trenutnom situacijom?

„Koliko vidim po društvenim mrežama juniori super podnose ovo vrijeme izolacije, jer gdje god se pojavi neki challenge oni iskaču s prilično duhovitim i kvalitetnim objavama….“

Pratiš li Dinamov online turnir u FIFI na kojem je nastupilo sedam napih igrača, od čega čak petorica iz Škole futsala?

„Da, upravo zbog meni zanimljivih i poznatih njuški. Samo čekam njihov kiks da im se javim i pozdravim ih“.

A kako ti provodiš vrijeme samoizolacije?

„Najviše u igri sa sinom Ivanom, vjerovali ili ne – vježbajući hahahahaha, na što me natjerao upravo Ivano. Naravno, slobodno vrijeme koristim za gledanje naših utakmica ponajviše iz ove sezone, ali i međusobne utakmice naših konkurenata. Pokušavam iz tih utakmica izvući dobre, a još više manje dobre stvari po kojima slažem daljnje treninge kako bi se ispravljali i napredovali“.

A što ti najviše nedostaje?

„Obje ekipe, seniori i juniori. Nedostaju mi zajednički treninzi, tekme pred našim navijačima, kao i tekme općenito. Nedostaje mi druženje s volonterima u trećem poluvremenu. Nedostaje mi cjelokupan ‘muving’ i ljudi oko kluba. Nadam se da su svi naši igrači, klinci iz Škole futsala i njihovi roditelji, svi naši navijači, članovi i volonteri prošli bez velike štete u ovom potresu i da se uspješno nose s vremenom provedenim u izolaciji. Nadam se da se svi vidimo uskoro!“