Konkurenciju među vratnicama dodatno je pojačao Antonio Vuk, zagrebački golman kojeg su ljubitelji futsala vrlo dobro upoznali prošlih sezona. Juniorski i seniorski prvak s Alumnusom te član još dva zagrebačka rivala, po prvi put u svojoj karijeri oblači sveti modri dres gdje će se za mjesto među vratnicama boriti s Hercegom i Pavlićem.
Za početak nas je zanimala Antonijeva kratka „sportska“ povijest?
„Sa šest godina sam u NK Kustošija krenuo trenirati nogomet, igrao sam lijevog beka do petog razreda osnovne škole, no tada mi se treninzi i škola nisu najbolje poklopili pa sam prekinuo s treninzima. Nakon toga godinama sam haklao na kvartu s ekipom, te sam jednom prilikom stao između vratnica što mi se jako svidjelo i od tada se nisam više micao s gola. Sigurno da u tome ima prste i otac koji je bio golman te kojeg sam gledao na raznim turnirima.“
Kako je i kada dospio u futsal?
„S futsalom sam krenuo negdje u trećem razredu srednje na nagovor svojih prijatelja iz razreda, koje ovom prilikom pozdravljam i zahvaljujem što su me uspjeli nagovoriti da dođem u tadašnji OVB Allfinanz, današnji MNK Alumnus.“
Zamolili smo Vuka da ukratko opiše svoju dosadašnju futsal karijeru.
„2011. sam kao junior došao u današnji Alumnus i odmah smo te sezone postali juniorski prvaci Hrvatske, nakon toga sam vrlo brzo krenuo trenirati sa seniorima Alumnusa i tamo se zadržao skoro 7 godina. S Alumnusom sam 2014. godine postao i seniorski prvak Hrvatske gdje smo u petoj utakmici finala dobili pred krcatom Martinovkom Novo Vrijeme i tako osvojili povijesni naslov za klub. Nastupili smo i na neslužbenom svjetskom klupskom futsal prvenstvu u Kuvajtu, tamo smo proveli mjesec dana i završili kao četvrti. Nakon osvojenog naslova prvaka države, s Alumnusom sam nastupao u Ligi prvaka. Nakon Alumnusa sam otišao u Nacional, tamo sam proveo nekoliko mjeseci i također samo nastupao u Ligi prvaka. Nakon Nacionala sam otišao u Uspinjaču, a posljednje dvije sezone sam, na žalost, propustio, prvu zbog teške ozljede noge, a drugu zbog poslovnih i fakultetskih obveza.“
Kako je došlo do suradnje s Futsal Dinamom?
„Kontaktirao me trener Jukić i rekao da je zainteresiran za mene, da bi htio da dođem u klub. Nisam previše razmišljao, sve smo se dogovorili u prvom pozivu za nekoliko minuta jer je Dinamo poziv koji se ne odbija. Iako sam igrom slučaja zadnju sezonu proveo igrajući studentsku ligu te sam imao u planu tako i nastaviti još dvije sezone, nakon poziva Dinama planovi su se promijenili. To je nešto o čemu sanjaš kao klinac dok s ekipom ideš na Sjever i maštaš da si na terenu te čuješ onaj huk Sjevera iza sebe. Eto još jedan san će mi se ostvariti, samo treba sanjati!“
Koliko dobro već poznaje svoje nove suigrače? Jesi li igrao s nekim od njih u istoj momčadi dosad?
„Svoje nove suigrače poznajem jako dobro. S gotovo svim suigračima sam već i ranije bio suigrač, što u klubu, što igrajući za faks ili na nekom od turnira. Ako već nismo bili suigrači onda smo se često susretali igrajući jedni protiv drugih. Stoga mislim da mi neće trebati puno da se prilagodim u novom klubu.“
I za kraj, što očekuje od nove sezone?
„Od nove sezone očekujem puno toga, ali prije svega borbu do zadnjih atoma snage za oba trofeja. Očekujem i od sebe da pomognem klubu što je više moguće, da svojim kolegama golmanima budem što bolja konkurencija na treninzima kako bi onda onaj koji brani na tekmi bio u što boljoj formi. Očekujem i da će situacija s ovom pandemijom proći i da ću čuti onaj huk s tribina koji ledi krv u žilama na svim domaćim utakmicama. Stvarno bi bila šteta igrati tekme u praznoj Dvojci.“
Iako smo već najavili kraj intervjua, Antonio se nije htio zaustaviti te je poslao posebnu poruku svim navijačima Modrih.
„Htio bih pozdraviti sve naše navijače i poželjeti da se čim prije vidimo u dvorani, mi ćemo dolje na parketu dati sve kaj imamo, a oni nek’ budu najbolji k’o i uvijek!“
Dinamo – to si ti!
