Ovoga tjedna razgovarali smo s jednim od najiskusnijih igrača Futsal Dinama, Domagojem Purgarom. U svojoj bogatoj futsal karijere Domagoj je nastupao za mnoge momčadi, među kojima se posebno ističu Uspinjača, Gospić i Nacional. Također treba istaknuti kako je zabilježio i 24 nastupa za Hrvatsku futsal reprezentaciju, uz dva postignuta pogotka.

Purgarova bogata sportska karijera započela je kao i većina karijera zagrebačkih klinaca, na nogometnim terenima.

-Odrastao sam u zagrebačkom naselju Prečko za koji me vežu jako lijepe uspomene. Tu sam počeo stvarati svoje prve sportske korake, trenirajući u okolnim lokalnim nogometnim klubovima – Španskom i Ponikvama. Iako sam paralelno s velikim nogometom trenirao i futsal, tek s 22 godine odlučio sam se potpuno posvetiti futsalu i nogomet ostaviti iza sebe. Kroz svoju futsal karijeru nastupao sam za mnoge klubove a najviše pamtim vrijeme provedeno u Uspinjači s kojom sam osvojio kup i završio na drugom mjestu u prvenstvu. Za Hrvatsku reprezentaciju debitirao je 2004. godine, a kao jednu od svojih najdražih utakmica u dresu Hrvatske ističe susret s Brazilom i jednim od najboljih igrača futsala svih vremena Falcaom.

-Te je godine došlo do smjene generacije u reprezentaciji, na izborničko kormilo sjeo je Mićo Martić, osoba koja je posjedovala znanje i stručnost koji su po meni nedostajali izbornicima prije njega  i koji je želio od reprezentacije napraviti jednu širu priču. Mnogi etablirani futsal igrači u to su se vrijeme opraštali od Hrvatske reprezentacije tako da sam imao i sreće što sam baš tada stigao do reprezentacije. Igrao sam protiv Brazila nekoliko prijateljskih utakmica i iz prve ruke vidio sam svučaroliju Falcaa. Individualac koji igra s vicom, koji svakim potezom pokazuje koliko je moćan. U isto vrijeme to je igrač koji se može podrediti momčadi i igrati timski, ali u svakoj sekundi od njega 
možete očekivati neki potez kojim će podignuti publiku na noge. U tim utakmicama ostao sam fasciniran snagom i preciznošću njihovih udaraca. Za mene su govorili kako  imam izrazito razoran udarac, ali kada sam doživio brazilske „bombe“ shvatio sam kako i nisam toliko dobar koliko sam možda mislio.

Nakon nakratko prekinute karijere Purgar se ipak odlučio vratiti futsalu, i to igrajući za Dinamo. Kako je došlo do suradnje s Futsal Dinamom?

– Nakon dvije operacije prednjih križnih ligamenata odlučio sam prekinuti karijeru i posvetiti se obitelji i poslu. To je trajalo dvije godine, kada me Matija Đulvat u 6. mjesecu ove godine u jednom neformalnom razgovoru informirao o projektu Futsal Dinama koji je tada bio još u povojima. Objeručke sam prihvatio njegov poziv, a ostalo je povijest. 

Na Dinamovim utakmicama često se skupi i nekoliko tisuća gledatelja. Koliko si često kroz svoju bogatu karijeru imao priliku igrati u takvoj atmosferi?

– Jedino što bi mogao usporediti s tom atmosferom je kada smo igrali protiv Brazila, ali tada je cijela dvorana navijala protiv mene pa se to i ne može usporediti. Na spomen atmosfere prvo mi pada na pamet moj autogol postignut u našoj prvoj utakmici. Kroz godine igranja pred gotovo praznim tribinama navikao sam komunicirati sa svojim suigračima, ali u onakvoj atmosferi jednostavno mi se dogodila pogreška  kojom sam i ja očito platio danak neiskustvu igranja pred prepunim tribinama. 

Koliko je samo zanimanje za Futsal Dinamo pridonijelo popularizaciji futsala kao sporta kod nas?

– Jako sam sretan što futsal napokon dobiva zasluženi prostor u medijima. Činjenica je s druge strane da se to događa isključivo zbog Dinama, ali odgovorni ljudi u futsalu trebali bi se potruditi iskoristiti tu situaciju kako bi se zadržalo gledatelje i proširio interes za taj sport. Do prije pola godine nitko nije previše mario za taj sport, medijska podrška bila je gotovo nikakva a da ne govorim o nekakvim izvještajima s utakmica ili intervjua s igračima. To je bila znanstvena fantastika. Dinamo je dao impuls svim klubovima, a pogotovo Savezu koji mora iskoristiti ovu situaciju iako sam dojma kako bi se tu moglo učiniti puno više nego što oni čine. Ovdje se moram malo osvrnuti i na medije koji osim Dinama jako malo prostora posvećuju ostalim klubovima, ali nadam se kako će se s vremenom i to promijeniti. Opet se vraćam na ulogu čelnih ljudi u Savezu koji moraju uložiti više napora kako bi „prisilili“ medije da prate futsal, posebno sada kada okupljamo respektabilan broj gledatelja i kada smo postali zanimljivo tržište i za sponzore od kojih većina naših klubova i živi.

Vratimo se na Dinamo. Polusezona je završena, ciljevi su ostvareni. Kakav je tvoj dojam o dosadašnjim igrama tvoje momčadi?

– Iako smo postigli zavidne rezultate, nisam u potpunosti zadovoljan našim igrama. Moramo početi rutinski  pobjeđivati jer je to odlika velikih momčadi. Ne smijemo si dozvoljavati paniku kada stvari ne idu onako kako smo zamislili. Naši mlađi igrači moraju početi preuzimati više inicijative i postati nositelji naše igre. Mi stariji igrači tu smo da im u tome pomognemo, ali stižu nas godine i pitanje je koliko ćemo još moći igrati na ovakvom nivou. Ogroman potencijal krije se u tim mladićima i pitanje je samo mogu li oni prelomiti u glavi i shvatiti kako su sposobni za velike stvari, a mi stariji ćemo biti tu da uskočimo i damo koji savjet. Napredak u našoj igri je i više nego očit, kada usporedim prvu utakmicu i ovu posljednju protiv Alumnusa, vidim da smo uspjeli puno dobiti na uigranosti i momčadskoj igri, ali mjesta za napredak uvijek ima.

Spomenuo si utakmicu s Alumnusom, utakmica u kojoj si na kraju ispao junak sa svojim pobjedonosnim pogotkom. Dojmovi su se slegnuli, kako iz ove perspektive gledaš na tu utakmicu?

– I nakon što je prošlo neko vrijeme od te utakmice ne mogu se oteti osjećaju da je sve to bilo kao neka bajka,  kao da je netko odozgo pisao scenarij za ovu cijelu polusezonu. Na početku smo prosuli bodove protiv Kozakiva, Rugvica je izgledala nedodirljivo, a mi smo im uspjeli na njihovom terenu zabiti sedam golova, više nego su do tada primili u cijelom prvenstvu zajedno. Završetak polusezone opet je donio dramu u finalu Kupa, gotovo bezizlazna situacija na kraju je završila happy endom. Atmosfera na toj utakmici ne može se opisati riječima, euforija i navijanje bili su za mene gotovo nestvarni. Nakon utakmice primio sam čestitke svojih prijatelja iz Dalmacije, koji su bili oduševljeni kako našom igrom tako i atmosferom na tribinama. I igrači Alumnusa trebali bi biti ponosni na tu utakmicu, jer je čast igrati pred pet tisuća navijača u svome gradu, premda navijali i protiv tebe.

S 36 godina na leđima neizostavno pitanje je: Koliko još?

-Osjećam kako moje vrijeme lagano prolazi. Dolazi vrijeme za neke mlađe dečke, a ja moram biti iskren i prema sebi i prema ljudima u klubu i priznati kako je kraj moje karijere blizu. Ne bi želio zauzimati mjesto mlađima samo zato što se zovem Domagoj Purgar, ako ne mogu odgovoriti zahtjevima koje momčad pred mene stavlja onda je bolje povući se. Teško bih se mogao nositi s prvoligaškim igračima, a i obitelj je ta kojoj se nakon silnih godina u futsalu moram potpuno posvetiti. Supruga mi je toliko puta rekla da se ostavim futsala, ali bi posustala svaki put kada bi vidjela onaj sjaj u očima koji je otkrivao koliko mi taj sport znači. Sada je na meni red da kažem dosta, i da se posvetim nekim drugim stvarima u životu.

Ova sezona očito će biti i posljednja u bogatoj karijeri?! 

-Sanjam oproštaj pred krcatim tribinama, u posljednjem kolu razigravanja za 1. ligu. Scenarij koji zamišljam je da osiguramo ulazak u 1. ligu prije posljednjeg kola, posljednju utakmicu igramo pred našim navijačima, u dupkom ispunjenoj dvorani. Počinje utakmica, ulazim na teren, odvežem tenisice, bacim ih u publiku i u miru odgledam utakmicu s klupe za pričuvne igrače. Kao što sam već rekao, netko gore piše scenarij za ovu bajku pa se nadam kako će i moja karijera završiti na jedan bajkoviti način.

29. prosinca očekuje nas novi spektakl u Ciboni. Dinamo će ugostiti momčad Nordic Starsa sastavljenu od futsal igrača iz Švedske, Danske, Norveške i Finske. Najljepši mogući kraj jedne prekrasne polusezone.

– Očekujem jednu fantastičnu utakmicu i pravu feštu kojom ćemo obilježiti kraj ovog djela sezone. Bit će to prilika da zahvalimo našim navijačima na svemu što su učinili za nas. Pozivam ih da se u što većem broju odazovu ovom događaju koji će imati i svoj humanitarni karakter za pomoć našim Vukovarcima slabijeg imovinskog stanja. Garantiramo vam spektakl na terenu, a vi ste zaduženi za spektakl na tribinama.

T. BAKOVIĆ