Futsal Dinamo nastao je 21. ožujka 2012. godine, a ulaskom navijača u klub i uspostavljanjem demokratskog modela 2014. počeli smo funkcionirati na jednoj višoj razini. Iako veliki dio navijača to nije znao, u prvoj godini funkcioniranja prema članskom modelu prvi trener naših mladih kategorija, kada se tek oformljivala Dinamova Škola Futsala, bio je jedan Britanac, Richard Horlock.

Kako se 27-godišnji Britanac uopće našao u Zagrebu i to na poziciji trenera mlađih uzrasta Futsal Dinama 2014. godine?

“Nakon prvog Futsal Week-a u Zadru vratio sam se u Englesku, ali sam ostao u kontaktu s Markom Šimurinom i Mićom Martićem koji su mi rekli da se moram vratiti natrag u Hrvatsku kako bih učio od boljih igrača i trenera. Vratio sam se kada je Matija Đulvat bio u Alumnusu i kada su osvojili naslov prvaka Hrvatske. Trenirao sam s njima četiri mjeseca i radio s Đulvatom i Matijom Caparom u mlađim kategorijama, ali sam u međuvremenu gledao i igrao mnoge utakmice. Nakon toga su me postavili u trenersko osoblje za UEFA Futsal Cup gdje sam radio na tehničkoj i fizičkoj pripremi momčadi za natjecanje. Nakon što se na futsal sceni u Hrvatskoj pojavio Dinamo i kada je Matija Đulvat napustio Alumnus bilo je prirodno od mene da mu se pridružim, jer je Matija postao jedan od mojih najboljih prijatelja koji me naučio praktički svemu što znam o futsalu”.

Kako si uopće kao Britanac završio u futsalu, niste li vi, kao tvorci najvažnije sporedne stvari na svijetu, predodređeni za nogomet?

“Dolazim iz Londona, a trener sam od svoje 14 godine. Kao mnogi futsal igrači i ja sam igrao nogomet u početku, no kao i drugi zavolio sam futsal. Imao sam momčad u Bathu i počeo sam trenirati te dečke futsal. Zatim sam ih doveo na turnir u Hrvatsku, na prvi ikad Futsal Week u Zadru. Tamo smo odigrali susrete s Kosovom, Iranom, Crnicom, Futsal Zadrom, itd. Bilo je to jedno novo iskustvo za nas, pogotovo po pitanju brzine i tempa igre.”

Jesu li futsal i nogomet spojivi, vjeruješ li da se mogu međusobno nadopunjavati?

“Trenutno postoji dosta rasprava o povezanosti futsala i nogometa i pomažu li međusobnom razvoju. U futsalu morate igrati pod puno većim pritiskom na malom prostoru. U nogometu imate puno više prostora, stoga navika igranja pod pritiskom na malom prostoru mora biti od pomoći. Morate brzo razmišljati i ne prepasti se kada vam je branič blizu. U futsalu naučite igru pritiska, igru na pola terena, kontranapade i druge značajke koje su primjenjive na nogomet i koje dodatno razvijaju vašu igru”.

Rekao si da si trener u futsalu od 14. godine, možeš li nam u kratko opisati osobni trenerski razvoj, prije i nakon dolaska u Hrvatsku?

“Prošao sam put od potpune neznalice do treniranja nekih od najboljih hrvatskih futsal igrača. Đulvat i Capar su me naučili 99% stvari koje znam. Uzeo sam najbolje stvari i ideje od svih njih. Đulvat me naučio kako pobjeđivati, naučio me sve o taktici, strasti i psihološkoj strani igre. Mićo i Capi su više tehnički po prirodi i ono što oni rade s mlađim uzrastima je jako pametno. Imao sam mnoge dobre trenere ovdje i sva moja filozofija i treninzi su od njih”.

U Dinamu si, zapravo, bio jedan od pokretača škole futsala, stvorio si njene temelje. Danas imamo jednu od najboljih škola u ligi, evo, kadeti su nedavno osvojili regionalno prvenstvo i plasirali se na nacionalno. Možeš li napravit kratku analizu rasta naše škole futsala od 2014. do danas?

“Neki dan smo gledali utakmicu kadeta protiv juniora. Nivo igre je bio iznimno visok. Oblik futsala kojega su obje ekipe igrale je bio taktički i tehnički visoko postavljen. Hrvatska ima veliki potencijal imati najbolje futsal igrače na svijetu. Imate veliku strast za sportom i to sam vidio i u košarci, rukometu ili bilo kojem drugom sportu. Za vas se sve bazira na pobjeđivanju. Tehničke mogućnosti pojedinaca su iznimne jer konstantno igrate, bilo gdje i bilo kada. Ne samo na treninzima, već vaši igrači igraju na raznim turnirima tijekom godine, za razliku od engleskih koji treniraju samo jedanput ili dvaput tjedno. Vaša društvena kultura je velika razlika. Nije vam bitno protiv koga igrate jer se stalno morate dokazivati i to je ono što mi se najviše sviđa. Za dodatni razvoj možda bi se trebali više baviti sportskim znanostima kao i analizom podataka, kao što rade Španjolci.”

Kakva je uopće situacija u britanskom futsalu?

“Futsal igra sve više ljudi, a futsal akademije i trenerske škole se pojavljuju svugdje. Od sljedeće sezone kreće jedinstveno nacionalno prvenstvo, a ne podijeljeno na Sjever i Jug. Plan je polako profesionalizirati klubove i ligu. Problem u Britaniji je što nemamo igrače poput Đulvata, Capara, Jelovčića, Novaka i drugih koji mogu inspirirati mlađe igrače. Međutim, nogometni klubovi poput Wrexhama, Bristol Cityja, Cambridge Uniteda, York Cityja, Southamptona, Tranmere Roversa i drugih, osnivaju svoje futsal momčadi što dodatno pomaže promociji sporta”.

Nedavno smo pisali o velškom klubu Wrexhamu, prvaku lige u kojem Horlock obnaša funkciju pomoćnog trenera. Kakve su vam šanse u predstojećoj ligi prvaka, koja će ubrzo doživjeti promijene u svojem formatu?

“Ja ću imati ulogu pomoćnog trenera koji će ih što bolje pripremiti za nadolazeće natjecanje. Upravo zbog mojih iskustava u Hrvatskoj pozvan sam da svojim savjetima pomognem Wrexhamu. Ambicije u klubu su visoke i radi se o ozbiljnom projektu.”

U slučaju da ti se pruži prilika povratka u Dinamo, bi li se vratio?

“Naravno! S Matijom sam naučio i hrvatski način života, osjećam se kao doma ovdje. Volim gledati utakmice ovdje. Za nekoga tko voli futsal ovo je izvrsno mjesto. Moja prva prilika u futsalu se zbila ovdje i odredila me za život. Ne samo zbog znanja koje sam stekao već i zbog izloženosti. Futsal Dinamo je sada dobro znan u Europi, ali i u svijetu, a znati da sam ja bio prvi trener mlađih kategorija stvarno znači puno za mene. Tu sam imao možda najbolju godinu mog života i jedan da se možda vratim, u klubu ili na suprotnoj strani“, rekao nam je za kraj Horlock.