Dragi navijači,  s velikim ponosom predstavljamo vam prvi Dinamov strip pod nazivom „Furiozni Plavi – kronika jednog preokreta“, koji se odnosi na jednu od najupečatljivijih utakmica Kluba u povijesti, a kojeg je napravio naš volonter Domagoj.

U nastavku donosimo prvi Dinamov strip  i intervju s našim vjernim članom i volonterom Domagojem.

Domagoj je Dinamovac iz Dubrovnika, i volontira za klub gotovo od prvog dana. Prvo je sudjelovao u izradi klupske Wikipedije (hrvatske i engleske), a od 2016. je i „službeno“ u volonterskoj službi kluba. Domagoj najviše radi u „marketinškom“ odjelu, specijalnost su mu Instagram storyji s kojima informira i zabavlja naše navijače na dnevnoj bazi, iako je u svojoj volonterskoj „karijeri“ radio široki dijapazon različitih poslova poput akcija učlanjivanja, postavljanja bannera prije utakmica, postavljanja podloge za Trofej Dinamo, prodaje karata, čišćenja dvorane, prijevoda dopisa na engleski i još mnogih drugih…

Možeš li nam prije svega reći, zbog čega si odlučio postati volonter Futsal Dinama i što za tebe volontiranje u Klubu znači?

Ma nisam o tome nikad ni dvojio. U ono vrijeme, kad je na Maksimiru vladala atmosfera Mordora, pa i gore, htio sam se uključiti u rad navijačkog kluba i primjerom pokazati kako je sportski klub puno više od pukog „import-export“ servisa i da se jedan pozitivan i iskren „proizvod“ može stvoriti poštenim radom i uključivanjem navijača. Mislim kako to odavno više ne moramo nikome dokazivati, a sad sam već navučen na Futsal Dinamo do te mjere da se ne mogu zamisliti kako bar na neki mali način ne pomažem klubu.

Donosi li volontiranje za klub još nekakve benefite osim, naravno, emocionalnog zadovoljstva jer pomažeš svojem klubu?

Svakako! Volontiranjem u klubu upoznao sam brojne ljude koje danas sa zadovoljstvom nazivam prijateljima i s kojima provodim svoje slobodno vrijeme i van volonterskog rada za klub i utakmica. Naravno, kako sam proteklih godina radio na brojnim događajima poput Šalate, Sv. Nikole u Ciboni, raznim humanitarnim utakmicama i slično, stekao sam dosta iskustva i praktičnog znanja, a imao sam priliku upoznati i neke legendarne igrače hrvatskog futsala i NK Dinama.

Kako si došao na ideju pokretanja Dinamovog stripa i koliko ga je bilo komplicirano za napraviti?

Ideja o stripu je došla sasvim spontano jedan dan dok sam učio raditi u Photoshopu. Htio sam jednoj nevezanoj slici dati malo „stripovskih“ motiva, a kad sam bio zadovoljan rezultatom pala mi je na pamet ideja da bih mogao jednu klupsku fotografiju također obraditi na isti način. A kad sam i nju završio, rodila se ideja da bih si mogao dati truda i napraviti kratki strip za klub. Utakmica doigravanja protiv Uspinjače mi je odmah pala na pamet jer je definitivno jedna od najuzbudljivijih utakmica kojima sam prisustvovao, a i jer je ostala u sjećanju navijača, pa sam je odlučio ovjekovječiti i na ovaj način. Kao potpunom početniku u Photoshopu bilo mi je dosta komplicirano napraviti strip jer sam morao naučiti svaki korak i svaku sitnicu u obradi, ali na kraju se trud isplatio. Svjestan sam kako u stripu vjerojatno ima puno grešaka koje će nečije iskusnije oko brzo primijetiti, ali za prvi pokušaj sam zadovoljan.

Ti si, također, i „povjerenik“ našeg kluba na forumu Zona Dinamo, na kojem se pretežito piše o NK Dinamu, ali i na kojem Futsal Dinamo ima svoju zasebnu sekciju. Koliko po tebi projekti poput Zone Dinamo znače za navijače Dinama i koliko su bitni za razvoj „dinamovštine“?

Zonu smatram jako dobrim „projektom“ jer na jedno mjesto okuplja sve generacije i profile Dinamovaca koji su se očigledno trebali sami organizirati i raditi na širenju „dinamovštine“ i to, u konačnici, smatram vrlo pozitivnim. Navijači na Zoni dijele svoje stare fotke s utakmica, priče, iskustva, prisjećaju se nekih bitnijih utakmica, “živo” se raspravlja o aktualnostima u i oko kluba, a tu i Futsal Dinamo ima svoje mjesto. Super je vidjeti sve veći interes ljudi za plavom bojom i da postoji mjesto gdje se navijači iz udaljenijih krajeva mogu direktno i kvalitetno informirati o klubu, bar o onim osnovnim stvarima. Jedna humanitarna akcija je već pokrenuta na Zoni i uvjeren sam kako će u budućnosti takvih stvari biti sve više jer potencijal je zaista ogroman.

Futsal Dinamo funkcionira prema članskom modelu „jedan član, jedan glas“, s obzirom na to da si dosta proučavao upravljačke strukture raznih klubova diljem Europe, misliš li da se naš klub snašao u takvom upravljačkom formatu?

Sigurno jest. Uvijek, naravno, postoji prostor za napredak, ali klub je svakako na dobrom putu što je vidljivo iz činjenice da klub svake godine raste na svim područjima, s posebnim naglaskom na Školu futsala jer tu počiva budućnost kluba. Što se tiče obveza prema svojim članovima i navijačima, tu klub radi odličan posao i doista služi kao sredstvo povezivanja Dinamovca i širenja one iskrene „dinamovštine“. Mislim kako bi klub mogao ostvariti još veći rast kad bi se još više članova aktivno uključio u rad Skupštine i drugih klupskih tijela, ali bitno je da u klubu postoje mehanizmi koji to omogućuju i ne diskriminiraju, pa će s vremenom to doći na svoje.

Pred nama je iznimno važna utakmica u Domu sportova II, što očekuješ od te utakmice, ali i od revijalke u Vukovaru?

Očekujem da ekipa na čelu s trenerom Jukićem nastavi s vrlo dobrim igrama u ovom drugom dijelu sezone i da nastavimo lov na što bolju poziciju za doigravanje. Ne sumnjam kako će pristup igrača biti jednak kao protiv Makarske i Squarea, pa sam uvjeren u našu pobjedu, a na nama je samo da napunimo Dvojku i zajedno proslavimo jubilarnu dvadesetu obljetnicu povratka svetog imena. Što se tiče revijalke u Vukovaru, osim želje da na sportskom planu sve prođe bez ozljeda, volio bih da se što više navijača odazove pozivu naših prijatelja iz Vukovara i da utakmica prođe u jednom navijačkom spektaklu.

Za kraj, koju utakmicu Futsal Dinama najviše pamtiš? Je li to utakmica protiv Uspinjače koja je bila i inspiracija za prvi Dinamov strip?

Teško pitanje, bilo ih je stvarno puno. Utakmica protiv Uspinjače mi je sigurno jedna od najdražih, ali bilo bi nepravedno ne spomenuti onaj prolom oblaka na Šalati protiv Nottinghama jer koliko futsal utakmica se odigralo po kiši? Ili gostovanje u Labinu u borbi za ulazak u prvu ligu, kao i humanitarna utakmica u Kotoribi koju pamtim iz nekih drugih razloga, pa i utakmica protiv Makarske u doigravanju kad je Capi zabio izjednačujući pogodak 16 sekundi prije kraja, bez obzira na to što smo na kraju ispali… Svaka je bila poseban doživljaj. Iako, možda najviše pamtim onu mitsku utakmicu u Ciboni kad smo osvojili Regionalni kup protiv tada aktualnog prvaka Alumnusa, neka bude ta, ipak je trofejna!