Nastavljamo s predstavljanjem trenera iz naše Škole futsala. Stigli smo do šestog intervjua u kojem smo malo bolje upoznali trenera Antonija Čičića. I on je dijete Dinamove škole, a osim što trenira naše klince u Koturaškoj, 22-godišnji Čičić dio je i Dinamove druge momčadi. S futsalom se prvi put susreo u sedmom razredu osnovne škole, kada je u njegovoj školi održan pokazni trening i to je bilo dovoljno da se zaljubi u ovaj, kako naš sugovornik ističe, eksplozivan i brzi sport.
Antonio Čičić: Futsal je moja prva ljubav
Za početak, gdje i s kojim godištima radiš i kako ti je raditi s djecom u školi? Slušaju li te?
“Radim u podružnici Koturaška, u OŠ Tina Ujevića i tamo radim s generacijom U11. Znači imam 2015., 2014. i 2013. godište. Rad s djecom… Pa ja to čak ne bi ni okarakterizirao kao rad, već kao neko sportsko druženje jer meni je rad s djecom baš posebna stvar i jako uživam u tome. Trener sam zadnjih pet, šest mjeseci i stvarno mi je super vidjeti klince koliko se smiju, zabavljaju, vrište, skaču, treniraju, i čim vidim njih koliko je njima to sve zabavno, odmah je i meni puno zabavnije i lakše raditi. Čak više to ni ne smatram poslom, već doživljavam to kao neko druženje s djecom koja su puno mlađa od mene. A to što usput nešto novo nauče, to je velika prednost. A i ne radimo mi samo na njihovom sportskim kvalitetama. Na neki ih način pokušavam i odgajati, baš kao što su i mene moji treneri odgajali. Radimo puno i na pravilima ponašanja i ostalim stvarima koje se ne tiču futsala, ali sve je to nešto što će njima pomoći kad odrastu i kad postanu osobe za sebe”
“A što se tiče ovog slušaju li me, kad sam tek stigao, možda je malo ružno reći, ali bili su nemogući hahaha… Ali onda sam ja kao trener postavio određena pravila ponašanja, kako se treba odnositi prema treneru i prema suigračima. Kad je trening prije nas, da ne možemo baš vrištati, već moramo biti tiho, sjediti sa strane i čekati da dođe naš termin. S vremenom smo našli zajednički jezik i sad su stvarno odlični. Ne pokušavam od njih napraviti neke robote koji će samo sjediti i šutjeti, dapače, volim i želim kad se smiju i da im je zabavno na treningu, ali opet se mora znati kada je vrijeme za smijanje i vrištanje, a kad su trenuci kad moramo biti ozbiljni.”
Kako bi ti privukao nove klince da upišu Školu futsala, koje su prednosti u treniranju našeg sporta?
“Prije svega bi im pokazao koliko je futsal zapravo zanimljiv i dinamičan sport jer, pokazala su to i mnoga istraživanja, djeca u istom godištu u futsal utakmici ili treningu dotaknu loptu čak 70, 80 puta više nego u velikom nogometu. Ipak ih je na velikom nogometu više u postavi i onda djeca nisu toliko s loptom, dok si u futsalu svako malo s loptom. Futsal puno razvija njihove motoričke i tehničke sposobnosti, pogotovo u tim mlađim kategorijama. Tada je najbitnije da se razvijaju kao igrači i onda tu puno više do izražaja dolazi njihov kontakt s loptom kojeg u nogometu nemaju toliko.”
Postoje li prednosti treniranja u našoj školi u odnosu na druge?
“Pa svako dijete koje se rodi u Zagrebu i koji ima roditelje Zagrepčane, uvijek ti je nekako Dinamo u glavi. Od malena je uvijek samo Dinamo, Dinamo… Barem je meni tako bilo. I mislim da je jedna velika čast i privilegija igrati za Dinamo. To ja svojim klincima uvijek govorim. Ne igraju sad za bilo koga, ti igraš za Dinamo, to je jedno sveto ime i tako bi se svi trebali odnositi prema tom dresu.”
Vidiš li se kao trener futsala u budućnosti?
“Da, vidim se svakako kao trener u budućnosti jer eto, uživam iz treninga u trening. Iako nekad i meni bude loš dan, i klincima bude loš dan, ali kad se dođe na taj trening i kad kreneš raditi s njima i kad vidiš ta vesela dječja lica, odmah ti se i dan poboljša i sve ti bude bolje. Tako da, da. To bih volio nastaviti što duže raditi. Naravno, ako će mi moj privatni život to dopuštati jer su tu i fakultet i posao i druge stvari. Ali da, to je svakako nešto s čime bih se volio baviti u budućnost, i kao što sam rekao na početku, to za mene nije posao već druženje u kojem svi nešto naučimo.”
I ti si dijete Dinamove škole. Kako je bilo igrati za mlađe uzraste Futsal Dinama?
“Igranje za mlađe Dinamove kategorije je stvarno jedan predobar osjećaj i jako sam zahvalan na te četiri godine koje sam proveo u mlađim kategorijama, od ulaznih kadeta do izlaznih juniora. I poručujem svima onima koji ovo čitaju, a trenutno su polaznici naše ili neke druge škole futsala, da stvarno upijaju sve to, taj osjećaj. Mlađe kategorije futsala su jako, jako lijepe godine futsala i neka ih iskoriste maksimalno i uživaju u njima što više.”
Koje ti je najdraže sjećanje iz tog razdoblja?
“Najdraža uspomena je sigurno ona kada smo kao izlazni juniori bili doprvaci Hrvatske. U finalu smo izgubili od Aurelije. Nažalost, nismo osvojili i dan danas ostaje žal za tim, ali jednostavno ta povezanost između nas, ta energija u ekipi, to je bilo predivno i zbog toga smo i ostvarili tako velike rezultate i došli do tog uspjeha. Ja to smatram uspjehom i neću reći da smo podbacili, jednostavno, manjak sportske sreće, ali da, to je bila čarobna godina od početka do kraja, svi smo uživali, trudili se, radili maksimalno i zato smo došli do tog rezultata.”
Tko su ti bili treneri? I jesi li imao najdražeg suigrača?
“Treneri su mi bili naš dragi, pokojni Matija Capar, Alen Jukić, Jakov Grcić i Matija Đulvat i svaki od njih je nosio tu neku svoju iskru, svaki je imao svoj način treniranja. Ali svi su bili baš, baš odlični treneri i veliki futsal majstori koji razumiju igru. Svi su donosili neku svoju dodatnu čar u tome da izvuku maksimum od nas. Još jedanput im se zahvaljujem na svemu i na svom znanju koje su nam pružili jer bez njih i njihovog vodstva mi ne bi bili ni približno igrači kakvi smo danas. Što se tiče najdražeg suigrača, mislim da bi bilo jako sebično od mene da kažem tko mi je bio najdraži. Stvarno smo bili kroz sve četiri godine odlična ekipa, dobro smo radili na terenu, ali smo se i izvan terena jako dobro slagali. Ja bih možda tu izdvojio neke s kojima sam ja bio najbolji. To su Jure Jakovljević, Kiko Dragaš, Luka Bjelić, Filip Domiter. To su sve dečki koji su i nakon juniora dobili priliku i u seniorima. Neki i dalje igraju futsal, neki ne, ali uglavnom, odlična momčad, odlični igrači, ali prije svega odlični ljudi s kojima je stvarno bio užitak igrati.”
Osim što si trener u našoj Školi, igraš i za Dinamovu drugu momčad. Pa prvo, kako bi ocijenio svoju igru, ali i igru momčadi do sada?
Svoju igru bi ocijenio nekom ocjenom tri jer uvijek može bolje, ali s obzirom da sam već dvije do tri sezone izvan trenažnog procesa i ne treniram aktivno, mislim da je to na kraju i dobro. Ali da, uvijek može bolje. A ocjena za momčad je isto tri, odnosno tri prema četiri. Opet smatram da svi zajedno možemo bolje, ali prvi smo se put ove sezone svi zajedno našli i još uvijek učimo jedni od drugih. Treba još malo da dobijemo tu kemiju u ekipi, da i zatvorenih očiju znamo gdje se tko nalazi na terenu, ali mislim da će to doći s vremenom i da se ekipa ima potencijal sljedeće sezone boriti za neke više ciljeve.”
Što očekuješ od nastavka prvenstva?
“S obzirom da se ove sezone ne borimo ni za što, očekujem prije svega da se zabavimo, da uživamo u igri, ali naravno, i da damo sve od sebe. Da zabijemo što više golova i da skupimo što više bodova i da mirno privedemo prvenstvo kraju, bez ikakvih problema.”
Antonio, bio je ovo jedan ugodan razgovor, želiš li nešto poručiti za kraj?
“Ako ste roditelj, nastavite i dalje ulagati u svoje dijete koje trenira futsal. Znamo da je ponekad teško, i financijski i vremenski, ali bavljenje bilo kakvim sportom u tim mlađim kategorijama velika je prednost. To već sad formira djecu da se i u budućnost bave sportom što je jako bitno. Ako ste polaznici naše Škole, želim vam svu sreću i da radite što više i što jače, i da ne odustajete. Sve će to vrijediti i sve će se vratiti, ako ne danas, neki drugi put sigurno hoće. A ako tek razmišljate o tome da se počnete baviti futsalom, pozivam vas i svi vas očekujemo raširenih ruku. Svi će treneri dati sve od sebe da se osjećate ugodno, da vam bude dobro i da naučite neke nove stvari.”
Antoniju se zahvaljujemo na izdvojenom vremenu te mu od srca želimo puno uspjeha, kako u privatnom životu, tako i u trenerskim vodama.
Budi uz svoj Futsal Dinamo
- Počelo je učlanjivanje u Futsal Dinamo za 2024. godinu.
- Postani član, a samim time i vlasnik prvaka Hrvatske, i tako pokaži privrženost i ljubav prema Dinamu i Plavoj boji.
- Postani i ti Plavi prijatelj kluba. Saznaj kako se pridružiti kampanji za samoodrživi klub.
- Posjeti naš webshop na koji su stigli novi dresovi, opremi se i s ponosom predstavljaj naš klub gdjegod išao.
