Nakon što smo odradili intervju s najboljim strijelcem doigravanja, Tihomirom Novakom, sada je vrijeme za najboljeg strijelca cijele sezone, a to je Luka Perić. Kako kaže plava devetka, cilj je ostvaren, prvenstvo je tu. Uz dojmove vezane za cijelu sezonu, Luka nam je otkrio što misli o novim klubovima koji su izborili najviši rang natjecanja, o skupini Svjetskog prvenstva te vidi li se jedan dan u ulozi trenera.
Luka Perić: Prvenstveni cilj bio je osvajanje prvenstva
Evo za početak, jesu li se slegnuli dojmovi od prošlog tjedna? Dvije godine si u klubu, dva naslova prvaka i jedan trofej Superkupa. Kakav je osjećaj?
“Da, napokon su se smirili malo dojmovi od prvenstva. Mogu reći samo, kao i na početku mog dolaska u Futsal Dinamo, da mi je jedini i prvenstveni cilj bio osvajanje prvenstva, usrećivanje samih nas igrača, a i navijača. Taj cilj smo ispunili, uz to osvojili smo Superkup, koji je još jedan šlag na tortu, još jedan pehar u našoj vitrini. To je to, zadovoljan sam s prikazanim utakmicama, sebe i svoje ekipe.””
Kada bismo išli uspoređivati ta dva naslova, kojeg je bilo možda teže osvojiti?
“Znamo i sami da je puno teže obraniti titulu nego osvojiti jer, možda bi bilo malo preteško za reći, ali riječ je o manjku motiva u tijeku sezone. Prvu godinu smo bili zadnji, predzadnji, pisali su svi „borba za opstanak“ i svašta nešto pa smo osvojili i digli smo se nakon svega. Naravno, mislim da je ove godine bilo puno teže jer su se i ostale ekipe pojačale, Pula i Omiš i to, ali i kad obraniš titulu, puno je slađe.”
Kako prema naprijed ja dajem, tako obrambeno mene čuvaju moji suigrači
A sada, malo o tvojoj ulozi pivota. Drugu godinu zaredom si najbolji strijelac Plavih. Prošle sezone postigao si 22, a ove ukupno 26 golova. Osim toga, ove sezone si drugi najbolji strijelac lige, odmah nakon kolege iz reprezentacije Sekulića. Koji gol ti je iz ove sezone nekako najdraži i zašto?
“To je lijepo čuti i vidjeti, da si najbolji strijelac svog kluba, ali mislim da je to manje bitno. Znate sami mene i moj tip, moj karakter, da mene puno ne zanima što tko kaže, tko što misli. Meni je stvarno bitno kako igra moja ekipa. Nekad iskoči jedan, a nekad drugi pojedinac, ovaj put sam to bio ja, ali na kraju krajeva, to je moj posao. Kako prema naprijed ja dajem, tako obrambeno mene čuvaju moji suigrači. Svakako, jako lijepo postignuće, ponosan sam na sebe i na moju ekipu jer bez njih to ne bi bilo moguće. Gol kao gol najdraži ove sezone, pa sad nemam baš neki da mi je bio od neke važnosti. Mogu možda izdvojiti u gostima protiv Olmissuma, 10. kolo, kada sam zabio u posljednjih pet minuta. Taj bih možda izdvojio jer je to bio još jedan pokazatelj da vjerojatno ako se sretnemo opet, kao što i jesmo u finalu, da ih možemo pobijediti, da smo u globalu bolja momčad.”
Dva ili tri dana ranije zabiješ tri gola, heroj si, a onda “fulaš” dva šesterca, najgori si
Bilo je naravno uspona i padova kroz cijelu sezonu. Osvrnut ćemo se na 4. utakmicu finala, onu u Omišu. Posložili ste se nakon teškog poraza, nije bilo lako, ali pobjeda je bila tu pa makar i preko šesteraca. Mogao si i ranije riješiti utakmicu, ali negdje je zablokiralo. Što se dogodilo, vjerujem da si imao razne promjene osjećaja tijekom te utakmice, a na kraju je ipak završilo slavljem.
“Da, bilo je puno uspona i padova tijekom sezone. Kada se samo sjetim one Uspinjače, neriješene utakmice doma pa ne znam ni kako smo izgubili protiv njih onda u Dubravi, pa Crnice…Bilo je svega u ovoj sezoni, što je normalno. I ekipe poput Barcelone, Manchester Cityja, Real Madrida imaju uspone i padove, gubi se i pobjeđuje, gdje bi bila ta srž sporta da toga nema. To ti samo daje još dodatan motiv. Svi se sjećamo „fulanog“ šesterca, ali to je tako u sportu. Čak mi je i drago da mi se to dogodilo u ovoj fazi karijere. Najbolje da karijera ide uzlazno bez nekih većih grešaka, ali naravno to je sastavni dio života. Dva dana prije ili tri, zabiješ tri gola u finalnoj seriji, heroj si, a onda fulaš dva šesterca, najgori si. To je meni, kako se kaže, još jedan dan u uredu, tako da nemam problema s tim. Jasno da me pogodilo, pogotovo bi me pogodilo da smo ispali, tu me ekipa izvukla i zahvalan sam im što ne moram idućih šest mjeseci razmišljati o tome.”
Na kraju su osvojena dva trofeja, može li neki tvoj komentar generalno na cjelokupnu sezonu?
“Kao što sam već rekao, osvajanje prvenstva, to je bio moj cilj i mojih suigrača. Sad Kup i Superkup, to je također lijepo za osvojiti i za staviti u arhivu ili vitrinu kako se veli, no naslov je naslov. Cilj se ispunio, treba to proslavit, već i slavimo zapravo. Zadovoljan sam sa svime i mislim da klub također treba biti zadovoljan.”
Tko to nije doživio, ne može pričati o tome
Intervju ne možemo odraditi bez da ne spomenemo navijače i atmosferu. Kako je igrati u punoj Dvojci i Draženovom domu, a kako pred navijačima drugih klubova u kojima si igrao, znamo da ih je bilo puno u tvojoj bogatoj karijeri?
“Igrao sam u Napoliju i njihovi navijači, to je sve lijepo, to je dvjestotinjak ljudi i to su stvarno isto ultrasi, ali ovo je nemjerljivo s bilo čime. Realno, govoreći o dvoranskom sportu, siguran sam da u futsalu nema nigdje, ali možda jedino košarka može imati takvu atmosferu. Želim reći, jedno veliko hvala ljudima i kapa do poda jer bez njih ovo sve što smo napravili ne bi bilo moguće. Stvarno su bili jedan dodatan vjetar u leđa, a za mene kao igraču, to je samo jedan plus u karijeri. Igrati pred toliko navijača, znači baš navijača, ne gledatelja. Gledatelja može biti i može ih se skupiti u bilo kojoj dvorani, ali navijača teško. Kada cijela dvorana navija, od ne znam, djeteta od šest godina do ljudi koji imaju šezdeset, sedamdeset godina. To je stvarno nešto neopisivo i tko to nije doživio, ne može ni pričati o tome.”
Dogodine imamo dva novopečena kluba u HMNL-u. Aurelia i Rijeka su momčadi koje su izborile ulazak u elitno društvo. Jesi li pratio možda drugu ligu ove sezone i kako oni igraju? Što očekuješ od njihovog nastupa, koliko daleko mogu doći?
“Zasigurno su to ekipe koje ne misle samo ući u najviši rang nego se planiraju tu pokazati, dati doprinos i ostati duže vrijeme. Nešto sam malo pratio, vidio sam da Rijeka ima ozbiljnu priču i da je klub ozbiljan te da želi nešto veliko. Aurelia isto, vidim da imaju puno mladih igrača, igrali su s nama u Kupu. Nevezano za rezultat, tamo su isto pokazali koliko mogu, a mogu pohvaliti ljude u klubu i mislim da imaju dobar pravac i potencijal za napraviti jednu dobru ekipu.”
Ne idemo kao turisti, cilj je da dođemo što dalje
Spomenut ćemo i uspjeh s reprezentacijom. Iako nisi bio u sastavu u Zagrebu zbog kartona, u Poljskoj si bio jedan od ključnih igrača za tu pobjedu s dva pogotka. Izboreno je Svjetsko prvenstvo nakon 24 godine, a za vas igrače po prvi put. Kakav je to bio osjećaj i evo pošto smo saznali kakvu ste skupinu dobili, jesi li zadovoljan i s time?
“E to u Zagrebu je bilo jedno od najgorih iskustava u mojoj karijeri. Nisam mogao pridonijeti ekipi u drugoj utakmici, to je bilo jako, jako teško prolaziti. Jednostavno gledaš ekipu, muče se, bore se, a ti nikako ne možeš pomoći ni pogurati ih. Samo možeš navijati, pljeskati ili kao ja možda galamiti sa strane. Jako je teško to bilo, ali s druge strane jako sam zadovoljan jer, kako i sami kažete, 24 godine je prošlo od zadnjeg Svjetskog prvenstva. Ovo je jedan veliki uzvik u mojoj karijeri i jako sam ponosan na sebe i na dečke te mislim da imamo tamo što i za pokazati. Izvukli smo Brazil, Tajland i Kubu, a mislim da i sami znamo kakva je Brazil ekipa, to su stvarno vrhunski igrači. Tajland i Kubu malo slabije znamo, iako sam ja malo pratio čak Tajland i mogu reći da su dobra ekipa da se ne zavaravamo. Iskreno mislim da možemo proći skupinu. Ne idemo tamo kao turisti, nema samo nastupanja, cilj je da dođemo što dalje. Mislim da ova ekipa ima veliki potencijal i da možemo puno više od samog plasmana na prvenstvo.”
Sve me više privlači trenerska uloga
Moramo pitati, s obzirom na to da si vodio ekipu na utakmici protiv Moslavine, kakve su šanse za trenersku karijeru nakon ove igračke? Samo možda ipak u futsalu, a ne u nogometu.
“Da haha, sad sam se uvjerio da me kao trenersku figuru u nogometu nećemo vidjeti. Mislim da bi u futsalu mogao, sve me više i više zanima taj dio. Dok gledam naš omladinski pogon, sve više me privlači ta trenerska uloga i volio bi se okušati u tome pa da vidimo i taj dio. Nadam se da neće biti kao u velikom nogometu…”
Za sam kraj, kakav je osjećaj bio izaći pred punim Maksimirom? Kao zagrebački dečko, kako gledaš na tu sinergiju koja se događa između „velikog“ i „malog“ Dinama?
“Najprije bih htio pohvaliti ljude koji su nas, dolaskom s tribina i odlaskom, pozdravljali. Ja nisam očekivao sve to. Bad Blue Boysi su bili uz nas cijelo vrijeme, ali da nas toliko ljudi podržava, to je jedna lijepa životna uspomena. Izaći na puni Maksimir s peharom, stvarno jedno nezaboravno iskustvo i kada već vučemo paralelu velikog i malog nogometa, to treba biti cilj općenito kluba s imenom Dinamo, da smo zajedno. Barcelona tako ima povezane nogomet i košarku pa i futsal, Sporting također, sve je to jedan kamp i drže se skupa. Mislim da je to puno lakše i s financijske strane naravno, to bi trebalo biti, kako se kaže, kuća i okućnica. Svakako bi to bilo lijepo, i za nas i za njih, da budemo kao prava obitelj.”
Budi uz svoj Futsal Dinamo
- Postani član dvostrukog uzastopnog prvaka Hrvatske!
- Postani i ti Plavi prijatelj kluba. Saznaj kako se pridružiti kampanji za samoodrživi klub.
- Posjeti naš webshop opremi se sa šampionskim majicama i s ponosom predstavljaj naš klub gdjegod išao.
