Šesto kilometara. Točno toliko iznosi cestovna udaljenost između Zagreba i Dubrovnika. Posljedično, točno toliko kilometara su nabili naši igrači kako bi još jednom izašli na megdan dubrovačkim Gosparima u još jednom finalu sezone, susretu nakon kojeg nema povratka ni drugih šansi.

Ipak, nadamo se da će ta kilometraža biti u ovom tjednu duža za barem 710 kilometara. Naime, točno toliko iznosi udaljenost od Dubrovnika do Pule u kojem istoimeni domaćin čeka pobjednika ove serije. Na korak od sna, istog onog koji proživljavamo već godinama. Ako je nekad vrijedila ona da svi putevi vode preko Rima, za Plave baš svi putevi vode preko Dubrovnika.

Vrijeme je da odemo iz Dubrovnika podignute glave

Bit će to čak treći ovosezonski dvoboj ovih ekipa u gradu podno Srđa. Prva dva? Nedovoljno dobro. Dubrovčani su dvaput uzeli mjeru Plavima, pokvarili im planove u regularnoj sezoni, ali i produžili seriju do zadnje, treće utakmice. U prvom ogledu završilo je 4:2 za domaćina. Bili smo blizu.

Promašivali smo deseterce i dobre šanse, ali smo preko puta sebe imali momčad koja to zna kazniti. Prije malo više od tjedan dana – repriza. Bespotrebni ulasci u faulove donijeli su domaćinu prednost koju nije propustio do samog kraja. Ako su utakmice u Dubrovniku pokazale kako stvari mogu poći po zlu kada nismo glavom sto posto unutra, onda smo u zagrebačkim dvobojima pokazali koliko dobri možemo biti.

Poezija u Dvojci

Pobjeda u regularnoj sezoni bila je igrom uvjerljiva, a rezultatski napeta, ali se vjerojatno nijedna naša ovosezonska partija ne može mjeriti s onom otprije samo tri dana. Tada je naš današnji protivnik pao s čak 7:1.

„Ove sezone općenito zabijam manje golova, što je vidljivo i što se osjeti na rezultatima momčadi. Možda sam se posvetio nekim drugim segmentima igre, prije svega obrani. No, to nije, niti smije biti izgovor. Ne bježim od odgovornosti. Morao sam zabiti više. Ja si kao pojedinac postavljam najviše ciljeve i nisam zadovoljan zbog ovako malog broja golova. Konkretan razlog ne znam. No, i dalje ne odustajem. Nadam se da će me kad-tad krenuti. Po mogućnosti već u subotu.“

Tim riječima je kapetan Davor Kanjuh najavio dvoboj u Dvojci. I ispunio je obećanje. Itekako. Poker golova u mreži crno-crvenih, više nego u ostatku sezone zajedno. Prijetili su i Grbi i Prga, briljirao “mali Novak”, a Čekol još jednom pokazao da je jedan od najkompletnijih igrača lige. Bili smo i klapa opasnost na svakom djeliću terena.

Zaplavite Dubrovnik i donesite nam pobjedu

Danas trebamo isto to. Ili makar odraz toga. Pametno, hrabro, zajedno i s mišlju da nitko nije bolji od nas. Samo tako se svladavaju veliki izazovi, a okrenuti seriju u kojoj moraš proputovati Hrvatsku četiri puta svakako spada u takve.

Nedavno smo podsjetili na 1982. godinu i legendarnu fotografiju koja je nastala usred Dubrovnika prije 40 godina. Tada su stotine ljudi izašle na Stradun, ponosno nosile Dinamov grb i pozdravile šampiona. Bio je to briljantan kraj jednog velikog Dinamovog proljeća. Ovo, koje se igra na 40×20, nadamo se, tek počinje.

Dubrovnik 1982

Gospari pozdravljaju plave šampione

Dečki, zaplavite Dubrovnik još jednom. Odbacite sve kalkulacije, ostavite sve na terenu i vratit će nam se. U subotu smo to vidjeli bolje nego ikad. Donesite nam doma pobjedu.

Dinamo – to si ti!