Nakon malo duže pauze nastavljamo s intervjuima s trenerima. Sada je na redu strateg srebrnih juniora i voditelj Škole futsala u Vrapču i Gajnicama, a to je Tin Huzjak. U nastavku donosimo njegov pogled na sezonu, ali i osvrt na dane dok je naš Huz branio boje kluba s terena.
Srebro nakon dramatične sezone
Intervju ćemo otvoriti sa srebrnim juniorima. Uspješna sezona za klub je iza vas, malo je nedostajalo do zlata pa evo može jedan komentar na to?
“Da, juniori srebrni, malo falilo za zlato, pola minute do kraja utakmice smo primili gol za 6:5. Na kraju kad se povuče crta ispod sezone, može se reći uspješna, ali opet, ja kao osoba i trener te moja ekipa nikad se ne zadovoljavamo time. Smatramo da smo mogli i morali bolje. Nažalost nije išlo, tako da za sljedeću sezonu stavljam jasan cilj pred novu ekipu, a to je prvo mjesto. Mislim da je to jedino sportski i pravilno, napadati najviše ciljeve i da radiš sve u svojoj moći da ih i postigneš. S obzirom na to kako je sezona tekla, uz neke ozljede, donekle možemo reći da je bila uspješna sezona. Uspješnost ove sezone će se još više pokazati kroz koju godinu ako neki od ovih igrača završi u seniorskoj momčadi. To je isto jedan od mojih zadataka i ciljeva, da uspijevam stvoriti igrače za seniora i da ti dečki ostanu u futsalu, da zavole taj sport i da se ozbiljno počnu bavit njime.”
Zadnje kolo jedinstvene lige igrali ste protiv Olmissuma, no uz to se trebalo poklopiti da Bjelovar ostane bez pobjede kako bi se izborilo doigravanje. Kako ste ti i igrači proživjeli taj cijeli vikend, a posebno ludu utakmicu punu preokreta u Omišu?
“Zadnje kolo jedinstvene lige prije doigravanja definitivno je bio filmski scenarij jer trebalo se poklopit to da Bjelovar ne pobijedi, a mi slavimo u Omišu. Zanimljivost je da smo mi već u tu subotu bili prije podne u Makarskoj u hotelu jer su kadeti igrali u Pločama, mi navečer u Omišu, a Bjelovar je dočekao Aureliju u podne. Naravno, nigdje nije bilo prijenosa utakmice i strepili smo svi tih dva sata u hotelu. Svaki gol smo pratili na Cometu, kod svake promjene rezultata hotel se tresao, bilo je vrištanja, skakanja i slavlja, a onda kad smo dobili potvrdu da je završilo 2:2 to je neopisivo bilo. Iako nismo sudjelovali u toj utakmici, to je možda najbolji trenutak sezone. Kad sam vidio koliko dečkima to znači, to zajedništvo, koliko su se veselili i tada sam znao da se neko ogromno čudo mora dogoditi da mi u Omišu ne pobijedimo. A protiv Olmissuma utakmica je bila ludilo. Gubili smo 2:0 pa smo se vratili na 2:2 pa oni na 4:2. mi 4:4, oni 5:4, mi 5:5 i pola minute do kraja zabijamo gol glavom na golmanu igraču za 6:5. Do kraja smo se obranili i uspjeli ući u taj Final4 te mislim da je na kraju zasluženo jer kroz cijelu sezonu nismo posustajali, unatoč lošim rezultatima. Nastavili smo raditi, boriti se, vjerovati u to i na kraju nas je nagradilo.”
Najljepša uspomena je prva Šalata
A sada idemo skroz unatrag. Reci nam nešto o tvojim igračkim danim u Dinamu. Što ti je posebno ostalo u sjećanju, ima li neka najdraža uspomena?
“Moji igrački dani u Futsal Dinamu…pa najveća zanimljivost je možda da sam ja bio član u oba početka kluba, i 2012. godine kada nije bilo navijača uz nas nego je to bila ideja Matije Đulvata i pokojnog Čulje. Napravili su klub, mi smo tad, amo reći, bili kao neka druga ekipa Alumnusa. Bila je godina pauze nakon toga i 2014. smo ponovno krenuli uz podršku navijača kada je, u biti, i nastao klub u ovom obliku kakvog danas poznajemo. Tada sam se zadržao samo polusezonu, Matija se također vratio kao igrač, bila je strašna konkurencija pa sam zatim odradio pola sezone u Alumnusu i tu se lagano nazirao kraj moje igračke karijere. Definitivno najljepša uspomena iz tih dana koju pamtim je prva Šalata. Još nitko nije znao što očekivati, što će se dogoditi. Mi smo se našli nekih dva sata prije početka utakmice i onda kada je krenuo korteo po gradu, kad se čulo na Šalati što se sprema, pune tribine… To je najljepši osjećaj koji sam doživio kao igrač u Futsal Dinamu jer to je onda bilo nezamislivo i drago mi je što sam bio dio toga.”
Huzjak: Došao sam u jednu sređenu sredinu, u jedan velik klub
Kada si prešao s terena na klupu? Kako si se odlučio za trenersku uloga i koga si prvo trenirao?
“Prelazak na klupu dogodio sasvim prirodno. Uvijek sam igrao više glavom nego nogama, a i zanimao me taj posao. Realno, lijenost je kod mene uvijek bila malo prisutna, nisam bio za treninge i sve ovo što danas propovijedam klincima, da moraju trenirati, da moraju biti spremni, da moraju raditi dodatno, to nikad nisam volio haha. Možda sad tu malo ispadam naopako, ali nema veze, zato sam se valjda pronašao u ovoj ulozi. Nisam se dovoljno posvetio da igram na razini za koju sam smatrao da mogu i onda sam tu lagano počeo gubiti volju te sam tako počeo vodit svoju ekipu s kojom sam igrao turnire. Prvi trenerski posao je bio u Alumnusu gdje sam jednu sezonu vodio kadete i juniore. Nakon toga sam otišao u MNK Novi Marof gdje sam četiri godine vodio seniore u drugoj ligi. Jedne godine smo čak i osvojili ligu i igrali kvalifikacije za ulazak u prvu ligu protiv Osijeka i Murtera, no nismo uspjeli. Ostao sam tamo još jednu godinu, ali osjetio sam da više ne mogu na taj način napredovati i imao sam ideje koje stvari treba gurati prema naprijed. Možda tu nije bilo sluha ili nešto, a već dvije godine u tom trenutku sam dobivao ponude od Futsal Dinama, prije svega od Jure Fabijanića. To ljeto me zvao i voditelj škole, moj veliki prijatelj, Nikola Grgić. Ponudio mi je da dođem u klub, preuzmem kadete. Malo mi je bio šok prijeći sa seniora na kadeti, ali žena je tu odigrala veliku ulogu. Rekla je da nekad moraš stepenicu dolje da bih mogao napredovati dalje i prihvatio sam taj poziv te definitivno nisam požalio. Došao sam u jednu sređenu sredinu, u jedan velik klub, gdje imaš sve uvjete osigurane, potpuno nešto drugo s čime sam se do sada susretao. Nakon godinu dana s kadetima sam preuzeo juniore i evo sad sam odradio dvije sezone, a dogodine mi je četvrta u klubu ukupno.”
Osim juniora, naš Huz glavni za podružnice Gornje Vrapče i Gajnice u kojima radi s djecom od prvog do četvrtog razred osnovne škole.
“Tako je, to sam pokrenuo praktički od nule, od početka sam u obje podružnice. U Gajnicama sad imamo jedno šezdesetak klinaca, u Vrapču dvadesetak tako da dobro to ide i funkcionira. U Vrapču radim još uvijek sam, a u Gajnicama je o ove sezone sa mnom mladi kolega Luka Lovrek kojeg moram isto ovim pute pohvaliti jer stvarno se trudi i ima smisla za to. Moram priznati, veći dio treninga i toga je preuzeo na sebe, a ja sam tu više sada kao backup, logistika, rješavam stvari s roditeljima i to. Mislim da tako funkcionira super. Uzrasti su od prvog do četvrtog razreda osnovne škole i klinci svakako napreduju iz mjeseca u mjesec, a rezultati i brojke to pokazuju. A zadovoljstvo tih klinaca, sa srećom dolaze na treninge i ta neka emocija koju dobiješ od njih, to je nešto čudesno. S malo stvari se to može mjeriti, to je pokazatelj da nešto dobro radiš.”
“Također, u juniorima isto moram pohvaliti i svoj stožer. Tu je već od kadeta sa mnom kondicijski trener Luka Mateša s kojim imam stvarno strašnu suradnju, nadopunjujemo se i ove sezone je sa mnom bio i Fran Poklečki. Drago mi je što imamo u klubu mladih trenera koji su spremni raditi, spremni učiti i uvijek pitaju za savjet. To je velika snaga našeg kluba, oni će sigurno izrasti u velike trenere te biti uzora našim klincima.”
Huzjak: Sve više roditelja i klinaca posljedično prepoznaje naš rad
Zašto je po tebi futsal poseban te kako bi privukao novu djecu da se upišu u našu školu?
“Po meni je futsal poseban zbog te dinamike igre, uvijek se nešto događa, uvijek moraš biti na oprezu. Onda, često je lopta kod tebe, stalno su neki dueli, stalno glava mora bit na oprezu, moraš biti spreman u svakoj sekundi, svakom potezu. Mislim da tu kroz taj sport djeca strahovito napreduju. Odluče li se kasnije ostat u futsalu ili prebaciti na nogomet, to nije bitno, ali mislim da ta dinamika, ta potreba za koncentracijom je nešto posebno i to sigurno razvija djecu na pravi način. Često korištenje nekih tehničkih elemenata, to da je lopta svakih 10-15 sekundi kod tebe, stvari su koje djeci mogu samo dobro donijet. Što se tiče privlačenja novih klinaca u našu školu futsala, rad uvijek dođe na naplatu. Sve više roditelja i klinaca posljedično i prepoznaje taj naš rad i samim time dovodimo novu djecu. Bitno je da su klinci koji dođu kod nas zadovoljni i sretni pa će uvijek tako dovesti i neke prijatelje. Uvijek se netko novi pojavi. Važno je da nastavio kvalitetno raditi i da se ne zadovoljavamo s postojećim nego da uvijek težimo boljem. Na nama je sve, a u tome, naši seniori također pridonose novim upisima. Pa čak i reprezentacija koja se kvalificirala na svjetsko prvenstvo napokon te naravno i sveučilišni prvaci svijeta. To je sve ljudima vidljivo i ljudi će se sve više pronalaziti u našem sportu.”
Definitivni cilj je jednoga dana biti seniorski trener
Za kraj, kakve su ambicije i želje za budućnost? Vidiš li se u Dinamo ili možda negdje drugdje?
“Moje trenerske želje i ambicije su iste kao i na početku karijere. Moj definitivni cilj je jednoga dana biti seniorski trener, uspješan nadam se, a sada je li to u Futsal Dinamu ili u nekom drugom klubu uopće se ne zamaram time. Važno je naglasiti da sam trenutno maksimalno posvećen i zadovoljan u Futsal Dinamu jer smatram da imam odlične uvjete, odličan poligon za moj napredak. Smatram da sam za trenerski posao izuzetno mlad, a opet imam dosta iskustva tako da, nigdje mi se ne žuri. Želim napredovati iz dana u dan, stalno nešto novo uvoditi i tražiti neka nova rješenja. Imam tu, sva sreća, i neke iskusnije kolege od kojih uvijek mogu nešto naučiti, prije svega Juka i Matija. Za sada sam jako zadovoljan tu i kao što sam rekao, bitno mi je da mogu napredovati i da imam te uvjete za rad, a kasnije, vidjet ćemo. Tako je to u sportu, nikad ne znaš što nosi idućih mjesec dana, kamoli godina, dvije… Definitivno neka ambicija je postati seniorski trener, ali nigdje mi se ne žuri.”
Zahvaljujemo našem Huzu na izdvojenom vremenu te mu želimo sve najbolje u poslovnom i privatnom životu!
Budi uz svoj Futsal Dinamo
- I to ti tak ide i to ti je tak, nabavi majicu – Dinamo prvak!
- Postani član dvostrukog uzastopnog prvaka Hrvatske!
- Postani i ti Plavi prijatelj kluba. Saznaj kako se pridružiti kampanji za samoodrživi klub.
- Posjeti naš webshop opremi se sa šampionskim majicama i s ponosom predstavljaj naš klub gdjegod išao.