Sljedeći na redu od trenera nam je Luka Lovrek. Igračku, ali i trenersku karijeru započeo je na nogometnim terenima nakon kojih je preselio u dvoranu. U klubu je tek nekoliko mjeseci, a osim što je trener klincima, može se pohvaliti da je dio druge momčadi Futsal Dinama.

Evo prvo, sad već klasično pitanje. S kojim uzrastima djece i na kojoj lokaciji radiš? Kako izgleda rad s djecom?

„Radim s uzrastima od 2011. do 2016. godišta na podružnici Gajnice u OŠ Dragutina Domjanića. Rad s djecom je nešto prelijepo i uživam u svakom treningu i utakmici koju djeca i ja provedemo skupa. Učimo kako igrati kao ekipa, kako se družiti, kako komunicirati i naravno kako se ponašati. Uz to učimo kako poštivati sve oko sebe, nebitno radilo se o njihovim protivnicima koji su njihovi vršnjaci ili starije osobe, treneri naše škole i drugih ekipa, roditelji druge djece… itd.

U Futsal Dinamu sam sedam mjeseci, a prije toga sam dvije godine trenirao djecu u nogometnom klubu Klanjec, odakle i dolazim. Tako da sam već tri godine trener djece i stvarno je ovaj posao prekrasan. Pruža sve, od smijeha, veselja, slavlja, pobjeda, pa nekada i do tuge i poraza, što je sve sastavni dio sporta. Puno djece sam već trenirao do sada i sva ta djeca su toliko naučila od mene, koliko sam i ja od njih. Prema djeci nastojim biti prije svega prijatelj i možemo pričati o svemu, ali se uvijek zna, kada se šalimo, šalimo se, a kada je vrijeme za rad, onda smo maksimalno ozbiljni i disciplinirani.“

Zanimalo nas Lukino mišljenje o tome kakve su prednosti futsala kao sporta te što Dinamova škola futsala može ponuditi u odnosu na druge.

„Futsal je dosta drugačiji od velikog nogometa. Puno je dinamičniji, brži, kretnja je konstantna i igrači puno više vide i imaju loptu u svojim nogama u jednoj utakmici ili treningu.. Zato je futsal djeci dosta interesantniji i zabavniji sport. Pa prednost kluba sama po sebi je ta da je svim klincima, a i njihovim roditeljima ogroman pojam i ime Dinamo. To je jedna velika čast i ponos igrati i nositi dres Dinama. Svi klinci to znaju i zato svaki put na bilo kojem treningu ili utakmici daju sve od sebe.“

Tko ti je mentor među trenerima, koga zoveš za savjet?

„Mentor mi je trener naših juniora, Tin Huzjak, koji je i voditelj podružnice u kojoj treniram. Konstantno razmjenjujemo ideje, mišljenja kako bi nešto trebalo i kako ne. Kada god mi nešto treba, uvijek mi je na raspolaganju za bilo što.“

Već smo spomenuli da je Luka bio član mlađih kategorija Dinamove škole. Nogomet je zamijenio futsalom te ušao u ekipu juniora. Pitali smo ga kako je došao do Dinama, koja mu je najdraža uspomena iz tih dana te kada je od igrača došao i do trenerske pozicije.

„Ja sam u futsal stigao relativno kasno od ostalih mojih suigrača. Stigao sam kao ulazni junior na polusezoni iz velikog nogometa, kojega sam igrao deset godina. Prelazak nije bio nimalo lak, ali kroz nekih dva tjedna treninga i nakon razgovora s tadašnjim trenerom Alenom Jukićem, odlučio sam se na tu veliku odluku. Igrati u mlađim uzrastima Futsal Dinama bilo je jako lijepo iskustvo. Uspomena naravno da ima. Jedna od njih je zasigurno osvajanje drugog mjesta na prvenstvu Hrvatske. Nažalost, u finalu je pobjedu nakon šesteraca odnijela je Aurelia i dan danas ostaje jedna velika tuga i žal za tim. No, ta cijela godina je bila posebna, od prve, pa do zadnje utakmice. Ta naša ekipa, ta energija i borba iz utakmice u utakmicu, jednostavno smo ostavili sve na terenu te mi je bila velika čast biti dio te ekipe.

U trenerski posao sam, kako sam već rekao, prešao prije 3 godine. Oduvijek mi je bila želja baviti se tim poslom i rekao sam si, da će nakon igračke karijere doći trenerska. Ali evo došla je prilika ranije od očekivanog i jednostavno nisam mogao reći ne. Normalno, početak je bio težak, jer sam relativno rano počeo, sa samo 18 godina, ali imao sam sreće da sam preuzeo jako dobre klince za trenirati.

Prelaskom u trenerski posao Luka nije prestao igrati. Član je druge momčadi Futsal Dinama kojoj je ovo prva sezona te im je ostalo još malo do samoga kraja. Evo kako komentira svoju igru i igru momčadi.

„Da, igram u našoj drugoj momčadi, Futsal Dinamo 2. Za svoju igru dao bih neku srednju ocjenu, uvijek može bolje i uvijek dajem sve od sebe da bude bolje. Ekipa je nova, još uvijek u fazi uigravanja pa svakako smatram da ima puno mjesta za napredak. Prva nam je godina, nismo već jako dugo igrali skupa tako da je ovakvo stanje i za očekivati. Sve će doći na svoje kad tad. U posljednjim utakmicama dosta puta nam je nedostajalo i malo sportske sreće, tako da ćemo zadnje dvije utakmice odigrati i izvući maksimalno koliko se može te se nadati pobjedi.“

Vidiš li se u budućnosti kao trener futsala, u Futsal Dinamu ili je u planu nešto drugo?

„Naravno, volio bih još dugo godina biti u futsalu kao trener i nadam se da to može biti Futsal Dinamo. Možda bih jednoga dana pokušao negdje trenirati izvan granica Hrvatske. A naravno, da bih volio zaigrati i za prvu momčad Futsal Dinama.“

Za sam kraj, ako želiš, možeš još nešto podijeliti s nama.

„Pa evo, futsal kao sport se iz godine u godinu sve više i više razvija. Sve više je upisane djece i zainteresiranost je velika. Stoga, pozivam i ostalu djecu da dođu i da zaigraju futsal u Futsal Dinamu. Budite i vi dio jedne lijepe priče koju ćemo svi skupa kao klub graditi.“

>> Antonio Čičić: Svojim klincima uvijek ponavljam da je velika čast i privilegija igrati za Dinamo

Našem Luki Lovreku zahvaljujemo na izdvojenom vremenu te mu želimo puno sreće na terenu, ali i izvan njega.

Budi uz svoj Futsal Dinamo 

Dinamo – to si ti!