Predsjednik Futsal Dinama Matija Đulvat odgovorio je na još jedan krug direktnih pitanja članova i navijača kojeg smo organizirali na forumu Zone Dinamo. Kao klub svojih članova, uvijek smo bili otvoreni za sva pitanja i prijedloge, a smatramo kako je ovakva direktna komunikacija s navijačima dobar prvi korak u daljnjem jačanju suradnje s članovima koji su naš najveći oslonac u bilo kojoj krizi.

S obzirom na pandemiju koja je zaustavila sav sport na svijetu, uključujući naravno i završnicu prvenstva Hrvatske u futsalu, osjetili smo kako je idealno vrijeme za organizirati novi krug pitanja za predsjednika kluba kako bi naši članovi dobili priliku razjasniti sve nedoumice koje mogu imati zbog novonastale situacije, ali i kako bi saznali sve o aktivnostima koje je klub provodio posljednjih mjeseci.

Hvala svakome od vas koji je iskoristio mogućnost postaviti pitanje, a u nastavku vam dostavljamo odgovore predsjednika kluba:

Hvala svima na postavljenim pitanjima i drago mi je što imamo ovakvu komunikaciju i da su naši članovi, navijači, simpatizeri i svi ostali zainteresirani za sve što se u klubu događa i kako klub živi. To je veliki poticaj za sve nas, ali isto tako i velika odgovornost da sve bude kako treba.

Namjerno ću prvo odgovoriti na pitanja koja ja sebi postavim svaki dan jer mislim da su to pitanja na koja je najlakše dati odgovor, a opet ih netko može protumačiti i kao da nisu dobronamjerna. Ja bih volio da svatko uvijek postavi pitanje koje ga zaista zanima jer to može samo doprinijeti tome da klub bude bolji i uspješniji.

  • Do kada se misli sa floskulama o emocijama, djeci i drugim stvarima isticati u prvi plan, a borba za trofeje ni na vidiku? Ispada da Futsal Dinamo pada kroz godine po igračkoj kvaliteti dok drugi rastu i sve su bolji, koji je to razlog?

Žao mi je ako netko misli da su floskule ono što mi ističemo u prvi plan jer moja je ideja da se klub gradi na emocijama i Školi futsala. Ja zaista želim da naš član, navijač, djelatnik, volonter, igrač, pripadnik kluba bude ponosan na to da je član FUTSAL DINAMA, baš kako na članskoj majici piše iz godine u godinu. Ne želim da naš član bude ponosan na trofeje koje klub ima jer za mene klub nisu samo trofeji. Trofeji daju dodatnu vrijednost klubu i bitan su segment samog kluba, ali nisu jedini element koji je bitan za klub. Ima puno EKIPA koje su osvojile puno trofeja, ali nisu nikada postali klubovi jer su se ugasili. Mislili su da će im trofeji donijeti to da budu klubovi i da budu važni, ali na njihovu žalost su se prevarili i danas ne postoje. Neću sada nabrajati kroz povijest, ali mislim da se najfriškijih ekipa svi sjećate i znate kako su završili.

KLUB, FUTSAL DINAMO, ima 5 zaposlenih u stalnom radnom odnosu, ima uz to još 4 honorarna trenera i jednog volontera, ima još 4 čovjeka koji rade za klub kao vanjski suradnici plus 15 igrača uglavnom stipendista. To je pogon od gotovo 30 ljudi za koje se svaki mjesec moraju pronaći plaće, a ja mogu za svakoga od njih objasniti zašto je tu i je li možemo bez njega i zašto ne možemo. Ono što ću još dodatno napomenuti je kako u upravi kluba, koja je od ove godine proširena, ima još 5-6 volontera koji na tjednoj ili bolje reći na dnevnoj bazi raspravljaju o klubu i kako ga unaprijediti, a dodat ću samo da su svima koji se žele priključiti vrata otvorena i da je svatko tko želi pomoći dobrodošao.

KLUB je u ovom trenutku pokazao stabilnost gdje nikome nije dekretom oduzeta ili uskraćena plaća ili honorar, ali isto tako moram napomenuti da su se mnogi od njih sami odrekli svojih naknada i na taj način dodatno doprinijeli stabilnosti kluba jer ga vole, jer osjećaju emociju prema njemu jer znaju da će im se u budućnosti klub odužiti na neki način. Neke stvari se ne kupuju novcem, i to je moja ideja kakav klub treba biti. Niti jedan trofej neće donijeti veću ljubav prema klubu. Ima klubova u drugim sportovima (nogomet, rukomet, odbojka, košarka…) koji donose svake godine sve trofeje u svoje vitrine, ali siguran sam da bi se bili spremni odreći puno trofeja samo da imaju privrženost i ponos pripadnosti kao što naši navijači i članovi imaju prema FUTSAL DINAMU.

Ja vas samo molim da si postavite pitanje što osjećate prema KLUBU, da se vratite u nazad i budete iskreni i odgovorite si na pitanje jeste li mogli zamisliti prije 5-6 godina da ćete prema jednom novom sportu i klubu osjećati to što sada osjećate… Iskreno i sam sam iznenađen što mi FUTSAL DINAMO znači i hvala vam svima na tome – to je EMOCIJA koja se ne može kupiti.

Idemo dalje s odgovorom na pitanje, puno konkretnije kako bi svi mogli znati što se vrti u našim glavama kad razmišljamo kako biti bolji i uspješniji.

IGRAČKA KVALITETA, mislim da smo svake godine do one nesretne utakmice protiv Novog Vremena dovodili sve bolje igrače i da smo bili konkurentni, pogotovo te godine. Moramo priznati kako smo godine prije toga ipak bili inferiorniji po imenima igrača od ekipa koje su u to vrijeme osvajale naslove. Ako moram pronaći kiks onda je to ta utakmica protiv Novog Vremena kad smo bili jako blizu. Prošla sezona je bila rezultatski najneuspješnija i sigurno najteža (ne volim alibije, ali zaista smo bili uzdrmani velikom tragedijom i 4. mjesto na kraju te sezone, prvo nakon tri treća mjesta, je ipak neki kontinuitet). Ove godine nismo dobro krenuli. Možda smo po imenima i najslabiji do sada, ali sezona nije gotova, a mi smo u drugom dijelu ulovili dobar ritam i zbilja se nadamo i vjerujemo kako možemo do kraja prvenstva napraviti ono što svi sanjamo.

U KUPU smo zbog lošeg koeficijenta uvijek morali igrati protiv najboljih pa nas je dva puta izbacio Split koji je nakon toga osvojio Kup i po jednom Uspinjača (i ona je osvojila Kup te godine), te Olmissum koji je ove godine igrao finale Kupa i trenutno je prvi na tablici. Jedne godine smo izbačeni zbog administrativne pogreške. Ovo su činjenice, a moj osobni osjećaj je da smo morali bolje i da smo tu mogli napraviti više, a dokaz za to je Uspinjača koja je osvojila dva Kupa uz, po meni, lošiji igrački kadar od nas.

OSTALI SU BOLJI, koji ostali? Novo Vrijeme je trenutno ekipa broj 1 u zadnje 3 godine, a prije toga je bilo upitno hoće li ostati u 1.ligi. Imaju 2 naslova prvaka u svojoj povijesti. Olmissum je novi prvoligaš bez trofeja, Crnica nije nikada osvojila trofej, a ušli su iza nas u 1.ligu. Square se može u svojoj povijesti pohvaliti s osvojenim Kupom, nikada nije bio prvak. Vrgorac nije osvojio niti jedan trofej u svojoj povijesti, a Uspinjača je osvojila dva Kupa u zadnje dvije godine, dok u prvenstvu nisu nikada završili ispred nas. AFCU je novi klub i nema trofeja. Alumnus je bio prvak 2014. godine i od tada nema većih rezultata osim finala Kupa prošle godine. Split nije osvojio prvenstvo skoro 10 godina (osvojio je 3 Kupa, igrao je finala prvenstva, ispadao je iz 1.lige i sad se nalazi u nezavidnoj situaciji).

Kad podvučemo crtu i pogledamo unazad 5 godina, osim Novog Vremena nitko baš nije bolji ili konstantniji od FUTSAL DINAMA. Uspinjača zadnje dvije godine i vjerojatno Split se još mogu boriti za tu ‘titulu’ s nama, dok su svi ostali klubovi imali samo pojedinačne bljeskove bez većeg uspjeha ili konstante.

KOJI JE RAZLOG? Vrlo je jednostavno odgovoriti na to pitanje. Luketin, Primić, Osredkar, Wilhelm, Novak, Postružin, Šamija, Lucao, L. Suton, L. Perić… I možemo nabrajati i dalje: Bilić, Savolainen, Perišić, Bajrušević, Matošević, J. Suton, Jelovčić, Fideršek, Pavić, Mataja… Ovo su dvije ekipe koje bi se vjerojatno borile za naslov prvaka. Namjerno nisam stavio naše igrače i namjerno sam stavio samo 10 igrača (optimalno je 15 igrača). Složit ćete se svi da Futsal Dinamo ne treba uzeti sve ove igrače. Možda dvojicu ili trojicu da bi bili konkurentniji i borili se za prvaka, ali je li to garantira da ćemo biti prvi? Bi li svi ostali koje ne uzmemo bili u rangu s našim igračima ili koliko ovih igrača moramo uzeti da bi bili što sigurniji da ćemo osvojiti prvenstvo (nema apsolutne sigurnosti, to ne postoji)? Bi li naši mladi igrači dobili priliku u takvim ekipama? Jesmo li spremni uzeti strance ili igrače koji nisu iz Zagreba kako bi bili samo profesionalci u klubu? Koliko bi onda profesionalaca trebalo biti u klubu, koliko bi treninga trebali raditi i kako se hraniti, gdje bi živjeli? Kolika bi plaća trebala biti tim igračima profesionalcima?

Svaki od gore navedenih igrača bi kao profesionalac u našem klubu koštao minimalno 150.000 kn godišnje, a cifra se može popeti i do 400.000 kn godišnje. Naš budžet za cijelu momčad, dakle samo igrače, iznosi 350.000-400.000 kn godišnje. Bi li bio isti kad bi počeli dovoditi više profesionalaca, bi li igrači koje imamo trenutno, a koji rade ili studiraju mogli pratiti profesionalni ritam ili bi profesionalce pretvorili u amatere, pa bi manje trenirali da ne izgubimo ove koji rade, a dovoljno su kvalitetni da budu ovdje? Bi li onda i naši igrači tražili veće plaće, pa bi i budžet bio puno veći?

ODGOVOR JE JASAN – FINANCIJE. Nama je potrebno od 1,5-2 milijuna kuna za hladni pogon što i je neki naš budžet i bar još toliko za profesionalni pogon. Više klubova troši cifru od 4 milijuna kuna samo na ekipu, a neki nisu ni stali trošiti. Gore sam naveo igrače, pa možete izračunati koji je u kojem klubu i koliko košta, a ne zaboravimo kako svakom igraču treba platiti stan i hranu plus neke druge troškove, a ne samo neto plaću. A o porezima i doprinosima da ne govorimo. Mi ovako ulažemo u naše mlade igrače koji stasaju, ne dovodimo strance, organiziramo razne društvene događaje (kvizove, turnire, humanitarne akcije…) i nastojimo se približiti našim ljudima, pokazati da su trenutno naši igrači obični studenti i radnici koji imaju iste probleme kao i naši članovi i navijači na tribinama (naravno ne svi jer ipak između nas ima i pokoji profesionalac), a jedina je razlika što malo bolje razumiju futsal i spremni su odvojiti vrijeme za trenirati četiri puta tjedno za malu financijsku naknadu, ali veliki gušt i ponos.

Mene često ‘napadaju’ kako su naši igrači malo plaćeni i kako zaslužuju više, ali niti jedan igrač ne može reći da smo ga prevarili ili da ga nismo platili. Svaki od njih se sam dogovorio za cifru za koju igra i kad je imao priliku negdje dobiti više on je otišao. Nemam problema kad mi kažu kako su male plaće ili stipendije u Futsal Dinamu jer lako je obećati više, pa onda ne ispuniti i tražiti razloge zašto se nekoga ne isplaćuje (primjerice: pandemija je pa neću platiti igrače, trenere i djelatnike u klubu ili ću im smanjiti plaće… ili dobit ćeš papire ako oprostiš dvije plaće… ili puno me košta pa ću ga se riješit jer svakako nema ugovor…). Puno klubova tako reagira, puno ih sad nije htjelo nastaviti prvenstvo kako ne bi morali plaćati, a ne razmišljaju da neki od toga žive. Meni je bitno da se obaveza koju klub preuzme ispoštuje do kraja.

Ja kao predsjednik nisam spreman preuzeti rizik i investirati sve što imamo u prvu momčad pa da, možda, osvojimo naslov i nadati se da će zbog toga biti više ljudi na tribinama i više sponzora i više svega. Jer ako se to ne dogodi, mislim kako još nismo dovoljno stabilni da pretrpimo takav financijski udar. Igrači bi otišli jer ih ne bi mogli platiti, mladi igrači bi već otišli jer ih ne bi trebali tu sezonu pa je pitanje bi li se htjeli vratiti i s kakvim moralom. Bez ulaganja u trenere i dvorane, teško bi omladinski pogon rastao, niti bi imali kvalitetne trenere koji bi znali raditi i izbacivati kvalitetne mlade igrače.

Moj je cilj graditi postepeno, biti konkurentan i iskoristiti situaciju kad se ukaže. Bilo je prilika, ali nismo ih iskoristili. Mislim kako svake sezone pametno radimo roster i samo zbog toga smo jako kvalitetni i konkurentni bez većih stresova. Druge ekipa, kada bi izgubile toliko reprezentativaca koliko smo mi izgubili, nisam siguran bi li bile toliko konkurentne (Horvat, Ziberi, Matošević, Grbeša, Capar, Reed, Perković, a oprostili su se Purgar, Šokota, Franja, Škorić…).

KAKO DOĆI DO TOGA? Sav budžet kluba trenutno dolazi od naših članova i naših navijača. Oni su ti koji održavaju klub. Imamo dva Plava sponzora i njihov novac se skoro u cijelosti koristi za plaće i organizaciju prve momčadi. Kada bi uspjeli povećati broj sponzora, jer tu smo tanki, onda bi sav taj novac bio uložen u daljnje građenje ekipe. Ovdje sve pozivam da se priključe. Javljamo se na razne natječaje, zovemo sponzore, institucije, pronalazimo i izmišljamo nove ideje, ali teško dolazimo do novih sponzora i financijskih prihoda što izgleda jako čudno s obzirom na to da smo iz Zagreba i da imamo toliku podršku, ali pokušat ću i to objasnit zašto je tako.

GNK DINAMO: pročitao sam negdje (ispravite me ako sam krivo prenio informaciju) da klub uprihodi 7 milijuna kuna od ulaznica, sponzora i marketinga (dovoljno samo da se plati Nenad Bjelica) te da je isključivo ovisan o novcu od nastupa u Europi, prodaji igrača i novcu od grada.

RK ZAGREB: živi od sponzora (SEHA liga i PPD-a)  te od Grada koji mu plaća trenere i financira natjecanje. Jako malo uprihodi, ako išta, od ostalih sponzora i ulaznica, o članovima i članarinama ni ne pričam.

CIBONA: pitanje je imaju li sponzora i koliko im novca daje taj sponzor, a grad je taj koji ih održava.

VK MLADOST: isključivo egzistiraju zbog Grada.

OK MLADOST: mislim da je ista priča i da nitko nema veći prihod novca od GNK Dinamo.

Svi ovi klubovi su profesionalni klubovi, ali ukoliko i jednom od njih ukinete novac od Grada on nije samoodrživ ili se vraća na amatersku razinu, a ja bih rekao i ispod razine FUTSAL DINAMA jer nema toliko entuzijasta i volontera i ljudi koji žive za klub kao što se živi za Futsal Dinamo. Ako Futsal Dinamu uzmete gradski novac, što je 15-20% ukupnog budžeta, nas to nas neće ‘ubiti’. To je naša snaga i naš ponos, jer baš zbog te neovisnosti možemo se iskreno veseliti i tugovati i ne moramo savijati kičmu. Kad bi savili kičmu, vjerojatno bi postali ono čega se danas sramimo negdje drugdje, a to je uništilo druge sportove i druge klubove, a ja naš ne dam.

Ovo je samo moje viđenje i ne mora se nitko slagati sa mnom i, dapače, volio bih da se na ovo moje izlaganje netko zakači pa da me ispravi ili mi argumentira gdje griješim ili me prosvijetli. Volio bih kada bi potaknuo nekoga da kaže: ‘Đulvat je nesposoban, ja bi to bolje, ja mogu naći više love i više sponzora dopeljati u klub, mogu organizirati sve bolje i imam viziju kako to napraviti’, ili nekoga tko će se samo javiti i reći ja vam mogu pomoći ovako ili ovako…

OVO JE ČLANSKI KLUB KAD BI SE NAŠI ČLANOVI NAUČILI KORISTITI TO PRAVO TO BI BILA VELIKA POBJEDA, JEDNA OD POGODNOSTI JE SKUPŠTINA I MOGUĆNOST MIJENJANJA PREDSJEDNIKA.

  • Kako je moguće da od 2000 članova na izbornu skupštnu dođe ni 100 članova, koja je funkcija tih članova, možda samo punjenje proračuna kluba ili imaju neku drugu funkciju? (Jer ovo me sve podsjeća na hajduk, najbolja posjećenost, kao najbolji navijači, najviše članova, a trofeja pa čak ni borbe za trofeje nigdje. U jednom trenutku navijači će s pravom htjet borbu za naslov prvaka. Posjećenost je pala na najniže razine.)

Na ovo pitanje sam djelomično odgovorio u prethodnom pitanju, a još ću dodati da ne znam zašto ljudi ne dolaze na Skupštinu. Mogu samo primijetiti kako je mala izlaznost i na parlamentarnim, gradskim ili predsjedničkim izborima, a tu su građani doslovce prisiljeni puniti proračun države i grada porezima i drugim dadžbinama, a opet većina ne izlazi na izbore, dok je učlanjenje i plaćanje članstva u FUTSAL DINAMU dobra volja svakog od nas. Naš član, ako misli da klub ne radi ili ne funkcionira dobro, može ne platiti članarinu, može ne platiti kartu i na taj način pokazati svoje nezadovoljstvo ili može iskoristiti svoja članska prava (1 član – 1 glas) koja su u statutu.

Usporedbe s Hajdukom ne bih komentirao jer mislim da su promašene. Naši navijači s pravom žele borbu za prvaka i imaju pravo izraziti nezadovoljstvo. Posjećenost po prodanim kartama, što godišnjim što prosjekom prodanih karata na utakmicama, govori drugačije i čak sam siguran da bi ova godina nadmašila prošlu (Sutinska vrela i zadnja odigrana utakmica tamo su dokaz tome), a s dobrim rezultatima bi sigurno privukli i one koji nisu toliko odani klubu kao naši najvjerniji članovi.

Ono što posebno želim naglasiti je da sam uvijek za pravih i iskrenih 100 nego za 1.000 ili 2.000 onih koji će se doći poslikati na finalima, na utakmicama na TV-u, na utakmicama sa besplatnim kartama. Ti će samo tada doći i slavit će naslov prvaka. Ali onih 100, a u dvorani ih je svaki puta najmanje 500 vatrenih, će slaviti svaku pobjedu i tugovati i ljutiti se kad izgubimo. Doći će na trening navijati kad se ne smije, doći će pomoći kad netko treba pomoć, a to neće davati na sva zvona. Njima neće biti presudan trofej, njima će trofej biti samo šlag na tortu.

  • Kakvi su realni izgledi za nastavak sezone s obzirom na mišljenje klubova, odluku HNS-a i odluku Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu?

Ako se nešto drastično ne promijeni u narednim danima, prvenstvo se nastavlja 12.6 ili 19.6. Čeka se samo službena potvrda od Kriznog stožera koji je od ta dva termina bolji. HNS i klubovi su odluku već donijeli.

  • Vjerojatno je prerano za reći, ali možemo li očekivati tradicionalni događaj na Šalati ove godine?

Jako mi je teško odgovoriti na ovo pitanje jer Šalata je prije svega spektakl na tribinama, energija koju je teško opisati i bez toga nisam siguran ima li smisla nešto organizirati. Klub to svakako želi pa makar u nekom manjem obliku jer je trenutno teško razgovarati sa stranim klubovima o dolasku na Šalatu. Mjere stalno popuštaju, pa ipak postoji nada kako bi se mogao organizirati događaj s gledateljima. Mi smo u niskom startu i razgovaramo o organizaciji, no više od toga nemam kaj reći.

  • Trofej Dinamo je odgođen, ne i otkazan?

Odgovor je sličan kao i za Šalatu, ideja je da održimo turnir na Šalati taj tjedan i da to ove godine bude Trofej Dinamo, ali nije još otpisano da će se možda održati i u širem obujmu. Čekamo prvo odluku za prvenstvo i idemo korak po korak.

  • S obzirom da su prošle dvije godine od ove garniture dresova, ulazimo li u novu sezonu s novim dresovima? Nike ostaje dobavljač opreme?

Ove godine bi se to trebalo desiti, ali pitanje je ima li smisla predstavljati nove dresove ako nema Šalate. Da dam malo ‘papra’, naš tajnik je već bacio oko na neke nove modele ha-ha.

  • Nakon završetka COVID-19 pandemije kakve posljedice možemo očekivati za Futsal Dinamo? Posljedično tome, mijenjaju li se prioriteti i planovi kluba za budućnost?

Mora se reći kako je pandemija imala utjecaj na cijeli svijet, ali isto tako i da je baš pandemija pokazala koliko je Futsal Dinamo stabilan i organiziran klub te sam siguran kako ćemo mi izaći još jači i bolji iz ove situacije samo zbog toga jer gradimo čvrste temelje. Po mojim informacijama niti jedan futsal klub osim nas nije dobio sredstava za očuvanje radnih mjesta što dovoljno govori kako smo organizirani. Prioriteti i planovi ostaju isti, a o financijama će ovisiti koliko brzo ćemo napredovati. Ne samo našim nego i o financijama naših konkurenata.

  • Nastavno na pitanje o posljedicama za Futsal Dinamo, nakon završetka pandemije kakve posljedice možemo očekivati za HMNL i druge klubove?

HMNL ide dalje. Iduće godine će ponovno biti 10 klubova i prvenstvo će sigurno biti zanimljivo. Klubovi koji ovise o gradskim proračunima i samo jednom sponzoru će morati čekati da vide s kakvim će budžetima raspolagati i sigurno je da će kod nekih biti rezanja budžeta. Ali istovremeno, kriza je prilika da se možda klubovi još bolje organiziraju marketinški ili da se još više približe svojim lokalnim zajednicama ili da pruže više prilike svojim igračima iz omladinskih pogona pa da netko iskoči. U svakom slučaju mislim da Liga neće izgubiti na zanimljivosti. Možda u početku malo na kvaliteti ako se ne vrate neki bolji strani igrači, ali ponavljam, nigdje u svijetu neće biti blistavo pa je upitno hoće li igrači odlaziti.

  • Kako je raditi i obnašati dužnost u situaciji poput ove, kad pandemija potraje duži period i postane dio svakodnevice?

Nažalost dobio sam dojavu, a sada i sam vidim da su neka pitanja prekopirana za jedan drugi intervju pa mi je jako žao kaj se to desilo, ali ima dovoljno novog materijala za čitati pa neće biti dosadno onom tko ima volje čitati sve odgovore.

FUTSAL DINAMO je jako zahtjevan kao klub i svaki dan ima posla tako da nije dosadno. Jedina i najbitnija razlika je što nema utakmica, ali srećom i to će se brzo promijeniti. Mi niti u jednom trenutku nismo stali s našim aktivnostima. Prva momčad i Škola futsala su preko Zoom-a nastavili trenirati od prvog dana zabrane okupljanja. Tu želim istaknuti našu trenericu Petru Mandić koja je sve organizirala uz pomoć svih trenera na vrhunskom nivou. Prilično dobro smo prošli kroz ovaj period što je još jedan dokaz stabilnosti i organiziranosti kluba na što sam iznimno ponosan.

  • Kakvo je Vaše osobno mišljenje o prijedlozima HNS-a za nastavak sezone i koji od ta dva prijedloga podržavate?

Jedva čekam nastavak prvenstva, a svi znaju da sam prvi inicirao razgovor i dogovor kako nastaviti prvenstvo u slučaju da se steknu uvjeti. Dokaz tome je i prijedlog koji je išao već 21.4., što znači skoro mjesec dana prije donošenja odluke. Bitno je samo da se odigra što sličnije izvornom načinu odigravanja, a to je doigravanje 8 momčadi i ispadanje posljednjeg uz to da onaj predzadnji odigra dodatnu utakmicu sa drugoplasiranim drugoligašem koji bi se dobio nakon što se odigra Liga za prvoligaša. Uvijek sam za opciju da se igra više utakmica ako je to moguće, ali čini mi se da je u ovom trenutku najrealnija opcija da se doigravanje igra na 1 utakmicu kod bolje plasiranog u prvenstvu.

  • Za iduću sezonu, liga 12 ili liga 10?

U bilo kojoj drugoj sezoni sam za Ligu 12, ali samo zbog trenutne situacije i zato što sam siguran da klubovima neće biti lako podnijeti sve troškove, a i zbog kvalitete lige, stava sam da se iduća sezona 2020./2021. igra s 10 klubova (manji troškovi jer je manje utakmica). Klubovi koji su ove godine igrali prvu ligu su dovoljno organizirani da kvalitetno prođu kroz iduću sezonu, a da nemaju onaj mač nad glavom od ispadanja dvije ekipe, jer bi se liga u sezoni 2021./2022. proširila na 12 klubova, pa bi ispao samo jedan klub. Znam da bi neki drugoligaši već ove godine htjeli da se liga poveća na 12 i nemam ništa ni protiv toga, ali ako se jedan od 10 klubova nađe u problemu onda će se liga iznijeti do kraja i u 18 kola se to neće tako primijeti. A ako od 12 klubova počnu ‘štekati’ 3-4 kluba, na 22 kola će to biti puno teže sakriti, a po svim predviđanjima iduća sezona će financijski biti jako zahtjevna. Druga liga je ipak jeftinija od prve lige i tu će se opet ekipe koje su kvalitetne izboriti za ulazak u prvu ligu i bit će pripremljenije za iduću sezonu ili ligu 12.

  • Treba li mijenjati pravilnik lige i dodati posebna pravila ako se slučajno u budućnosti ponovi slična situacija?

Definitivno nešto o čemu će se u budućnosti razmišljati jer tko zna što nas još čeka. Svijet brzo napreduje i svašta se događa, pa treba pokušati predvidjeti sve scenarije. Prijedlog koji je poslao Futsal Dinamo je predvidio kako riješiti situaciju u slučaju ponovnog razbuktavanja pandemije.

  • Koje su zadnje brojke klinaca koji treniraju u mlađim kategorijama?

Po zadnjim informacijama smo na 110 klinaca. Nešto smo izgubili tijekom ovih mjeseci, ali otvaranjem nove lokacije (Boćarski dom u Cvjetno naselju, pa svi koji ste blizu slobodno se uključite u promociju Škole i pošaljite svoju i djecu svojih poznanika tamo) te ponovnom uspostavom treninga na starim lokacijama, ponovno ćemo rasti i u to sam siguran.

  • Ima li nekih istaknutijih juniora koji su blizu pozivu u prvu momčad?

Ako Mužara računamo kao standardnog, Filip Novak je idući koji bi trebao zauzeti mjesto na desnoj strani i početi ‘gristi’ Čekola i Grbešu. Toni Vučković je najbolji strijelac juniorskog prvenstva i on je taj koji će isto pokušati na strani od Gagulića, Grbića i Šulentića, dok će Jakovljević, Bijelić i Čićić još godinu dana ‘tesati zanat’ u juniorskoj momčadi i polako dobivati šansu na treninzima prve momčadi.

  • S obzirom na termine i toplije vrijeme , ukoliko bi se doigravanje odigralo, koja zagrebačka dvorana bi nam najviše odgovarala s obzirom na ventilaciju da se igračima maksimalno olakša? (Pretpostavljam “Dvojka” zbog veličine, ali me svejedno zanima.)

Dvojka je naš dom i tamo treniramo, pa je prirodno da tamo i igramo utakmice.

  • Igranje na vanjskom igralištu s futsal podlogom i reflektorima pretpostavljam da nije u propozicijama lige?

Točno, ali ovo je pitanje koje će mi jako dobro doći jer ću ga postaviti na plenumu klubova da vidim kako će ostali reagirati. Mislim da ideja nije loša i da bi se jednom u godini mogla iskoristiti marketinški jako dobro, a nama onda Šalata može poslužiti da tamo odigramo i službenu utakmicu. Hvala na ovom pitanju.

  • S obzirom na dosta dugu pauzu koju su igrači prošli planira li se i neka prijateljska tekma u pripremama za nastavak sezone (ukoliko je zbog ograničenja kontakata uopće moguće to) ili će treninzi i međusobni ogledi biti dovoljna priprema za ono što slijedi?

Danas sam razgovarao s trenerom Jukićem nakon jučerašnje utakmice među nama, ekipa 1 protiv ekipe 2 kako bi bilo dobro idući tjedan odigrati trening tekmu protiv Alumnusa, Uspinjače ili neke druge ekipe.

  • Suradnja s Petrinjčicom se nastavlja i iduće sezone?

Nismo još razgovarali oko toga, ali mislim da je Petrinjčica bila zadovoljna, a mi svakako imamo interes za nastavak suradnje.

  • Ako se nastavi prvenstvo i tekme se igraju bez publike, koliko su realne ili nerealne šanse da HNS kao krovna organizacija pomogne klubovima financijski s obzirom da bi onda svaka tekma bila određeni gubitak love na najam dvorane, i plaćanje ostalih tekućih troškova odigravanja utakmice.

Sastanci su odrađeni prošli tjedan. Kako smo uz nogometnu ligu, žensku i mušku, jedino natjecanje koje se nastavlja, tražili smo da nam Zagrebački nogometni savez i Grad ništa ne uzimaju te da nam pomognu oko nekih stvari i naišli smo na razumijevanje i pozitivan odgovor. Ista stvar je i s HNS-om, tako da bi se mogle dogoditi neke jako pozitivne stvari i to ne samo za sad nego i za ubuduće. Ono na što najviše ciljamo je broj sati u gradskim dvoranama jer smo tu jako zakinuti i ne shvaćaju nas dovoljno ozbiljno, pa se nadam da će se to sada promijeniti. Idući tjedan ćemo znati više.

  • Hoće li možda zaživjeti ideja da se tiskaju ulaznice za zatvorene tekme pa da navijači bar time probaju pomoći klubu, možda uz mogućnost i virtualne ulaznice koju bi navijači izvan ZG/HR kupili preko interneta i time pomogli klubu?

Ja uopće ne sumnjam u kreativnost naše PR i marketing ekipe, a još manje u sve naše navijače i članove za koje sam siguran da će biti uz klub. Ono što se nadam je da će mjere još više popustiti i da će se ipak početi dozvoljavati povratak navijača na sportske događaje.

  • Matija, je li moguće da krenemo u nastavku u lov na titulu?

Ja zaista vjerujem kako možemo osvojiti, a i u svjetlu ovogodišnjih rezultata (jedina smo ekipa bez poraza u drugom dijelu sezone). Neću reći da smo favoriti, ali dokazali smo da možemo pobjeđivati u nizu na domaćem i gostujućem terenu. Doigravanje je čisti turnir, jedna tekma i tu je sve moguće. Možda iskusnijim ekipama to više paše, ali generalno bez neke velike prednosti domaćeg terena svih 8 ekipa može osvojiti prvenstvo. S druge strane, ipak je velika prednost kad igraš u dvorani u kojoj stalno treniraš, osjećaš se dobro jer poznaješ svaki kutak te dvorane, a kad bi se još vratili navijači onda bi ta prednost bili još izraženija.

  • Zanima me jesu li zatražena sredstva potpore od države za uposlene djelatnike?

Tražena su i dobili smo za sve za koje smo imali pravo dobiti, tako da je i to pomoglo klubu da lakše prebrodi ovo razdoblje.

  • Drugo pitanje, kakva je reakcija sponzora ili da malo proširim pitanje, kakva je financijska situacija u klubu s obzirom na vražju koronu?

Srećom naši Plavi sponzori, a i svi ostali nisu klubu uskratili ništa. Ugovor sa Zagrebačkom pivovarom stiže na naplatu idući mjesec i tu ne bi smjelo biti problema. Naš najvjerniji sponzor Poliklinika Milojević je čvrsto uz nas od prvog dana i nemamo kaj drugo nego biti zahvalni što nas prati i u ovoj i za njega izazovnoj situaciji.  Nadamo se da ćemo se iduće sezone na polju sponzori dodatno pojačati jer FUTSAL DINAMO je klub koji zaista može napraviti razliku za svog partnera i u to su se svi uvjerili.