Nakon prošlogodišnje nagrade za najboljeg mladog igrača, Ante Piplica potvrdio je svoju formu i ove sezone. Naime, dodao je još jednu nagradu u svoju kolekciju te je ove godine proglašen za Poliklinika Miliojević najboljeg igrača sezone.

Ante Piplica – Poliklinika Milojević igrač sezone

Naš je golman uzeo i četiri nagrade za igrača mjeseca, a uz mnoštvo obrana upisao je pet asistencija i dva pogotka koja su ujedno i njegova prva dva u plavom dresu. Trenutno se nalazi u Kini gdje brani boje sveučilišne reprezentacije, ali je izdvojio malo vremena da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Prošle godine naslov prvaka i titula za najboljeg mladog igrača, a ove godine Superkup, ponovno titula i sad evo priznanje za najboljeg igrača općenito. Nikako loša sezona za tebe, što kažeš?

“Evo, prvo da se zahvalim svim navijačima što su glasali, ne bi mi bilo žao nimalo da je netko od mojih suigrača odnio ovu titulu. Ovo je nagrada koju odlučuju ljudi koji prate klub, navijači kojima ovaj je klub dio svakodnevice, tako da nagrada ima veliku težinu. Kada pogledam zadnje dvije sezone, zvuče kao iz bajke, no moram bit iskren da me puno više vesele kolektivne nagrade nego individualne. Ovo je timski sport i sigurno je da su ovom odabiru pripomogli i moji suigrači! Stvarno sam sretan i ponosan na ovu nagradu, no želim ostat skroman pri postizanju uspjeha, ipak je tu bilo i hladnih lekcija koje su imale veliku dozu odgoja u svemu ovome… Ispao sam iz lige s Uspinjačom, prva godina u Dinamu je bila ispod svake razine, upravo u tome treba tražiti neki mir i ne uzvisit se u postignutim rezultatima i priznanjima.”

Tihomir Novak: “Trudim se primjerom utjecati na mlađe igrače, a volio bih da u Zagreb dođu Barcelona ili Benfica”

Matija Đulvat: “Futsal Dinamo je svoju misiju ostvario”

Luka Perić: “CIlj smo ispunili, a Superkup je šlag na tortu”

Bilo je sve osim lagano i očekivano

Naravno, u pozadini ovih postignuća, što ekipnih, što individualnih, iza Futsal Dinama je jedna teška sezona u kojoj nije baš uvijek sve cvjetalo.

“Jako teška i zahtjevna sezona je iza nas. Kada osvojiš prvi put, pokazao si da si sposoban za uspjeh i onda javnost  ima posebne kriterije za tebe i očekuje da nastaviš istim ritmom. Jedan talijanski skijaš je jako dobro rekao: „It’s easy to win, but win again, that is difficult“. U ovoj sezoni kvaliteta kadra nije bila upitna, bilo je samo pitanje hoće li naša glava uspjeti izdržati cjelokupni pritisak unaprijed upisanih trofeja. Moram pritom istaknuti da ako netko misli da je to bilo lagano i očekivano, bilo je sve osim toga. Olmissum, Pula, Square, Novo Vrijeme, to su ekipe koje su definitivno imale mjesta i kvalitetu za pomrsit nam sve planove, na kraju krajeva, Puli u kupu je to i uspjelo gdje su zasluženo uzeli trofej. Olmissum u finalu je odigrao seriju za skinut kapu, ali opet je otišlo na našu stranu zbog samopouzdanja, rotacije i malo bolje kvalitete.”

Možeš li nam izdvojiti neki najteži trenutak, ali i onaj najljepši, izuzev možda osvajanja titule?

“Najteži trenutak sezone je definitivno Lubawa. Vrhunska ekipa, spremna za velike domete nam je na domaćem terenu zadala poraz kojeg ću se uvijek sjećati jer smatram da je to utakmica gdje sam osobno ostao dužan svima. Navijačima, klubu, pa na kraju krajeva i samome sebi. Rekao sam poslije utakmice da nikad neću pogledati sažetak, tako će i ostat do daljnjega. Najljepši, meni nekako najdraži trenutak u klubu je kada smo išli u Judo klub Fuji u Veliku Goricu. Tu sam u biti shvatio koliko moramo biti zahvalni i sretni na tome što igramo, što smo živi i zdravi i imamo priliku uveseliti cijeli Zagreb. Trofeji, jako lijepa stvar, ali vidjeti tu svu djecu koja sa svojim teškoćama rade neumorno na treningu i ne skidaju osmjeh sa lica. Osobno mi je to velika satisfakcija i motiv za rad.”

Gostovanje u finalnoj seriji u Omišu nije bilo lako preživjeti, vama na terenu, a ni gledateljima. Kako si ti proživio cijeli taj vikend, a posebno raspucavanje šesteraca?

“Tih pet dana, odnosno dvije utakmice u Omišu ću pamtiti kao životnu školu. Prva utakmica i zaslužena uvjerljiva pobjeda Olmissuma je bila velika pljuska svima nama. Vjerujem da su nas tad svi u futsal javnosti otpisali i to s razlogom. Mi kao ekipa smo bili u šoku, međutim smogli smo snage i vjerovali smo da možemo vratit seriju u Zagreb. To smo i ostvarili isključivo jer smo u to i vjerovali. Nije nam bila potrebna famozna sreća, sudačka odluka ili ne znam kakav praznovjerni ritual i istrošena fraza. Trebala nam je samo mirna glava. Četvrtu utakmicu smo krenuli gubiti, na kraju preokrenuli, protivnik se vratio i preko produžetaka i penala smo izborili majstoricu. Osobno smatram da nisam odigrao dobru utakmicu s obzirom na reakcije kod 2.,i 3.gola, čak i taj obranjeni penal je više splet okolnosti s obzirom na to da smo ranije imali penal za pobjedu. Naravno, to je golmanski kruh, jedna reakcija definira puno toga. Ja sam samo sretan što smo mi tu utakmicu pobijedili glavom najviše, a tko je bio najbolji pojedinac, meni je to osobno, sporedna stavka. Kao mlađi sam sanjao da igram takve utakmice protiv takvih igrača, sad kada sam se izborio za to, želim uživat, a ne nabijat si bespotrebni pritisak.”

Dotaknuli smo se naravno i Lige prvaka odnosno europske scene. Malo je nedostajalo do prolaska dalje, ali iduće sezone ponovno imate tu priliku.

“Iskustvo koje smo stekli u Ligi prvaka je bio i velik udarac, ali i dobar poticaj za dalje! Nažalost smo zakazali u ključnom trenutku i Lubawa je to iskoristila te pokazala da je vrhunska ekipa. Mi smo poslije toga nastavili raditi u istom ritmu i iznimno mi je drago da smo uspjeli izboriti popravni ispit iduće sezone. Vjerujem da možemo otići minimalno korak dalje!”

Piplica: Branjenje je prioritet, ostalo je sve gratis

Moramo pitati i za prve pogotke u plavom dresu. Kakav je osjećaj bio nakon postignutog prvijenca, a kakav kada si „stavio točku na i“ četvrtoj polufinalnoj utakmici?

“Naravno da mi je drago kada uz sav golmanski posao imam priliku upisati se i u strijelce, no ne pridajem tome neku veliku pozornost, niti tome težim. Branjenje je prioritet, ostalo je sve gratis. Kod prvog gola mi je bilo drago radi internog dogovora sa suigračem iz reprezentacije, Sekulićem, radi se o proslavi, ja sam svoj dio dogovora ispoštovao, sad je na njemu red hahaha. Protiv Pule je bila samo potvrda našeg prolaska u finale, ali zabiti pred punom dvojkom te proslaviti cijelom dužinom terena gol s navijačima je nešto što se samo može poželjeti svakom tko igra timski loptački sport!”

Bez navijača nema intervjua. Koliko tebi znači puna dvorana i navijanje, posebno u ključnim utakmicama?

“Teško je ostat hladan i bez nekih emocija kada izađeš na parket, a oko tebe je tolika masa ljudi kojima je Dinamo sve. Našim navijačima skidam kapu, pogotovo nakon ove sezone gdje je Dinamo kao brend bio pred velikom i željno iščekivanoj promjeni u strukturi vođenja. Navijačima se želim samo zahvaliti na potpori i vjerujem da će nam puna dvorana ostat ustaljena praksa u budućnosti.”

Prvi put na svjetskoj sceni

Ante je i član hrvatske reprezentacije te je Svjetsko prvenstvo izboreno nakon 24 godine. Pitali smo ga za mišljenje o grupi koju Hrvatska dijeli s Brazilom, Kubom i Tajlandom, ali i što očekuje generalno od turnira.

“Nakon 24 godine konačno smo se uspjeli kvalificirat na svjetsku smotru. Presretan sam što sam dio takvog kolektiva i što ćemo našu zemlju predstavljati na najjačem natjecanju. Očekujem da ćemo predstaviti Hrvatsku u najboljem mogućem izdanju. Grupa je zanimljiva, atraktivni protivnici predvođeni s izvanserijskim Brazilom. Očekujem minimalno prolaz grupe, a zatim u eliminacijskoj fazi kroz rulet jedne utakmice tražit svoje mjesto pod suncem. Dosta će ovisiti o kondicijskoj pripremi, za kvalitetu se ne brinem ni najmanje jer ju imamo!”

Zabio si jedini pogodak u humanitarnoj utakmici protiv Moslavine, a i igrao si kao špica. Otkud tebe u napadu?

“Iskreno i samog me iznenadilo što sam zaigrao u špici. Cijelo to dogovaranje oko utakmice sam malo i izbjegavao, ali eto struka je odlučila (Prgomet i Pavlić) da mogu dat svoj obol u napadu hahaha. Iskreno, lijepo iskustvo, ali više volim ako moram igrat da je to na parketu, mislim da se tu bolje snalazim s obzirom na to da nisam veliki pobornik velikog nogometa.”

Za kraj evo, sada si u Kini sa sveučilišnom reprezentacijom. Izborili ste četvrtfinale i ovim putem čestitamo. Čeka vas sad Portugal pa evo kakva su očekivanja i možeš neke dojmove o Kini općenito podijeliti s nama.

“Hvala Vam na čestitkama. FISU je natjecanje koje okuplja jako kvalitetne mlade ekipe te je nama kao sveučilišnoj reprezentaciji jako drago da smo na ovoj smotri. Imamo sad četvrtfinale protiv Portugala koja je selekcija reprezentativaca od U-17 do U-23. Vjerujem da imamo što za pokazati jer na jednu utakmicu je sve moguće. Kina, odnosno Šangaj gdje smo smješteni je jako zanimljivo mjesto, kulturalno drukčije skroz. Lijepo se upoznati s novom kulturom i načinom provođenja nekih stvari. Grad od 27 milijuna stanovnika, a promet funkcionira besprijekorno, plaćanje gotovinom je skoro stvar prošlosti, ljudi su disciplinirani i ne idu van kalupa što je jako zanimljiva pojava. Kinezi kao narod su brižni i imaju empatiju prema nama gostima, ali ne bih mijenjao za balkanski mentalitet. Sve u svemu iskustvo koje je neprocjenjivo i jako sam sretan što sam trenutno tu.”

Zahvaljujemo se našem Anti koji je izdvojio vremena za nas iako se trenutno nalazi na sveučilišnom natjecanju. Ovim putem zaželjet ćemo mu sreću u Kini, ali i na Svjetskom prvenstvu koje ga čeka za tri mjeseca. Uz to, želimo mu sve najbolje u privatnom životu te, naravno puno utakmica i uspjeha u plavom dresu.

Budi uz svoj Futsal Dinamo 

Dinamo – to si ti!