Antonio Vuk sljedeći je trener s kojim ćemo vas ovaj tjedan bolje upoznati. U klub je stigao na ljeto 2020. kao igrač, a prije toga osvajao je trofeje s Alumnusom te igrao Ligu prvaka. Kao igrač u svetom dresu proveo je samo jednu sezonu, ali se nakon toga upustio u trenerske vode.
Vratit ćemo se skroz na početak, u dane tvoje karijere dok si bio igrač. Počeo si s nogometom, a završio u futsalu, možeš li nas malo uvesti u tvoju sportsku povijest?
“Sa šest godina sam krenuo trenirati veliki nogomet u NK Kustošija te sam se tamo zadržao do petog razreda. Većinom sam bio na poziciji lijevog beka, a onda kako sam prestao s treniranjem velikog nogometa polako sam zavolio branjenje. Gledajući oca koji je bio golman i tako sam se zaljubio u prostor između vratnica. U srednjoj školi sam se pridružio MNK Alumnusu tadašnjem OVB Allfinanzu u kojem sam proveo jako lijepe godine svoga života i doživio mnoge uspjehe i uspomene za cijeli život.”
Juniorski i seniorski prvak
Znamo da si s Alumnusom postao juniorski pa i seniorski prvak. Kakvo je to iskustvo bilo? Također, znamo da si branio u Alumnusu u finalu Regionalnog kupa protiv upravo Futsal Dinama 2014. godine. Bio je to prvi trofej u povijesti našeg kluba. No, iako tada niste izašli kao pobjednici, pohvala na tvoj račun bilo je mnoštvo.
“S Alumnusom sam prvo postao juniorski prvak gdje smo naslov osvojili u Splitu u Spaladium areni. Nakon toga, postao sam i seniorski prvak Hrvatske gdje smo u petoj utakmici, u majstorici, u prepunoj Martinovci uspjeli pobijediti Novo Vrijeme 3:2. Zbilja smo ispisali povijest tog kluba, ali i ja sebi uspomene za cijeli život.”
“Što se tiče regionalnog finala kupa s Futsal Dinamom, jedna jako dobra utakmica, za mene posebna. To su neki moji početci pravog seniorskog branjenja, gdje sam tek preuzimao jedinicu Alumnusa i postepeno stao na gol. Izaći pred krcatu Cibonu i najbolje navijače na svijetu bilo je neko ispunjenje dječačkog sna. Da Boysi navijaju dok sam ja na terenu, nešto je o čemu maštaš od kada znaš za sebe. Iako tu tekmu nisu navijali za mene i Alumnus, ja sam si u glavi posložio kao da navijaju i to iskoristio u svoju korist te branio zbilja jako dobro. Čak sam u Sportskim novostima zaslužio epitet igrača utakmice, iako smo bili poraženi.”
“Nakon te utakmice više ti ništa ne treba, a ja sam bio tek na početku pa je to bio dosta veliki izazov za dalje. Susreo sam se s Dinamom još par puta na suprotnim stranama i uvijek bio zbilja sjajan, teško je i drugačije dok su pune tribine oko tebe. Protiv Futsal Dinama sam uvijek imao dodatan motiv za dokazivanjem i pokušajem natjerati ih da me pozovu u svoje redove.”
Liga prvaka
Osim s Alumnusom, Ligu prvaka si igrao kao član i drugog gradskog rivala, a to je Nacional. Kako si se snašao na europskoj sceni?
“S Nacionalom sam igrao u Ligi prvaka. U Zagrebu smo prošli kvalifikacijsku rundu i ušli u glavni dio gdje nažalost nismo uspjeli izboriti Final Four, ali u Lisabonu je bilo jako lijepo. Divno je iskustvo kada možeš biti u momčadi koja igra protiv Sportinga u njihovoj dvorani u Lisabonu, dvorani koja je bila krcata do posljednjeg mjesta. Igranje u Ligi prvaka je nešto posebno. Imao sam tu čast i s Alumnusom, pa kasnije s Nacionalom i to su divne uspomene za cijeli život.”
Futsal Dinamo: igrač pa trener
U Futsal Dinamo stigao si u ljeto 2020., a kako si se uopće odlučio za taj potez? Nažalost, odradio si samo jednu sezonu. Što se dogodilo te ima li nešto što ćeš posebno pamtiti iz vremena dok si igrao za Plavi dres iako to nije dugo potrajalo?
“U Futsal Dinamu sam se zadržao jednu sezonu. To je bilo nakon dosta teške ozljede noge koju sam imao i zbog koje sam izbivao nekih godinu dana. U to vrijeme su me dosta stiskale poslovne obaveze i nisam bio na nivou na kojem sam mogao i trebao biti. Nisam uspijevao uskladiti sve te sam u Futsal Dinamu bio kao pomoć Hercegu i Pavliću ako oni za neku utakmicu neće biti spremni ili iz nekog razloga budu spriječeni pomoći našem Dinamu.”
“To je bilo i vrijeme korone kada su bile prazne tribine i kada je atmosfera bila loša. Sve se nekako skupilo, ja nisam bio pravi, nisam imao dobar osjećaj cijelu sezonu i jedino za tim periodom u svojoj karijeri žalim. Isto tako, trener Jukić, današnji moj dobri kolega, a tadašnji glavni trener, te sezone očito nije želio biti prvak, pa se nije odlučio dati mi povjerenje među vratnicama, haha. Iz tog perioda ću rado pamtiti svaki trenutak, a posebno fizioterapeuta ekipe Gustija, znat će on zašto.”
Iako ne braniš plavu boju s terena, braniš je s klupe. Kako si došao do pozicije trenera i možeš li nam reći s kojim uzrastima i gdje treniraš danas?
“Nakon seniorske sezone, gdje u dogovoru s klubom nisam krenuo dalje i prepustio sam mjesto mlađima, odlučio sam se na trenerski poziv na upit šefa škole, gospodina Nikole Grgića. Prve sezone preuzeo sam U15 kategoriju i s tim dečkima se zaljubio u ovaj posao. Čast mi je na neki način, barem ovako s klupe uz djecu braniti boje našeg Dinama. Trenutno vodim uzrast U13, to su dječaci rođeni 2011./2012. godine. Treniramo u našoj podružnici u Megatonu na Črnomercu i zbilja je gušt raditi s ovom generacijom. Pred nama je ovaj vikend velika završnica ZNS lige gdje napadamo sami vrh.”
Koji ti je najdraži trenutak do sada u trenerskoj karijeri? Je li to možda osvajanje ZG5 turnira prošle godine?
“Da, možda bih izdvojio osvajanje Zagreb Five-a s ekipom U13 prošle sezone. Bio je jako lijep osjećaj osvojiti tako jak turnir. Isto tako, bakljada koju su roditelji priredili djeci ispred Doma sportova i taj trenutak sreće na licima klinaca i roditelja, to je nešto što te čini ponosnim i tjera te dalje. Bilo je još lijepih trenutaka, kao osvajanje jakog međunarodnog turnira na Velesajmu prošle sezone, gdje smo kroz cijeli turnir primili samo jedan gol, a isto tako i mnogo drugih lijepih uspomena i osvojenih medalja.”
Kako bi ti privukao djecu da treniraju futsal? Koje su pogodnosti u treniranju futsala?
“Svim klincima koji vole i koji su zainteresirani za nogomet bih preporučio futsal. U stalnom su kontaktu s loptom, jako je dinamičan sport u kojem treba brzo razmišljati i provoditi ideje u djelo. Sport u kojem postajete tehnički i taktički svakim treningom sve bolji i bolji igrač. Futsal vam donosi napredak na svim razinama nogometne igre i svakako svakom djetetu može pomoć, nikako ne odmoći. Svi koji vole nogomet trebaju se okušati u futsalu, barem na koji mjesec, da si daju šansu i dopuste da se zaljube u ovaj divan sport.”
I evo za kraj, kakve su ambicije za budućnost? Želiš li ostati u Futsal Dinamu ili je nešto drugo u planu?
“Ne volim razmišljati predaleko, volim ići dan po dan, naravno da u glavi imam neke ideje i zamisli o budućnosti, ali to bi zadržao za sebe. Vidim se i dalje u ovom poslu i u najboljem klubu u državi. Zbilja volim prenositi svoje znanje i ideje mlađim generacijama te gledati njihov napredak iz treninga u trening. Dok god osjećam tu žar i nervozu prije svake tekme svojih klinaca, do tada ću se baviti ovim poslom i s veseljem doći na svaki trening.”
Puno hvala našem Antoniju na vremenu i ovako zanimljivim odgovorima. Za sam kraj, ostavio je jednu poruku za čitatelje i navijače.
“Za kraj bih pozdravio sve čitatelje, a posebno naše navijače koji besprijekorno bodre naše seniore tijekom čitave sezone, samo neka tako nastave, a vjerujem da će im se naši dečki za to odužiti u Omišu.”
Budi uz svoj Futsal Dinamo
- Počelo je učlanjivanje u Futsal Dinamo za 2024. godinu.
- Postani član, a samim time i vlasnik prvaka Hrvatske, i tako pokaži privrženost i ljubav prema Dinamu i Plavoj boji.
- Postani i ti Plavi prijatelj kluba. Saznaj kako se pridružiti kampanji za samoodrživi klub.
- Posjeti naš webshop na koji su stigli novi dresovi, opremi se i s ponosom predstavljaj naš klub gdjegod išao.
