Ovoga tjedna predstavljamo vam jedno od najugodnijih iznenađenja dosadašnjeg dijela sezone, Filipa Pezelja. Rođeni Zadranin svojim igrama iz utakmice u utakmicu oduševljava mnogobrojnu publiku i sve je bliže statusu koji je kod navijača imao njegov sugrađanin Luka Modrić. Student Kineziološkog fakulteta za mnoge je bio pravo otkriće ove sezone postigavši čak 13 pogodaka, uz pregršt atraktivnih poteza kojima je podizao publiku na noge. Mladić koji je prije 4 godine doselio u Zagreb priznaje kako prije toga i nije imao pretjerani kontakt s futsalom.

– Moj sportski put do dolaska u Zagreb bio je vezan isključivo za veliki nogomet. Od najmlađih dana trenirao sam u Primorcu iz Biograda gdje sam dogurao do seniorske momčadi. Paralelno s nogometom osam sam godina trenirao vaterpolo koji je nakon nogometa postao moja druga ljubav. Nakon što sam upisao Kineziološki fakultet, shvatio sam da mi obaveze na fakultetu neće dopustiti ozbiljnije bavljenje velikim nogometom te sam se stoga malo pomalo počeo orijentirati na futsal. U početku se to svodilo na rekreativno igranje s kolegama s faksa, ali s vremenom je to bivalo sve ozbiljnije, pa sam nakon prve godine studiranja počeo nastupati za odabranu selekciju KIF-a. Futsal mi se nije pretjerano sviđao zbog mnogobrojnih šablona i zadanih linija kretanja i postavljanja. Do tada sam već bio navikao na slobodu u igri, pa me postojanje takvih pravila u igri poprilično sputavalo. Međutim kada sam s vremenom to uspio usvojiti, igranje futsala za mene je postao pravi užitak, što dovoljno govori činjenica da ni sada kada nastupam za Dinamo nisam odustao od igranja Sveučilišnih liga za matični fakultet.Dobrim igrama na Sveučilišnim ligama skrenuo si pozornost i nekih futsal klubova koji su te željeli u svojim momčadima.

– Nakon što smo osvojili drugo mjesto na razini Sveučilišta, izgubivši u finalu od Građevinskog fakulteta, počeo sam trenirati u MNK Cvjetno gdje sam i upoznao većinu svojih današnjih suigrača. Prošle godine početkom ljeta u razgovoru s predsjednikom Jurajem Fabijanićem saznao sam kako se sprema projekt u suradnji s navijačima i on me pozvao da zaigram za Dinamo. Moram priznati kako u toj fazi nisam smatrao to pretjerano ozbiljno i nisam tome pridavao previše pozornosti. Ipak, kada me Jura nazvao pred sam početak sezone i zatražio moju konačnu potvrdu, pristao sam ne očekujući ništa spektakularno.Zatim je uslijedila Šalata.

– Bio sam stvarno iznenađen onolikim brojem navijača, i gromoglasnim navijanjem. Stvarno je bio veliki užitak igrati u onakvoj atmosferi , i moram reći kako sam se pri izlasku na teren naježio kada sam bacio pogled prema tribinama.

Kao rođenom Dalmatincu, sigurno nije bila laka odluka zaigrati za Dinamo. Kakve su reakcije tvoje okoline na tu činjenicu?

– Na igranje u Dinamo gledam kao i na igranje za bilo koji drugi klub. Nisam zaluđeni navijač, pa tako i ne smatram problemom moje igranje za Dinamo. Što se reakcije okoline tiče, one su kao i oko svih stvari u životu dosta različite. Od strane svoje obitelji i prijatelja imam maksimalnu podršku i to mi je najvažnije. Neki od prijatelja već su naručili suvenire Futsal Dinama, tako da su pokloni za moje prijatelje i obitelj već spremni i uskoro kreću put Dalmacije.

Sezona se polako, ali sigurno bliži svome vrhuncu. Koliko je toga do sad učinjeno, i kako gledaš na sve izvjesnije doigravanje za prvu ligu?

– Dosadašnji dio sezone odradili smo gotovo savršeno, jedina mrlja bio je kiks protiv Kozakiva u gostima. Uz neospornu igračku kvalitetu koju posjedujemo, ključnim smatram atmosferu u momčadi i idealan spoj mladosti i iskustva koji se tu dogodio. Slijedi nam završnica sezone koju moramo dočekati što spremniji kako bi se uspjeli plasirati u prvu ligu. Iako ne pratim baš pomno što se događa u ostalim regijama, uspio sam preko svojih prijatelja saznati kako će nam Crnica biti opasan protivnik i glavni kandidat u borbi za prvo mjesto. 

U ostale dvije regije (zapad i istok) vodi se velika borba za prvo mjesto, a postoji mogućnost da Dinamo u doigravanju zaigra sa starim poznanicima, momčadima Potpićana i Aurelie s kojima je ove sezone odigrao dva prijateljska susreta.

– To bi sigurno bila prednost za nas jer smo se dobro nosili s njima u prijateljskim utakmicama, a sada smo igrački još kvalitetniji nego tada i smatram kako bi u tim susretima imali ulogu favorita. Međutim ne treba brzati, naš je primarni zadatak osigurati doigravanje, i dok to ne ostvarimo ne smijemo misliti na eventualne protivnike u borbi za prvu ligu, već samo na to kako što prije i bezbolnije osigurati to doigravanje.

U prvenstvu trenutno držite sve u svojim rukama. Četiri kola prije kraja imate 4 boda prednosti ispred drugoplasirane Rugvice, i čak 6 ispred trećeplasiranog Agrama. Smatrate li da te dvije momčadi mogu ugroziti Dinamovu čelnu poziciju?

– Ako mi budemo igrali na razini na kojoj smo odigrali veći dio sezone, neće biti straha za ostanak na prvom mjestu. Ipak treba biti na oprezu jer ćemo se do kraja prvenstva još susresti s obje momčadi i svaki eventualni podbačaj bi donio nepotrebnu nervozu u momčad. Osobno smatram kako je Agram kvalitetnija momčad od Rugvice i kako bi ih do kraja prvenstva mogli prestići na ljestvici. I u utakmici protiv nas (pobjeda Dinama 4:3) pokazali su se kao iznimno kvalitetan i opasan protivnik, pa stoga ne bi bilo nikakvo čudo da zauzmu mjesto odmah iza Dinama.

Što se sezona više zahuktavala i ti si pružao sve bolje igre, i postizao sve više pogodaka. Kako bi ocijenio svoje predstave u dosadašnjem djelu sezone?

– Jako sam zadovoljan svojim igrama. Većinu svoje malonogometne karijere proveo sam igrajući  5+1, tako da mi je manjak jednog igrača u futsalu najprije bila otegotna okolnost, a kada sam se naviknuo postala je prednost zbog više prostora koji mi ostaje i koji mogu iskoristiti zahvaljujući svojoj brzini. Zabio sam dosta golova, ali moram priznati kako me u nekoliko navrata i sreća pomazila. Hoće me gol, i to moram iskoristiti na najbolji mogući način kako bi i ja i moja momčad od toga imali koristi.

Već si napomenuo kako si većinu suigrača upoznao igrajući za MNK Cvjetno. Kako si se složio s ostalim suigračima koje si upoznao po dolasku u Dinamo?

– Mogu reći kako je atmosfera u momčadi fantastična. Svi se družimo i nema nikakvih podjela među nama. Mi mlađi imamo priliku učiti od starijih i iskusnijih, pa iako sam prilično svojeglav i volim stvari raditi na svoj način, od kapetana Đulvata se puno toga može naučiti. U sezoni provedenoj s njim iznimno sam napredovao kao igrač i jako sam mu zahvalan zbog toga. Na samom početku bilo nam je svima prilično teško jer smo došli s različitih strana i bilo je potrebno određeno vrijeme za uigravanje, a vremena i nismo imali na pretek pošto je sezona već kucala na vrata. Na pripremnim utakmicama nismo uspjeli ostvariti niti jednu pobjedu, i pomalo nas je hvatao strah kako ćemo startati u prvenstvu i hoćemo li moći ispuniti očekivanja koja su pred nas stavljena. Bili smo svjesni da posjedujemo kvalitetu koja je potrebna za ostvarenje pozitivnih rezultata, ali smo se bojali kako nećemo imati dovoljno vremena da stvari sjednu na svoje mjesto. Na sreću otvorili smo prvenstvo na pravi način, i što je vrijeme odmicalo bili smo sve bolji i sve uigraniji.

S kime od suigrača iz svoje momčadi si se najbolje povezao, koga bi istaknuo kao najdražeg?

 – Moram reći kako su mi svi dragi, i kako se sa svima odlično slažem, ali ipak bih istaknuo Nikolu Grgića kojeg poznajem već jedno duže vrijeme pošto zajedno studiramo. Također moram spomenuti i Nikolu Perkovića, naše novo pojačanje kojeg sam znao sa Sveučilišnih liga, ali tek kad je došao u Dinamo uspio sam ga bolje upoznati i mogu reći kako se radi o zaista posebnom čovjeku s kojim se fantastično slažem.

Nikola je uz Matiju Capara i Ivana Majića u zimskoj stanci pojačao konkurenciju u Dinamu. Bojiš li se za svoje mjesto u momčadi? Ili pak dolaskom konkurencije još jače stišćeš na treninzima kako bi dokazao treneru da ti je mjesto u početnom sastavu?

– Nisam od onih koji su posebno motivirani na treninzima. Svjestan sam da je trening najbolja priprema za utakmicu, ali jednostavno nisam takav tip igrača. Utakmica je za mene pravo mjerilo, i tu dajem sve od sebe. Drago mi je što se klub pojačao, i to su sve redom vrhunski igrači koji će podići kvalitetu cijele momčadi. Bez obzira na njihovu kvalitetu i motiviranost, ne mislim im prepustiti svoje mjesto u momčadi tako lako.

Rekao si kako je utakmica pravo mjerilo tvojih igračkih vrijednosti. Pa koju bi utakmicu u dosadašnjem djelu sezone istaknuo kao najdražu?

– To je bez ikakve konkurencije utakmica s Alumnusom. I zbog važnosti utakmice, i zbog mjesta odigravanja, ali i zbog atmosfere. Iskreno, nisam vjerovao u preokret nakon što smo primili gol za 1:3, ali zbog toga je slavlje bilo još slađe. Bila je to fantastična utakmica koju ću zasigurno pamtiti cijeli život.

Atmosfera u Ciboni, ali i ostalim dvoranama gdje je Dinamo bio domaćin bila je sjajna. Koliko je tebi značilo igrati pred tolikom publikom, i pred tako bučnim navijačima? 

– Zasigurno je to ogroman motiv koji te tjera da odigraš na najvišoj granici svojih mogućnosti. Lagao bih kad bi rekao da u početku to nije bio pritisak, ali sada je veliki užitak igrati pred toliko navijača. Trebalo je određeno vrijeme da se cijela momčad navikne na to, i sada je to naša velika prednost jer svi koji dođu na naš teren trebaju određeno vrijeme za adaptaciju na novonastalu situaciju. Prije svega tu mislim na komunikaciju između igrača, koja je otežana upravo zbog gromoglasnog navijanja. Kapetan nas je zbog toga upozorio da stalno gledamo jedni u druge kad se već ne čujemo, i da tako komuniciramo.

Kako Filip koristi svoje slobodno vrijeme? Ima li kakvih zanimacija osim futsala?

– 4. sam godina Kineziološkog fakulteta, pa uz obaveze na fakultetu i u Dinamu ne ostaje previše slobodnog vremena. Ipak, pokušavam se što više opuštati u društvu prijatelja i uživati u studentskom životu. Cilj mi je završiti fakultet, a nije isključena ni mogućnost ostanka u futsalu nakon završetka karijere. Međutim daleko je još do kraja karijere, relativno sam mlad i trenutno su sve moje misli usmjerene ka Dinamu i postizanju što boljih rezultata zajedno sa svojim suigračima.

Za kraj našeg razgovora želiš li poručiti nešto našim navijačima i članovima kluba?

– Želim im zahvaliti na dosadašnjoj podršci i vjerujem kako će tako nastaviti i dalje. Ostalo je tek nekoliko kola do kraja ovog djela prvenstva i njihova nam je podrška neophodna. Nadam se kako ćemo se na kraju sezone zajedno radovati ulasku u prvu ligu. Prva prepreka je Petrinjčica i danas idemo na pobjedu, a onda se vraćamo u Dom sportova gdje dočekujemo Zagreb 92. Pozivam sve navijače da dođu i podrže u pohodu na nova tri boda!

T. BAKOVIĆ